23.02.2011 (dan 30)
Pulau Perhentian
Jutro je oblačno i duva jak vjetar, bar na ovoj strani ostrva. Imamo još 3 – 4 dana na raspolaganju. Još danas ćemo biti ovdje, a sutra oko podne ćemo ići dalje. Bilo bi lijepo ostati na Perentianu više dana, ali mi nemamo toliko vremena. Najviše me zeza Georgetown i ostrvo Penang, skroz na drugom kraju zemlje. Da li je moguće do kraja naše avanture obići i to? Ne znam, pokušaćemo pa šta bude. O tome ćemo misliti kad stignemo tamo. Možda uzmemo i neki lokalni let do KL-a. Perentian je prelijep, ali su mala ostrva oko Sabaha mnogo bolja. Otišli smo do restorana Meeting place, odmah pored onog od juče. Za doručak smo imali omlet sa tunjevinom i palačinak sa čokoladom i bananom. Da prste poližeš! Cijeli dan ležanje na plaži i kupanje. Malo smo igrali karte, a i dobar dio vremena sam proveo u čitanju knjige.
Long beach, Perhentian
Danas ne želimo da razmišljamo ni o čemu, a ni da lupamo glavu o narednim koracima. Totalna relaksacija. Na plaži desetak Skandinavki leže i sunčaju svoje bijele sisice. Sjeli smo u kafić na plaži i imam odličan pogled prema njima. Za ovako konzervativnu muslimansku sredinu ovo je ipak malo previše. Mirjana mi prijeti fizičkom likvidacijom zato što buljim u njih. Pa nisam ja kriv što su se one skinule! Ne mogu da gledam u nebo! Eh, skandinavske bijele sise blješte na suncu… Zatim smo otišli opet do Coral bay plaže. Ovo mi je sumnjivo. Ovdje se niko ne kupa, naravno, jer su tu desetine čamaca. A opet toliko ljudi je ovdje. Mora da postoji neko mjesto gdje se ljudi kupaju, neka druga plaža. Baš sam Tesla, kako sam samo došao do tog zaključka! Naravno da ima plaža, samo 5 minuta hodanja odavde. Idemo prema drugoj strani od pristaništa i prolazimo pored nekih bungalova. I tog trenutka iz jednog izlazi niko drugi nego naš stari drug, Luka Ortega! Nevjerovatno! Izljubili smo se kad smo se vidjeli. Hm, dobro sad, da li je to zbog sreće što smo se vidjeli ili je nešto drugo u pitanju, ne bih o tome da razmišljam. Zajedno smo otišli do plaže koja nosi otrcani naziv „Romantic beach“. Ovdje je već idealno mjesto za plivanje.
Romantic beach, Perhentian
Luka mi je dao opremu za snorkeling. Pomalo sam neodlučan, jer mi je taj snorkeling uvijek bio bez veze ali eto, probaću konačno i to. Svaki put kad mi je neko davao te naočare i cijevčicu, ja sam odbijao i govorio da ću samo da plivam jer to više volim.
Perhentian
U početku se malo slabije snalazim jer ne mogu da uskladim disanje, ali nakon par minuta ovo ide dobro. Ej, pa ovo i nije tako loše! Zapravo je postalo super! Toliko je raznih šarenih riba u vodi koja je prilično bistra tako da se i one jasno vide. Luka i dalje odbija da napravimo neku zajedničku fotografiju. Kaže da ljudi stavljaju slike na Internet i to zloupotrebljavaju. U redu, odustajem, ko zna kakve je on probleme imao. Rekoh mu da nije u nekom fazonu američkih indijanaca koji se nisu slikali jer su se bojali da im slika zarobi dušu. Sjedimo na plaži i posmatramo zalazak sunca. E ovo je pravi Perentian!
Oko 20 časova smo se konačno odlijepili od plaže i sjeli u isti restoran kao i sinoć. Ovaj restoran se zove Mama’s kitchen. Ovog puta smo naručili ribe španski makarel i barakudu. Uz njih idu isti dodaci kao i prošli put. Ovog puta je barakuda bila ukusnija od makarele. Ne znam da li postoji išta ljepše od ovakve večere – riba sa roštilja na plaži, uz šum morskih talasa. Nakon večere idemo nazad, opet onom šumskom stazom, do našeg bungalova. I opet borba sa mrakom i traženje staze u noći. Srećom imamo fotoaparate da osvijetlimo sebi put. Bez svijetla bi bilo totalno nemoguće naći put jer se ne vidi baš ništa. Čitao malo u sobi pred spavanje.