02.02.2015 (Dan 8)

Yangon

Doručak sam imao ispred gesthausa na ulici. Uglavnom nisam ni jeo jer mi se nije ni svidio. U Burmi je iz nekog meni neshvatljivog razloga, teško naći čistu kafu. Uglavnom se pije nes. Platio sam sobu 26 $. Soba je vrlo jednostavna, ali čista. Nakon doručka smo krenuli do ambasade Vijetnama tako što smo uzeli taksi za 3 $.

Ambasada se nalazi u dijelu grada Bahan, Than Lwin ulica. Ušli smo unutra i molimo Boga da sada uspijemo. Žena kaže da je cijena vize 120 $! To sada i nije najveći problem. Stvar je u tome da vizu uopšte ne možemo dobiti za jedan dan. Sada ona viza iz Hong Konga koju smo mogli dobiti za dva sata izgleda tako dobro. Preostaje nam još samo da probamo da je dobijemo u Bangkoku. Tu ne bi trebalo biti većih problema. Nedaleko odavde je glavna atrakcija u gradu – Shwedagon pagoda. Do nje smo stigli pješke.

U svim hramovima je zabranjeno ulaziti u obući pa ostavljamo obuću ispred i nakon plaćanja ulaznice od 8000 kyata ulazimo unutra. Arheolozi smatraju da je pagoda sagrađena između 6. i 10. vijeka. Prema legendi, pagoda je sagrađena prije 2600 godina, što je čini najstarijom budističkom stupom na svijetu. Postoje četiri ulaza, od kojih svaki vodi do platforme na malom brdu Singuttara.

U sredini je je ogromna, zlatna Shwedagon stupa, a oko nje desetine manjih hramova i svetilišta. Većina Burmanaca praktikuje Teravada budizam i slijede praksu koja potiče iz Hindu astrologije. Sva burmanska imena planeta su pozajmljena iz Hindu astrologije. Pored sedam standardnih astroloških planeta, u ovom slučaju postoje još dvije planete, Rahu i Ketu. Za Burmance, Ketu je najvažnija planeta. Sedam dana u sedmici su imenovana po imenima planeta, sa tom razlikom što burmanska astrologija prepoznaje 8 dana u nedelji, tako što se srijeda dijeli na dva dijela, do 18.00 časova je srijeda, a poslije 18.00 je Rahu dan. Vrlo je važno znati na koji je dan neko rođen, jer to određuje njegovo planetarno mjesto.

Ja sam našao svoje mjesto, tj. srijedu. Svako planetarno mjesto je označeno drugom životinjom koja simbolizuje to mjesto. Za moje mjesto je to slon bez kljova. Više bi mi se svidjelo da je lav ili tigar, ali hajde.

Moglo je biti i gore, miš je četvrtak, a svinja petak. Svako planetarno mjesto ima sliku Bude, i vjernici tu stavljaju cvijeće i polijevaju vodom mali kip Bude uz istovremenu molitvu i ispunjenje želje. Podnožje stupe je oktagonalnog oblika i okruženo je sa osam malih svetilišta, jedno za svako planetarno mjesto. Osnova stupe je izgrađena od cigle sa zlatnim pločama. Iznad su terase, a iznad njih je stupa u obliku zvona. Na vrhu je kruna sa nekoliko hiljada dijamanata. Zlatne ploče koje pokrivaju građevinu su od pravog zlata.

Govorimo o tonama zlata. Cijela pagoda je visoka 99 metara i može se vidjeti iz skoro svakog dijela grada. Ovdje smo se zadržali oko sat vremena. Tu je i mjenjačnica gdje sam razmijenio 100 $ za 103.000 kyata.

Mjesto je stvarno odlično. Nedaleko od pagode je nekoliko restorana pa smo ušli u jedan da ručamo. Restoran je zapravo jedna velika sala, koju opslužuje više konobara. Mi smo jedini gosti u restoranu, tako da su se svi konobari posvetili samo nama. Naručio sam piletinu sa karijem, pomfri i veliko Myanmar pivo od 0.66 L. Ova piletina sa karijem je nešto najbolje što sam jeo u zadnje vrijeme. Željko se naljutio što smo ga zezali da je njegov red da plati. Vidno bijesan je platio ručak i pivo. Myanmar pivo je odlično. Za 2000 kyata smo uzeli taksi koji nas je dovezao do hotela Strand. Taksista je neki veoma veseo čovjek i šaljivdžija. Pričali smo malo o politici, a i on dobro poznaje situaciju u Evropi. Bili smo u pošti odakle smo poslali razglednice kući. Moje nisu nikad stigle na odredište.

Možda će se i pojaviti jedne godine u budućnosti. Ušli smo u legendarni hotel Strand. Kolebamo se da li da nešto popijemo, čisto da se vodi kao da smo pili unutra, ali se ne usuđujemo ni da pitamo za cijenu. Unutra se još uvijek osjeti kolonijalni dah. Hotel izgleda vrlo otmjeno.

Nisam baš raspoložen da platim 20 eura za šolju čaja. Krenuli smo ulicom koja nosi ime po Strand hotelu prema našem dijelu grada. Ovdje još vrijedi vidjeti i hram Botatung. Ja i Željko smo u jednoj prodavnici kupili po pivo koje smo popili u jednoj smrdljivoj indijskoj ulici. Sjedimo na ulazu u jednu zgradu, noge su nam direktno iznad kanalizacionog odvoda. Posmatramo pacove koji trčkaraju oko nas dok pijuckamo pivo. Ovo se zove saživjeti se sa gradom na lokalnom nivou. Pivo smo prilično brzo popili, najviše zbog nepodnošljivog smrada.

Nakon toga smo obišli hram Sule Paya kod kojeg je i naš gesthaus. Sule pagoda je smještena u centru grada, na saobraćajnom kružnom toku. Prema legendi, sagrađena je čak i prije Shwedagona, što je čini starijom od 2500 godina. Sule Paya je glavno sastajalište i orijentir u gradu. Takođe je i značajan centar političkih dešavanja, jer je ovo bio centar demonstracija i revolucije iz 1988. godine.

To je poznati ustanak naroda koji je svoju kulminaciju imao 8. avgusta 1988. godine i od tada je poznat kao „Ustanak 8888“. To je dan kada je Aung San Suu Kyi postala nacionalna ikona. Jednopartijski sistem pod vođstvom generala Ne Wina, i njegov katastrofalni put u socijalizam je odveo zemlju u totalno siromaštvo i beznađe. Revoluciju su poveli studenti i budistički monasi. Ustanak je ugušen u krvi 18. septembra, a ubijeno je hiljade ljudi, mahom studenata. Iza njega je najljepši dio grada i veliki park sa spomenikom.

To je Mahabandoola Garden i u njemu je visoki obelisk, Spomenik nezavisnosti. Oko parka su neke vrlo značajne zgrade kao što su gradska vijećnica i zgrada vrhovnog suda.

Pored zgrade suda je Immanuel baptistička crkva iz 1885. godine. Crvena zgrada vrhovnog suda je jedna od najljepših zgrada u gradu i sagrađena je 1911. godine. Posebno je lijep toranj sa satom. Malo smo sjedili ispod Spomenika nezavisnosti. Atmosfera je vrlo opuštajuća. Ljudi leže na travi u parku pa sam im se i ja pridružio. Tu je i grupa mladih budističkih monaha sa kojima sam se slikao. Djevojčica prodaje razglednice i kaže mi da će biti srećna ako kupim neku. Dao sam joj 500 kyata, a da nisam kupio ništa. Pred veče smo se vratili u gesthaus. Sjeo sam ispred za stolić na ulici i uzeo pivo. Za stolom je i neki Englez. Ubrzo smo se upoznali i nakon tri sata smo bili dobro pijani. On radi za neku nevladinu organizaciju kao učitelj na granici Burme i Tajlanda. Inače je u penziji kod kuće, a ovo ga, kako kaže, ispunjava. Čovjek je baš super lik i odlično se razumijemo. Obojica obožavamo mape i možemo da ih proučavamo satima. Priča je nekako krenula i o osvajanjima američkog kontinenta i Indijancima, i tu sam spomenuo sjajnu knjigu koju je napisao Dee Brown, a zove se Bury My Heart at Wounded Knee. Tek tada je nastupilo pravo oduševljenje. Čovjek je rekao da sačekam minut i otišao je u sobu i nakon par minuta se vraća sa tom knjigom. Kaže da mu je to omiljena knjiga u životu i da je sada opet čita po ko zna koji put. Kako je svijet mali! Nas dvojica smo iste budale! On je ovdje već nekoliko godina i dobro poznaje političku situaciju u zemlji. Objasnio mi je sve najvažnije stvari. Ko je na vlasti, a ko je opozicija, a takođe i šta se dešava na sjeveru zemlje gdje se vodi gerilski rat. Kaže da je vojska pre nekoliko nedelja silovala dvije žene u nekom selu, što je izazvalo velike probleme vladi. U zemlji još uvijek ima 200 političkih zatvorenika. Englez ne prestaje da me oduševljava. Kao mladić je bio “roady” grupe Thin Lizzy. Dakle, išao je sa njima na koncerte i bio jedan od zaduženih za opremu i postavljanje bine. Kaže da je bend dobio ime po starom američkom autu. Radi se o modelu kojeg je proizvodio Ford od 1908. do 1927. godine, a zvao se Tin Lizzy ili Ford Model T. Na spavanje sam otišao oko ponoći. Sutra idemo na more i trebali bi ustati oko pola 5. Prvo sam mislio da na more idemo u Ngapali. Pogled na mapu i situacija sa putnom infrastrukturom me je natjerala da odustanem od te ideje. Ngapali ima najpoznatiju plažu u zemlji, ali je prava avantura stići tamo. Problem nije u teškoćama puta, ja sam uvijek za te slatke muke, nego što nemamo vremena. Zato je izbor pao na “najbliže” mjesto – Ngwe Saung, zapadno od Yangona, nekih 5 sati vožnje odavde.

<< prethodna                                                                            sledeća >>