14.08.2008 (dan 23)
Phuket
Ustao sam rano, oko 7, i popio kafu. Čekam minibus ispred hotela koji nikako ne dolazi. Pitam se da me neko nije zajebao. Bus ipak dolazi uz malo kašnjenje, skupljao je ostale putnike po drugim hotelima. Stižemo do pristaništa Chalong Bay. Ukrcao sam se na speed boat za Phi Phi. Vozim se Andaman morem. Došao sam na Phi Phi Ley ostrvo u zaliv Maya, gdje sam se i kupao. Ostrvo je prekrasno, sitan, bijeli pijesak, a boja mora čarobna.
Temperatura vode je takva da uopšte ne osjećam kad ulazim u vodu, dakle, blizu temperature tijela. Ostrva pripadaju provinciji Krabi. Najveće u grupi je Ko Phi Phi Don, i jedino je stalno naseljeno, iako su plaže drugog po veličini ostrva Ko Phi Phi Ley, takođe vrlo posjećene. Ostala ostrva grupe nisu ništa više nego krečnjačke stijene koje izviru iz mora.
Nastavljamo dalje speed boatom i prolazimo pored mjesta gdje je sniman film „The beach“ sa onim pederom Leonardom DiCapriom. Razgledamo pećinu Viking i hranimo majmune bananama na Monkey beach. U zalivu Loh Sama se zaustavljamo za male podvodne aktivnosti kao što su gnjuranje i ronjenje. Meni ovaj snorkeling sa onom glupom cijevčicom ne ide baš najbolje te je skidam i odbacujem i bacam se na obično plivanje. Iako je to dobra stvar za posmatranje riba pod vodom.
Zatim smo krenuli prema ostrvu Phi Phi Don, koje je veći brat onog prvog ostrva. Tu smo ručali morsku hranu u jednom restoranu na plaži. Dalje idem do ostrva Khai Nok i tu sam se kupao. Bar na plaži je super, a ostrvo vrlo malo, sa nešto stijena na jednom dijelu, a plažom na dvije strane. Ostrvo nije veće od 100 m.
Na stjenovitoj strani ostrva se nalazi veliki broj kraba i rakova. Dok plivam u u moru, oko mene se skupljaju jata malih, šarenih riba. U središnjem dijelu ostrva je mali bar. Bar je jednostavan, sklepan od drveta, ali vrlo primamljiv. Kakav divan osjećaj, dok pijem pivo u baru i posmatram more oko sebe i druga ostrva u daljini. U hotel sam se vratio oko 17.00. Organizacija je super, pokupe te i vrate ispred hotela. Mislim da ću ići ovako svaki dan. Pošto sam prilično umoran, zaspao sam u sobi. Naveče, oko 11, izašao sam u noćni klub „Tiger“ koji je jedan od najvećih ovdje. Zapravo sastoji se od više desetaka manjih cafea-šankova sa plesačicama na svakom šanku koje plešu oko šipki. Dok sam išao do toaleta, jedno 5 tih plesačica me vuklo za ruku da sjednem baš za njihov šank. Veče i dobar dio jutra sam proveo tu uz pivo i društvo Tajlanđanki.