10.09.2006 (dan 3)

Kebili, Tozeur, Chott El Jerid, Kairouan

Ujutro napuštamo hotel i krećemo se prema gradu Kebili, a nakon toga preko jezera Chott El Jerid koje se samo zove jezerom jer je tokom većine godine presušeno.

Posebno su zanimljive naslage soli koje stvaraju vrlo čudne oblike koji pod sunčevom svjetlošću dobijaju razne čudne boje. Ovo je najveće od slanih jezera Sjeverne Afrike. Tokom većine godine je isušeno, sa mjestimičnim tankim slojem vode tu i tamo. Dno se sastoji od malih kristala soli koji svjetlucaju na suncu u nijansama plave, bijele, crvene i zelene boje. Ovdje je najbolje biti tokom zalaska ili izlaska sunca jer je tada prizor najljepši. I mi smo ovdje stigli baš u to vrijeme. Jezero se može preći samo određenim putem koji je dugačak 64 km. Svako skretanje s puta je prilično opasno, jer dno jezera na mnogim mjestima nije čvrsto i moguće je potonuti u pijesku i mulju. Davno napušteni autobus koji je dobrim dijelom potonuo, a kojeg smo vidjeli u daljini, dokaz je za tu tvrdnju.

U Tunisu ima više ovakvih jezera, a naziv Chott se odnosi samo na ta jezera koja su uglavnom suva tokom većeg dijela godine. Nešto malo vode imaju samo tokom zime. Prije više hiljada godina je bio dio Mediteranskog mora. Gledamo izlazak sunca, a to je prizor koji je na ovom mjestu fantastičan. Dolazimo u grad i oazu Tozeur koje se nalazi između ovog i jezera Chott El Gharsa. Tozeur se nalazi u oazi veličine 11 km2, a u njoj se nalazi 250.000 palmi datula koje vodom snabdijeva oko 200 malih izvora. U okolini Tozeura smo ušli u džip i vozili se po pustinji preko dina. Nakon određenog vremena smo došli do lokacije gdje je napravljeno selo za film Star Wars. Kako primitivni objekti koji na filmu izgledaju sasvim drugačije! Vožnja džipom kroz pustinju je pravo uživanje. Odjednom se vozač zaustavlja i pokazuje rukom u daljinu – fatamorgana. Stvarno, u daljini, zbog odsjaja sunca, jasno se vidi voda, more ili jezero, iako je jasno da je tu samo pustinja.

Nedaleko od sela Mides je i lokacija gdje je sniman film Engleski pacijent. Ong Jemal ili Glava kamile je popularno mjesto za posmatranje zalaska sunca.

Ime je dobilo po formaciji stijena koje svojim izgledom podsjećaju na glavu kamile. Iza se nalaze pješčane dine na kojima su snimljene neke od scena iz poznatog filma. Odmah iza brda se nalazi Mos Espa, vrlo dobro očuvan set filma Star Wars. To je vjerovatno najbolje očuvana lokacija u cijeloj zemlji na kojoj je sniman film. Filmska ekipa je provela ovdje više od 4 i po mjeseca da bi snimili 12 minuta filma The Phantom Menace. Sljedeće stajanje je kod Seldja kanjona, gdje smo se zadržali kraće vrijeme. Zatim smo krenuli prema selu Chebika.

Chebika je jedna od najpoznatijih planinskih oaza. Selo je smješteno blizu gradića Tozeur, nedaleko od granice sa Alžirom. Ovo je malo selo, sagrađeno od kamena i gline, a smješteno je uz samu planinu. Najzanimljivija stvar ovdje je mali, živopisni potok, skriven među malom grupom palmi. Prisustvo vode znači da na inače pustoj zemlji mogu da se uzgajaju kajsije, breskve, banane i masline. Jedan od najjeftinijih i najpoznatijih suvenira koji se može kupiti u Tunisu je tzv. pustinjska ruža.



Obično se nalazi nekoliko metara ispod pijeska, a sačinjena je od gipsa koji se kristališe usljed dejstva podzemnih voda. Ima oblik otvorene ruže i sivo-smeđe je boje. Nakon posjete ovoj oazi, put nastavljamo prema još jednoj oazi – selu Tamerza. Slično kao i Chebika, Tamerza je napuštena nakon poplava 1969. godine. Staro selo je sada u ruševinama, ali i dalje predstavlja fascinantan prizor. Pored treće oaze, Mides, stojimo pored dugačkog kanjona, tj. isušenog riječnog korita. Selo je smješteno na samoj ivici kanjona koji ima dno crvene boje na kojem rastu palme. Scena pada aviona iz filma Engleski pacijent je snimljena negdje ovdje. Prolazimo kroz grad Metlaui i nastavljamo put preko Gafse i dolazimo u grad Kairouan oko 18 časova. Kairouan odiše nekom čudnom neprijateljskom atmosferom. Hrišćanin se ne osjeća baš najbolje na jednom ovakvom mjestu. Odmah na prvi pogled se vidi da je grad vrlo konzervativan i da se prilično razlikuje od ostatka zemlje. U gradu smo izašli odmah pored medine.

Prvi zidovi medine su izgrađeni krajem 8. vijeka, ali ovi koje danas vidimo uglavnom su iz 18. vijeka. Tu je i nekoliko prodavnica vrlo kvalitetnih ćilima. Pored najčuvenije džamije u državi ulazimo u prodavnicu ćilima gdje gostoljubivi i veseli trgovac priređuje prezentaciju, očekujući da će neko kupiti nešto. Kairouan je prijestolnica ćilima cijelog Tunisa. Postoje dvije osnovne vrste ćilima: čvornati i tkani. Cijena čvornatih se određuje po broju čvorova po kvadratnom metru. Mnogo vremena treba da se izradi jedan takav ćilim. Neki imaju 500.000 čvorova ili više, i to po kvadratnom metru. Naravno, meni ćilimi nisu potrebni i to me mnogo ne zanima. Penjem se na krov prodavnice ćilima i sa tog mjesta se pruža odličan pogled na Veliku džamiju. Kairouan je četvrti grad po važnosti u muslimanskom svijetu, odmah iza Meke, Medine i Jerusalema. Ovo je mjesto gdje je islam dobio svoje prvo veće uporište u Magrebu. Osnovan je 670. godine, i predstavlja najstarije muslimansko naselje sa najstarijom džamijom u Sjevernoj Africi i najstarijim minaretom na svijetu. Zlatno doba grada nastaje 797. godine, kada postaje glavni grad dinastije Aglabida. Ime grada nema veze sa Kairom u Egiptu, jer tada Kairo nije ni postojao. Unutar starog grada, medine, nalazi se više od 50 džamija od kojih je najvažnija Grande Mosquee de Sidi Oqba ili Velika džamija, koju su sagradili Aglabidi 863. godine. Poznata je i pod nazivom Sidi Oqba po osnivaču grada. Ne-muslimanima je zabranjen ulazak u dvoranu za molitve koja ima 414 mermernih stubova. Nedavno je čak hrišćanima bio zabranjen ulazak i u sam grad, ali to se promijenilo. Prve džamije nisu imale minarete, ali po uzoru na crkve, Arapi su ih počeli praviti. Život u Kairouanu se vrti oko medine u centru grada i Ville Nouvelle na jugu.

<< prethodna                                                                           sledeća >>