31.01.2015 (Dan 6)

Macau, Taipa

Ujutro smo uzeli bus broj 33 do ostrva Taipa. Cijena karte je oko 4 MOP$. Ostrvo Taipa je povezano sa Makaoom sa tri mosta, a spojeno je i sa malim ostrvom Coloane preko zemlje koja je oteta od mora i koji se sada zove Cotai. Cotai nastavlja i dalje da raste. Taipa nije toliko urbanizovana kao Makao i ima dosta zelenih površina. Cotai se danas najbrže razvija i tu se gradi nekoliko velikih kazina. Šetamo se gradićem i krećemo se prema velikom rezortu i kockarnici – Galaxy.

Ovo je ogroman kompleks hotela, restorana i kockarnica, vrijedan oko 2 milijarde dolara. Stvarno izgleda grandiozno i skupo. Meni se pretjerano i ne sviđa, jer je to sve oličenje kiča i neukusa. Galaxy Macau rezort je zvanično otvoren 2011. godine. U daljini se vidi Venetian, trenutno najveća kockarnica na svijetu. Građen je po modelu kazina istog imena u Las Vegasu a i vlasnici su isti, tj. Las Vegas Sands. To je sedma zgrada u svijetu po veličini podnog prostora i najveći hotel u Aziji. Cijelo zdanje je koštalo 2,4 milijarde dolara. Unutra je napravljen dio Venecije sa kanalima s vodom kojim idu gondole, a plafon je ofarban u boju neba.

Ja i Željko smo odlučili da idemo nazad u Makao jer su mi dosadile kockarnice i raskošni hoteli u koje možemo samo da gledamo. Ova dvojica neka nastave sa obilaskom kazina. Sada se mnogo lakše krećemo. U Taipi smo sjeli u neki kineski restoran da ručamo. Prvo su nas ponudili čajem pa nam onda dali meni. Lijepo od njih. Ja sam naručio prženu rižu sa usoljenom ribom i piletinom. Nije bilo loše. Za sada riža još uvijek dobro ide, a kako će biti kasnije vidjećemo. Iz Taipe nam treba bus br. 26 za Makao jer želimo da idemo preko mosta Sai Van da bi izašli u jugoistočnom dijelu ostrva gdje imamo par zanimljivih stvari da vidimo. Prevoz nije skup i karta košta nešto preko 4 MOP$.

Plaća se u busu tako što se ubaci tačan iznos u jedan metalni pretinac. To znači da treba uvijek imati tačan iznos jer se kusur ne vraća. Vozača i ne zanima mnogo koliko se ubacuje. Međutim, nemamo sreće. Nismo bili sigurni da li je ovo pravi bus pa sam pitao jednu mladu Kineskinju koji bus ide preko mosta Sai Van. Ona je izgleda stvarno dala sve od sebe da nam pomogne, ali nas je uputila u pogrešan bus. Izgleda da se nismo najbolje razumjeli. Ušli smo u bus koji ide za Cotai tako da smo morali izaći što prije, na sledećoj stanici. Ovaj je napravio krug pa smo izašli nedaleko od mjesta sa kojeg smo i krenuli. Pomalo sam bijesan jer smo se vratili na isto mjesto i izgubili oko pola sata vremena. Izašli smo blizu hotela Galaxy. Samo još da nas ona naša dvojica vide da se još uvijek tu muvamo, zezaće nas do besvijesti. Nakon 15-tak minuta hodanja, opet smo na istoj bus stanici odakle smo i krenuli. Ovog puta smo ušli u pravi bus i ne slušam više nikoga. Čim se pređe most Sai Van, sa desne strane je Macau Tower. Sa svojih 338 metara visine, to je deseta građevina po visini na svijetu. U tornju je nekoliko barova i restorana na 60. spratu, kao i platforma za posmatranje. Dok smo prolazili pored tornja imali smo priliku da vidimo Bungy skok sa tornja. Totalno dobra stvar, posebno s obzirom na visinu. Skače se sa visine od 233 metra i to je najviši slobodni bandži pad na svijetu. Mislim da je cijena oko 1000 MOP$ po skoku. Izašli smo ispred hrama A-Ma.

Ovo je najstariji hram ovdje i izgrađen je 1488. godine. Posvećen je boginji A-Ma, koja je poznatija kao Tin Hau i ona je zaštitnica mornara i ribara. Prije skoro 400 godina, Portugalci su se iskrcali na ovom mjestu. Pitali su lokalne stanovnike kako se zove ova zemlja. Lokalci, misleći da ovi pitaju za ime hrama, odgovorili su „Ma Ge“. Kasnije su Portugalci to preveli u Macau i taj naziv se odnosio na zemlju. Malo smo se promuvali po hramu. Unutra je dosta vjernika koji pale one štapiće. Pored hrama je i Pomorski muzej, ali je trenutno zatvoren. Iznad nas se nalazi brdo Penha, a gore je neka stara crkva, kao i prilično dobar pogled na okolinu. Odmah idemo gore. Idemo putem uz brdo i prolazimo pored cijelog niza kolonijalnih vila. Očigledno je da je ovo mjesto gdje je živjela elita i visoki zvaničnici. Ovdje negdje je i konzulat Portugala. Nakon 15 minuta hodanja, stižemo na vrh brda gdje vidimo vrlo finu kamenu crkvu koja nosi isto ime kao i brdo.

Crkva je iz 1622. godine i upravo sada su ovdje tri para koji se trebaju vjenčati. Ovo je omiljeno mjesto za slikanje pred vjenčanje. Djevojke su prilično lijepe, mladoženje su ružni i gadni. Jedna mlada ima vrlo dobre sise, a mladoženja je najmanje duplo stariji od nje. Najverovatnije ona njemu daje sise, a on njoj pare. A možda je i ljubav u pitanju.

Odavde se pruža vrlo dobar pogled na centar grada i preko rijeke Pearl, na centralnu Kinu. Na ovom mjestu smo se zadržali oko sat vremena, uglavnom smo slikali ove parove pred vjenčanje, a napravili smo i nekoliko fotografija grada. Krenuli smo da se spuštamo s brda Penha prema centru grada. Prošli smo kroz trg Largo do Lilao i stigli do crkve St Lawrence. Prvobitna crkva je izgrađena od drveta oko 1560. godine, a ova današnja je rekonstruisana sa kamenom u 19. vijeku. Ima dva tornja od kojih je jedan služio i kao crkveni zatvor.

Ovo je jedna od najljepših crkvi u gradu, a nalazi se u malom vrtu sa palmama. Unutrašnjost je veoma ukrašena. Drveni plafon je tirkizno plave boje, sa kojeg vise prekrasni lusteri. Nastavljamo sa šetnjom po gradu i dolazimo do još jedne stare crkve. U ovom slučaju to je crkva St Augustine.

Originalnu crkvu su sagradili španski augustinski fratri 1586. godine. Sadašnja crkva datira iz 1814. godine. Spoljašnjost crkve nije naročito lijepa, ali je zato unutrašnjost odlična. Odmah preko puta crkve je pozorište Dom Pedro V. Ovo neoklasično pozorište je izgrađeno 1858. godine i najstarije je evropsko pozorište u Kini. To je mala građevina sa zelenom fasadom i ne izgleda previše zanimljivo. Nedaleko od ovog mjesta je neka proslava pa smo nepozvani upali da vidimo o čemu se radi. Izgleda da Univerzitet St Joseph organizuje nešto i ovo je ceremonija otvaranja. Tu je mnogo mladih ljudi iz raznih zemalja. Nisam siguran da li su studenti jer izgledaju vrlo mlado. U svakom slučaju, navalili smo smo na besplatne sendviče i sokove. Neka tri Portugalca su svirali na gitarama i pjevali. Nisu loši, a portugalski jezik je sam po sebi muzika za uši. Odslušao sam par pjesama i nagradio ih aplauzom. Kakvu sam lijepu tamnoputu curu vidio! Mala je iz Zelenortske republike i ima prekrasne oči.

Svi na licu imaju nacrtane zastave zemalja iz kojih dolaze. Njenu nisam prepoznao. Dao sam joj kompliment za lijepe oči i slikao se s njom. Poslije ću se kući hvaliti da mi je to djevojka. To je lijep osjećaj, toliko različitih ljudi, rasa i kulatura, na jednom mjestu. Ovaj dan uopšte nije loš.



Vidjeli smo dosta stvari, a sada smo se malo uključili i u lokalne tokove. Sada se konačno ne osjećam kao glupi turista. Nakon pola sata smo nastavili dalje. Prateći mapu grada koju cijelo vrijeme nosim sa sobom, stigli smo opet do našeg starog trga Senado. Nedaleko od trga Kinezi pripremaju nekakvu proslavu. Dvije djevojke i momak sviraju na tradicionalnim kineskim instrumentima. Zanimljivi su pa sam ih malo poslušao. Momak i djevojka sviraju gudački instrument sa dvije žice koji se zove erhu, a druga djevojka svira guzheng, tradicionalni instrument sa 21 žicom ili više. Idemo da nađemo tvrđavu Guia. sada je već 18.00 časova i vjerovatno je zatvorena. Nakon dosta hodanja došli smo na par stotina metara od tvrđave, ali smo odustali od nje. Vjerovatno bi hodanje bilo uzaludno. Eto, da nisam obilazio kazino jutros, sada bi stigao na vrijeme da je posjetim. Tvrđava je izgrađena 1638. godine na najvišem mjestu na poluostrvu i prvobitno je imala zadatak da brani granicu sa Kinom. Idemo nazad prema trgu Senado. Na ulici me zaustavio Indijac sa onom krpom na glavi.

Kaže mi, “You are a good heart”, i počinje da mi predviđa budućnost. Kaže da ću biti srećan od februara do aprila tri puta. Ne znam zašto sam se zaustavio da ga slušam. On i dalje nastavlja sa svojom pričom i nekim glupim trikovima sa papirićima na kojima je zapisuje kad sam rođen, koliko imam braće, sestara… Pitam se zašto ove beskorisne likove uopšte i puštaju da se useljavaju u zemlju. Na kraju je otvorio novčanik i rekao: “Put some money here!” Rekao sam mu da ide da potraži neki posao. U prodavnici 7-eleven smo kupili pivo i krenuli prema našem hostelu. Sjeli smo ispred ulaza i tu popili to pivo. Vikend je i u našoj ulici su postavili stolove sa hranom. Sve izgleda super. Pržena riba posebno. Uzeo sam neku ribu za 16 MOP$ i odnio je u sobu. Nije bila loša. Oko 21.00 smo izašli opet van i prošetali do trga Senado. Prošli smo pored crkve St Anthony iz 1608. godine i to je najstarija crkva u gradu. Momci su otišli u ponovni obilazak kazina, a ja sam krenuo nazad ka hostelu. Nemam više živaca za kockarnice. Još uvijek je rano, tek je 22.00, pa me u prolazu ispred hostela pozdravila samo jedna prostituka. Ostale će doći malo kasnije. Prije spavanja sam malo gledao TV u sobi. Ležim na krevetu i razmišljam da li da izađem van i vidim šta prodaju dame koje stoje ispred. Ipak ne. Nije originalno imati Kineskinju u Makaou. Za te stvari Šangaj zvuči mnogo bolje.  Za danas je bilo dosta.

<< prethodna                                                                            sledeća >>