29.01.2015 (Dan 4)

Hong Kong

Ujutro smo otišli do stanice podzemne željeznice i kupili karte do dijela grada Admiralty. Idemo da vidimo da li je gotova viza za Tajland, a zatim da nađemo i konzulat Vijetnama. Sada bar znamo gdje idemo. Viza je gotova i u džepu. Konzulat Vijetnama se nalazi u dijelu grada Wan Chai, na adresi Wan Chai Road 230. U ovom dijelu grada glavna ulica je Hennessy Road i upravo njom i idemo. Konzulat je na 15. spratu zgrade Great Smart Tower. Gore nas čeka neprijatno iznenađenje. Dobra vijest je ta da se viza može dobiti isti dan.

Loša je da košta 95 $. To nam se čini previše i mislimo da je možemo dobiti mnogo jeftinije u Yangonu. To će se kasnije pokazati kao velika greška. Ovim potezom ćemo upropastiti pola ovog putovanja. Ali tako je to kada čovjek na put ide nepripremljen i sa nedovoljno informacija. Siniša je uzeo vizu ovdje i uradio pravu stvar. Izašli smo van da malo obiđemo i ovaj dio grada. Ovo je najbogatiji dio Hong Konga, gdje svaki peti stanovnik ima preko milion HK$. Nedaleko od konzulata je neka pijaca na kojoj se prodaje voće, povrće, meso i riba.

Vrlo je interesantno posmatrati ljude na pijaci i razne stvari koje se tu prodaju. Ima tu mnogo stvari za koje ne znamo šta su. Hodamo i dalje i dolazimo u dio grada poznat kao Causeway Bay. Tu smo se i najduže zadržali.

Ovaj dio grada mi se posebno sviđa, a naročito dio oko tržnog centra Times Square, gdje smo i sjeli i posmatrali ljude i događaje skoro sat vremena. Zatim smo krenuli prema parku Victoria. To je mala oaza zelenila, nedaleko od mora. Ovdje dolaze lokalci da džogiraju i vježbaju tai či. Dan je konačno sunčan i prelijep. Ovdje je mnogo ptica. Malo smo ležali pored bazena i odmarali se. Krenuli smo dalje kroz park da bi obišli jedan hram koji je tu u blizini. Na izlazu iz Victoria parka smo vidjeli vrlo profesionalni teniski teren, pa smo odlučili da bacimo pogled.

Upravo se igrao meč između nekog Japanca i Belgijanca. To je ATP Challenger turnir za muškarce. Na semaforu piše da igraju Niels Desein i Toshihide Matsui. Nakon kraćeg vremena Japanac je počeo da glumi da je povređen i na kraju je predao meč. Nije mi to baš ličilo na Bušido kodeks i na japansko ponašanje. Nedaleko od parka je Tin Hau hram.

U Hong Kongu ima više desetina hramova koji nose to ime i koji su posvećeni boginji mora. Ovaj je jedan od starijih i izgrađen je u 18. vijeku. Izgleda pomalo čudno između visokih nebodera koji ga okružuju. Odmah pored hrama je i Tin Hau MTR metro stanica, tako da smo iskoristili i tu činjenicu da lako odemo odavde. Prije nego što se vratimo u Kowloon, želimo da provjerimo odakle polaze trajekti za Makao i u koje vrijeme. Na mapi grada vidim da je pristanište za trajekte ka Makau u dijelu grada Sheung Wan, na sjeverozapadnoj strani Hong Kong ostrva, zapadno od pristaništa za Kowloon. Za 5 HK$ smo uzeli po kartu za metro do stanice Sheung Wan.

Sve je vrlo jednostavno. Imaš mapu grada, znaš gdje hoćeš da ideš i imaš efikasan i jeftin saobraćaj podzemne željeznice i nema nikakvih problema. Nakon nekoliko stanica smo stigli na cilj. Trajekata za Makao ima mnogo i cijena karte je 20 US $. Međutim, mi i nemamo potrebu da za Makao idemo odavde.



To možemo uraditi i sa pristaništa iz Kowloona, koje je nekih 200 – 300 m od našeg hostela. Trajektom smo se prebacili do Kowloona. Trajekti za Makao polaze sa pristaništa China Ferry Terminal. Hodajući uz more, krenuli smo da ga nađemo. Od našeg hostela je udaljen manje od 10 minuta hoda. Sada znamo sve što nam treba za sutra. Sada smo već u dijelu koji se zove West Kowloon, u Austin Road-u. Krenuli smo prema neboderu Sky100, jer su nam rekli da se gore nalazi osmatračka platforma sa koje se vidi cijeli grad pa želimo da vidimo kako i to izgleda. Ali prije toga bi morali nešto pojesti jer nismo jeli cijeli dan ništa i pomalo smo nervozni.

Krenuli smo prema neboderu Sky100, jer su nam rekli da se gore nalazi osmatračka platforma sa koje se vidi cijeli grad pa želimo da vidimo kako i to izgleda. Ali prije toga bi morali nešto pojesti jer nismo jeli cijeli dan ništa i pomalo smo nervozni. Toni se vratio u gesthaus, vjerovatno se uplašio da će morati platiti kartu za Sky100. Sjeli smo u neki turski restoran koji se zvao Royal Turkish Restaurant, kraljevsko ime za malu neuglednu rupu 2×2 m. Večera je bila odlična. Sad je već lakše hodati, pa smo nastavili prema Sky100. Do tamo ima da se hoda bar 15 minuta, a morali smo proći kroz veliku zgradu Elements da bi došli do te zgrade. Sav trud je bio uzaludan. Momak na ulazu kaže da je večeras gore privatna žurka i da je zatvoreno. Podzemnom željeznicom se vratili do hostela prije 21.00. Bole me noge od današnjeg hodanja i ne mrdam večeras nigdje iz sobe.

<< prethodna sledeća >>