01.02.2011 (dan 8)
Melaka, Ayer Keroh, Kuala Lumpur
Danas idemo do mjesta Ayer Keroh, 15 km sjeverno od Melake. Taj gradić je zanimljiv jer se u njemu nalazi nekoliko atrakcija koje vrijedi posjetiti. Jedna od njih je i zoološki vrt – Melaka zoo. Tu je i Taman mini Malaysia, veliki park koji sadrži primjerke kuća iz svih država Malezije. Ustali smo, kao i obično, prilično rano. Odmah idemo do fontane posvećene kraljici Viktoriji, a koja se nalazi na Holandskom trgu, i tu čekamo bus broj 17 do glavne bus stanice – Melaka Sentral. Na fontani je natpis: „Victoria Regina 1837 – 1901. Podigao narod Melake u sjećanje na veliku kraljicu 1904“. Ista stvar kao i juče, bus ide sat vremena, stajući na svakoj stanici. Nakon desetak minuta čekanja na stanici Sentral, ušli smo u bus br. 19 do gradića Ayer Keroh. Cijena prevoza je vrlo mala, svega 2 RM. Oko 10 smo već na kapiji Melaka zoološkog vrta, gdje smo kupili ulaznice po 7 ringita. Vrijeme se strahovito popravilo. Kiše nema, pojavljuje se sunce koje polako počinje da prži. Melaka zoo je drugi po veličini u Maleziji i ima preko 200 vrsta životinja. Prvo nailazimo na rode i lemure u kavezu u koji se može ući. Na gornjem dijelu kaveza gomila slijepih miševa. Jedan se izgleda zaljubio u mene – kako se ja krećem tako i on gore ide za mnom i zaustavi mi se tačno iznad glave.
Melaka zoo, malajski tigar
Vrlo su simpatični. Sledeći je tzv. lajući jelen. Da, radi se o vrlo neobičnom jelenu koji može da laje. Tu su još tapiri, žirafe, slonovi, afrički lav, mnoštvo ptica, od kojih su najinteresantnije razne vrste kakatua sa posebnim šarenim perjem na glavi, kao i vrste hornbila, šarenih ptica sa ogromnim kljunom na koji se nastavlja rog. Afričke životinje mi nisu interesantne jer sam ih prošle godine sve vidio i to u mnogo boljem okruženju. Posebno mi je zanimljiv malajski tigar koji se može naći samo u centralnom dijelu poluostrvske Malezije, ili preciznije u oblasti Taman Negare i južnom Tajlandu, na vrlo malom području.
Melaka zoo, hornbil
Procjena je da ih u divljini ima još maksimalno 800. Zanimljivo, ali i teško za shvatiti u smislu veličine, jedan ili dva tigra trebaju prostor od oko 100 km2 za normalan život.
Melaka zoo, gibon
Uglavnom to zavisi od količine hrane i plijena na određenoj površini. Konačno da vidim i leoparda kojeg nisam uspio vidjeti u Africi. Samo što ovaj nije afrički, ali ok. Malo dalje su krokodili, jedna vrsta koja živi samo u ovom dijelu svijeta, sa vrlo uskim čeljustima i koja je potpuno bezopasna. Dobro da čujem da ima i krokodila koji se hrane ribom i insektima. Ovo su neki dobri krokodili. Međutim, odmah pored ovih leže estuarijski krokodili s kojim se ne treba šaliti. Pored zoo vrta je malo jezero, a s druge strane su uredno podšišani travnati golf tereni. Postoji i vrlo dobar dio sa majmunima od kojih posebno treba izdvojiti orangutane i gibone.
Melaka zoo, orang utan
Jedan gibon je sjedio pored šanca s vodom i pio vodu, a onda ustao i hodao uspravno na dvije noge kao čovjek! A još ima ruke duplo duže nego noge pa prilično smiješno izgleda u uspravnom položaju. Ipak, najduže smo se zadržali kod orangutana. Što ih više posmatraš, uočavaš više sličnosti s ljudima. Nakon nešto više od dva sata, obišli smo skoro sve životinje. Sad je već 12.30 i postalo je previše vruće. Odmah preko puta je farma leptira i reptila. Krenuli smo prema farmi ali smo odustali jer nemamo mnogo vremena a i zoo nas je prilično umorio. Vrijeme je konačno postalo fantastično. Ovo je prvi put da vidim sunce u ovih zadnjih sedam dana. Pored glavne ceste je malo autobusko stajalište gdje čekamo bus za Melaku. Imamo sreće, pa nakon 15 minuta dolazi bus. Oko 14.00 smo stigli na bus stanicu Melaka Sentral. Prvobitni plan jutros je bio da ovdje budemo do 12, ali smo se dugo zadržali u zoo-u tako da sad ne znam šta da radimo.
Melaka
Treba nekako iskoristiti ovaj dan. Kad se gleda mapa države, sve izgleda prilično jednostavno, razdaljine izgledaju mnogo kraće, ali u stvarnosti to nije tako. Mislio sam da idemo do grada Port Dickson, jer se tu u blizini nalazi i mali nacionalni park, ali ako sad krenemo, tamo možemo stići oko 17.00. S tim što i ne postoji direktan bus do tamo odavde, nego se mora ići preko Serembana. Dakle, za to nemamo dovoljno vremena. Jedino nam preostaje da se vratimo u Kuala Lumpur jer sutra imamo let za Borneo. Tako da nam je jedino preostalo da kupimo karte za bus za Kuala Lumpur, što smo i uradili. Bus je vrlo udoban, odličan za spavanje. Svi busevi u Maleziji su vrlo kvalitetni i udobni sa dosta prostora. Vozimo se kroz državu Negeri Sembilan. Oko 17.00 smo došli u KL, tačnije bus stanicu Bukit Jalil. To je sada glavna bus stanica u gradu, a privremeno zamijenjuje Puduraju koja trenutno ne radi.
Odmah nam prilaze dosadni taksisti koji žele da nas povezu do grada (stanica Bukit Jalil je malo van grada) sa početnom cijenom taksija od „samo“ 50 RM. A jesu banditi neviđeni! Sve ih odbijamo i idemo prema nizu buseva na kojima piše „Rapid KL“ – lokalni bus do centra grada za samo 2 RM! Izlazimo u Puduraji, na par metara od hotela u kojem smo bili prvih dana. Ovog puta nećemo opet u taj, nego idemo naći nešto jeftinije. Par desetina metara dalje je nekoliko gesthausa. Uzimamo sobu u „Asrama step inn“ gesthausu kojeg drže neki Indijci. Ljubazna Indijka nam pokazala sobu koja je sasvim pristojna i košta 50 RM. Odmah nakon što smo se smjestili otišao sam do hotela My View Glory da vidim da li je Željko tu. Nismo uspjeli da se vidimo. Otišli su rano jutros za Perentian. Danas smo imali prilično loš dan. Nikako da nam krene kako treba ovih dana. Samo lutamo bez veze, ne znam ni gdje da idemo ni šta da radimo. Tako je to kad nisam planirao, pa sad plaćam cijenu u izgubljenom vremenu i novcu. Nadam se da ćemo se popraviti u danima koji su ispred nas. Idemo prema dijelu grada koji zovu Zlatni trougao u čijem centru se nalaze kule Petronas.
Kuala Lumpur
To nam je sad već poznat kraj. Ovaj dio grada je stvarno lijep i uredan. Gladni smo i idemo u restoran po imenu „The ship“. Ovo je malo otmjenije mjesto, što znači i skuplje ali mislim da je i vrijeme da se počastimo jednom dobrom večerom u pravom restoranu. Konobari se odnose prema gostima kao prema kraljevima. Sjedamo za sto na kome su svijeće, lagana muzika u pozadini, prava romantika. Ja sam iz menija odabrao mješani roštilj, a Mirjana pile na kijevski način. Prejeli smo se, ali je i cijena bila paprena – 77 RM. Hajde da bar sa dobrom večerom malo popravimo ovaj mršavi dan. Sad je 21.00 i ovdje će za pola sata svirati neki bend. Atmosfera ne obećava jer nema nikoga, a vjerovatno će to biti sranje od muzike, tako da nećemo slušati. Idemo negdje vani na pivo i nalazimo neki restorančić gdje smo popili po tuborg. Stvarno me nervira ovo plaćanje usluge od 3 RM. Popiješ pivo i pored cijene piva, moraš platiti i tu uslugu što ti konobarica donese pivo. Za danas je dosta pa idemo polako nazad prema hotelu. Krajnje je vrijeme da se uozbiljimo i da prestanemo sa pravljenjem grešaka. Sutra letimo za Kučing, Borneo. Treba rano ustati sutra.