29.01.2011 (dan 5)
Kuala Lumpur
Poslednjih dana je umor bio preveliki pa smo spavali do 11. Odlučio sam da idemo do ambasade Indonezije da vidimo za vizu. Iako sam već kupio avionske karte za Kuching, nije pametno da idemo na Borneo ako su tamo poplave. Pokušaću da izmijenim let ako bude moguće. Čim smo izašli iz hotela, dole na ulici smo sreli ona dva momka, iz Srbije, koje je Željko spominjao, a koji su trebali da se pojave ovdje ovih dana. Dok smo pokušavali da pređemo ulicu, čuli su nas kako govorimo na srpskom. Lijepo je sresti naše ljude na ovom mjestu. Za sada idemo svako svojim putem, ali ćemo se vidjeti kasnije. Uzeli smo taksi za 10 RM do ambasade Indonezije. Naći taksistu koji koristi taksimetar je nemoguće. Loš niz se nastavlja i dalje. Ambasada je zatvorena – ne rade subotom. Kao da sam ja znao da je danas subota, nemam pojma! Nema veze, danas nisam nervozan tako da sam ostao prilično ravnodušan prema ovim promašajima. Od ambasade Indonezije idemo pješke prema poslovnom centru grada.
Kuala Lumpur
Usput smo sjeli za sto na ulici, u neki jeftini kineski restoran, i popili po kafu da se malo priberemo i da vidimo šta ćemo dalje. Kupio sam dnevno izdanje lokalnih novina na engleskom, „The star“, u nadi da ću naći neke vijesti o poplavama na Borneu. Sjeo sam na klupicu bus stajališta i listam novine. Ne piše ništa o poplavama. Idemo da vidimo za naš let do Kučinga. Prodajno mjesto kompanije Air Asia bi trebalo da je kod BB trga (BB plaza). Kad sam došao do BB-a, upao sam u razgovor od pola sata sa jednim taksistom koji je čekao mušterije tu, na ulici. Zove se Rodžer, dobro ime za jednog Malajca, i on kaže da su ostrva na istočnoj obali sada zatvorena zbog monsuna i savjetuje nam da ne otkazujemo let za Kučing. Sad tek ne znam šta da radim. Još kaže da tamo i nisu takve poplave i da idemo slobodno. Ipak ćemo da vidimo za pomjeranje ovog leta, ali uzeću u obzir i njegovo mišljenje. Dobio sam od njega mnogo korisnih informacija. Obećao sam mu da ću njega zvati da nas vozi kad budemo išli na aerodrom. Uzeo sam njegovu podsjetnicu iako odmah sad znam da od toga nema ništa, jer sigurno neću platiti 100 ringita do aerodroma, koliko on traži. Razmijenio sam 100 $ za 303 RM. Ovdje u centru je najbolji kurs, a konkurencija među mjenjačnicama je velika, pa je uvijek dobro pogledati kurs u više njih. Sjeli smo u neki cafe kod BB plaze i popili po koka kolu.
Kuala Lumpur
Opet nemaju piva. Nakon kraćeg predaha, tražili smo predstavništvo kompanije Air Asia, ali izgleda da ono uopšte nije ovdje. Neki momci iz predstavništva neke arapske avio-kompanije kažu da je Air Asia kod zgrade Times square. Čini mi se da sam na nekom neboderu već vidio taj natpis, tako da otprilike znam u kom smjeru da idemo. Nakon nekog vremena smo je našli. To je veliki trgovački centar, a odmah preko puta njega je i predstavništvo. Ulazim unutra i tu me dočekuje lijepa Malajka u crvenoj uniformi. Cura kaže da ne mogu promijeniti destinaciju, samo datum leta, a trebam doplatiti 50 evra za nas dvoje. Ta doplata je skoro koliko i cijena same karte tako da se to ne isplati. Uzimajući u obzir i ono što je taksista rekao, a s obzirom da mi je već dosadila ova neodlučnost, odlučujem da idemo za Borneo za par dana kao što je i planirano. Pa ako budu tamo poplave – plivaćemo nekako. Uostalom i poplave su neka avantura. Još kad dolaziš iz Bosne, ni to nije tako strašno. Hodali smo po velikom shopping centru – Sungei Wang plaza. Nismo ništa kupovali, samo razgledali šta ima. A ima svega. U podzemlju se kao i u svim ovakvim trgovačkim centrima, nalazi niz restorana pa smo sjeli u jedan da ručamo.
Kuala Lumpur
Tu sam jeo neke špagete sa govedinom na Hong Kong način. Tražio sam i mineralnu vodu, ali mi je dečko donio čašu kuvane, vruće vode! Kad sam mu rekao da to nije to, on je samo ubacio par komada leda u tu čašu. Ok, odustajem od mineralne vode. Pri povratku prema našem hotelu, prošli smo kroz jednu ulicu u kojoj su samo pabovi i restorani. Jedan pored drugog u dugom nizu. Kako nisam znao za ovo mjesto ranije? A kako bi znao kad nisam ni čitao ništa, a niko mi nije ni rekao. Na sve strane natpisi: pivo ovako, pivo onako, plati dva piva – dobiješ tri itd. Ulica iz snova, a zove se Changkat Bukit Bintang. Neki je zovu još i „bar street“. Dobro sam je zapamtio i sad znam gdje ćemo doći.
Tu ima i nekoliko manjih hotela, pa bi mogli doći ovdje kada se vratimo sa Bornea. Zatim smo otišli do tornja KL Menara i kupili karte za osmatračku platformu. Postoje dvije vrste karti – „avantura“ i „kulturološka“. Mi uzimamo ovu prvu, a ona uključuje i posjetu malom zoo-u, kao i simulaciju formule 1. Karta je 38 RM. Brzim liftom idemo na platformu koja je na visini od 276 m. Momak koji radi u liftu kaže da do gore idemo za 58 s, a dole za 52 s. Dok se penjemo osjeti se veliki pritisak i zujanje u ušima. Sa platforme se na sve strane pruža predivan pogled na grad. Iznad nas, sprat više, je rotirajući restoran Seri Angkasa kapaciteta 250 mjesta. Ne mislim da tu ručamo, jer je vjerovatno skupo, ali ko ima dovoljno para, ideja je sjajna. Nakon pola sata idemo nazad dole liftom. Pored tornja je mali zoo vrt.
Kuala Lumpur
Definitivno najzanimljivija stvar je mala kornjača sa dvije glave. Tu je i skink, vrsta guštera sa plavim jezikom, kao i dobra kolekcija zmija, rakuna, miševa i ptica. Posebno su simpatični marmoseti, male životinjice koje su u srodstvu s majmunima. Na izlazu iz vrta – vrlo ružna slika: u stakleni kavez sa zmijom stavljen mali miš kao hrana za zmiju. Skupio se, trese se od straha, dok zmija leži sklupčana pored njega. Malo je nedostajalo da otvorim kavez i da ga izvadim. Nakon toga sam promijenio mišljenje o svemu ovome. Zatim idemo na simulaciju vožnje formule jedan. Očekivano, vozio sam prilično loše i milion puta ispao sa staze. Mnogo sam bolji u pucačinama. Vraćamo se pješke u Chinatown, tačnije u ulicu Petaling, na pivo, kao i prošlo veče. Mirjana kupila neke sandale za 50 RM. Bole nas noge pomalo, hodali smo cijeli dan. Sjedimo, pijemo veliko Tiger pivo i posmatramo dešavanja na ulici. U oči mi upada neki lijepi, visoki crnac koji stoji na ulici. Čini mi se da sam ga vidio i sinoć. Izgleda da momak prodaje sebe bijelim turistkinjama. Već vidim: debela, guzata, pjegava engleska cura i on. Težak je hljeb nekada. Popili smo po dva velika piva. Još jedno i počeli bi pjevati. Idemo nazad prema hotelu. Ispred hotela smo sreli onu dvojicu Srba, pa smo sjeli u restoran na terasi i popili po sok i kafu.
Kuala Lumpur
Jedva sam dočekao da zapalim tri cigare iako sam zvanično ostavio pušenje i nisam ni jednu zapalio mjesec dana. Jaka mi volja, nema šta. Srećom, cigare ovdje nisu ni jeftine – 3 ili 4 evra pa i više. U hotelu provjerio poštu na Internetu i opet malo gledao stanje na Borneu u vezi vremena a zatim se raspitao na recepciji za buseve prema Melaki za sutra. Za večeru smo pojeli ono voće što smo sinoć kupili.