06.02.2011 (dan 13)

Kota Kinabalu, Mamutik, Manukan

Ustao u 7.00 i probudio ljenčugu koja hoće da spava do 12. U hotelu popili kafu i doručkovali. Doručak očekivano jednostavan: marmelada, maslac i hljeb. Supermarketi i tržni centri rade od 10 do 18.00 tako da za sada od šopinga nema ništa. Cijelu noć je padala kiša a nastavila je i ujutro iako sad i nije toliko jaka. Daj bože da stane! Na svega 3 km od obale i grada su pet ostrva morskog parka Tunku Abdul Rahman. Idemo do Jesselton point ferry terminala da se ukrcamo u brodić za ostrva. Zbog kiše smo sjeli na stepenice Suria Sabah tržnog centra i čekamo da kiša bar malo popusti. Ferry terminal je vrlo blizu, vidimo ga odavde. Kiša je malo oslabila pa odlučujemo da krenemo ne čekajući da potpuno stane. Ulazimo u glavnu prostoriju terminala u kojoj se prodaju karte i u kojoj je i čekaonica. Tu su šalteri nekoliko agencija koje nude prevoz do ostrva. Može se izabrati koja i koliko ostrva se želi posjetiti. Naravno, to zavisi i od vremenskih uslova. Ja sam prvo želio da obiđemo tri, ali svi kažu da danas možemo obići maksimalno dva ostrva. Nije problem, jer je to sve isto ili vrlo slično. Ostrva su Gaja, Manukan, Mamutik, Sapi i Sulug. Gaja je najveće od njih i najbliže je gradu. U sredini je gusta tropska šuma i nudi dobre mogućnosti za treking kao i dva skupa odmarališta sa pet zvjezdica. Nudi i divlje selo na južnoj strani u kojem žive ilegalni imigranti sa Filipina i u koje ne idu ni lokalni stanovnici iz grada zbog kriminala i nesigurnosti. Prava egzotika! Jasno mi je odmah da su ova ostala ljepša, jer čim je tamo prenaseljeno, divlje selo, tu je i smeće po plažama. Ako se kupi karta za dva ili više ostrva, onda se dobije i malo povoljnija cijena. Sveukupno, plaća se naknada za terminal od 7 RM, zatim karta za dva ostrva 27 RM, i na kraju treba spremiti još 10 RM za plaćanje ulaznice u morski park, a to se radi pri iskrcavanju na bilo koje ostrvo i plaća se samo jednom. Nakon kraćeg čekanja, ukrcavamo se u motorni brodić i polazimo. Opet pazim da mi Mirjana ne ispadne u more. Prvo ostrvo na koje idemo je Manukan. Sad se i vrijeme popravilo. Ovdje kiša ne pada, a i sunce se pojavljuje iza oblaka. Odlično. U daljini se vidi KK i crni oblaci iznad njega. Izgleda da kiša pada iznad grada, a na ostrvima će biti sunčano. To je situacija koja mi savršeno odgovara. Manukan je drugo ostrvo po veličini, ali ima daleko najbolje razvijenu turističku infrastrukturu pa je i najomiljenije za stanovnike KK-a. Tu su bungalovi, restoran, bazen pa čak i tereni za odbojku i fudbal. Čim se siđe sa pristaništa, ulazi se u malu kućicu gdje se plaća ta taksa za morski park tj. ulaznica. Dočekuje nas natpis „Selamat datang“, što znači „dobrodošli“. U sredini ostrva je tropska šuma i postoje staze za treking. Plaže su pješčane, a voda čista. Odmah idemo u vodu i kupamo se. Konačno.

Na ovom dijelu gdje smo se iskrcali je previše ljudi za naš ukus pa se pomjeramo na drugu stranu ostrva, na jednu manju plažu, gdje smo potpuno sami. Sada je i sunce počelo da peče.

Ja se ne mažem kremama za zaštitu od sunca. To je za žene i djecu. Kakav tupadžija! Na ovom ostrvu ostajemo do podne. Pošto smo krenuli malo iza 9, znači da imao više od dva sata ovdje. Zatim se u 12.00 ide na susjedno ostrvo Mamutik i tamo se ostaje do 15.00. Vrijeme je stvarno fantastično i sigurno dolazimo i sutra, čim riješimo vizu za Bruneje. U podne idemo na pristanište i tu nas pokupi naš brodić i vrlo brzo smo na Mamutiku. To je najmanje ostrvo u parku i ima dobre plaže i koralne grebene. Na jednoj strani su stijene, a na drugoj pješčana plaža. Ovo mi se više sviđa i bolje je. Jedini problem je taj što ima i mnogo ljudi, a pošto je ostrvo malo, onda je i velika gužva.

Lokalci su postavili stolove na sredini ostrva i uglavnom jedu i piju. Izgleda kao da ih kupanje i plaže mnogo ne zanimaju. Opet smo se izdvojili malo dalje.

Nakon kraćeg vremena svi bijelci na ostrvu su učinili isto pa smo sad svi na jednom mjestu. Ležimo na pijesku i kupamo se u moru koje mi ovdje izgleda još i ljepše. Ležim na pijesku dok ovo pišem. Kući se sad smrzavaju od hladnoće. Nakon nekog vremena smo se premjestili na drugu stranu ostrva. Kupio sam jednu konzervu piva Tiger i sjeo na klupicu na plaži i uživao u posmatranju zgodnih Maležanki. Egzotika! Prizori su prelijepi. Sa nama u brodiću su bile i dvije djevojke, tačnije jedna djevojka i ova druga starija, možda i njena majka. Ova mlada je baš simpatična. Baš ona prava tipična domorodačka autohtona malezijska faca! Bijeli zubi na tamnom licu bakarne boje i šarmantan osmijeh.

Svaki put kad izlazimo iz čamca ja im pružim ruku i pomognem da izađu. Skupljam jeftine poene dok me Mirjana siječe pogledom. Pitam ih da ih slikam. Na moje veliko iznenađenje, one su oduševljene i one žele da se slikaju sa mnom i da imaju te slike. Kad god pitaš nekog ovdje da ga uslikaš, on ne samo da pristaje, nego i traži da i on tebe uslika. I Malezijci vole da imaju fotografije sa strancima, isto kao i mi s njima. Možda smo i mi bledoliki njima neka egzotika! U 15.00 polazimo nazad prema KK. Odmah idemo u shopping u tržni centar. Na ulici smo kupili dvije šarene haljine za 54 RM. Opet smo otišli u Pizza hut i naručili ogromnu pizzu i dvije kafe za 40 RM.



Zatim smo se malo muvali po tržnom centru Wisma Merdeka. Danas sam gadno izgorio po cijelom tijelu. Imam teške opekotine. Nisam koristio ništa protiv sunca i eto mi sad. To mi se uvijek dešava. Ali baš svaki put. Predveče smo se vratili u sobu. Tek je 20.00 časova i ležim nepomično na krevetu. Najmanje pomjeranje izaziva bol. Možda završim i u bolnici. Gorim, jaja se mogu na meni ispeći. Teško da ću moći sutra opet na plažu i na sunce. Platili smo sobu za danas. Zaspao sam prije 21.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>