02.08.2008 (dan 11)
Saigon, Mui Ne
Ujutro krećem za Mui Ne, istočno od Saigona, prema moru, nedaleko od grada Phan Thiet. U autobusu su uglavnom strani turisti. Bus ima krevete umjesto sjedišta, tako da će put biti uživanje. Prava prilika da se malo leži i čita neka knjiga. Nakon 5 sati vožnje stižemo na cilj. Mui Ne je dosta malo mjesto, više kao neko selo koje se pruža sa obe strane ceste dužinom od desetak km. Smještaj, tj. hoteli i gesthausi, je uglavnom na strani prema plaži, a na drugoj su restorani, barovi i prodavnice suvenira. Nedaleko odavde se nalaze čuvene crvene i bijele pješčane dine, koje na svoj poseban način štite ovo mjesto omogućavajući mu da ima svoju posebnu mikroklimu. To znači da i za vrijeme kišne sezone ovdje pada vrlo malo kiše. Na istočnom kraju plaže je još uvijek malo ribarsko selo. Mui Ne je relativno mlado naselje, hoteli nisu stariji od 10 godina, i predstavlja jedno od najopuštenijih mjesta na vijetnamskoj obali. Čim sam izašao iz busa, opet ista priča. Dvojica taksista na motorima mi odmah prilaze i počinju sa nagovaranjem da idem s njima, jer oni kao znaju za najbolji hotel u mjestu, koji nije daleko.
Mui Ne, plaža
Pitam ih koliko km je taj njihov rajski hotel od nas udaljen, na šta mi jedan odgovara 10 km, a drugi ga pogleda strogo i popravlja ga govoreći – 2 km!! He, he nisu čak ni uskladili priču. Naravno, ne pada mi na pamet da idem s njima. Jer uvijek važi zakon da ako je neko mjesto dobro, ljudi sami dolaze, a ako je loše, moraš dovlačiti ljude. Dobar gesthaus mi se nalazio odmah na mjestu gdje je bus stao i zapravo ova dvojica lopova tu i stoje i vrebaju turiste koji ne poznaju mjesto.
Jer ovo je zapravo centar mjesta, tu su sva dešavanja, plaža je na udaljenosti od 30 m, ali kad izađeš iz busa, to ne znaš. Još kad te oni uzmu u mašinu… Kao i uvijek poslije puta, prvo sjedam u prvi cafe na pivo i malo odmora, pa ću kasnije tražiti smještaj. Dok pijem pivo i gledam na ulicu, vidim da dolazi još jedan bus, i iz njega izlazi nekoliko bijelih turista. Posmatram onu dvojicu prevaranata, kako ih obrađuju i nakon par minuta uspijevaju ih posjesti na svoje motore. Jadnici. Uzimam sobu za 10 $. Čim sam se spremio i malo odmorio, odmah idem na plažu, na kupanje. Evo me na Južnom kineskom moru. E sad, plaže Vijetnama. Možda bi se moglo reći ovako: nabolja plaža u Vijetnamu jednako najgora plaža u Tajlandu. Mui Ne ima jednu od najboljih plaža u Vijetnamu, ali uopšte nije nešto.
Mui Ne, plaža
Plaže su, naravno, pješčane, ali nisu pretjerano ni čiste, a ništa nije ni uređeno. More ima neku plavu, zelenu, žućkastu boju, te nikako ne možemo govoriti o nekoj tirkizno plavoj ili samo plavoj boji. Kupao sam se. Ručak sam imao u jednom restoranu pored plaže, pod palmama. Naručio sam svinjska rebarca, salatu, i par piva, sva za manje od 10 $. Zatim sam prošetao mjestom i otišao do Internet cafe-a, čisto da vidim šta se dešava kući, a i u svijetu. Leđa me užasno bole. Izgleda da mi onaj preudobni autobus i nije bio baš tako udoban.