07.02.2015 (Dan 13)

Bagan

Oko 04.30 smo stigli u Bagan. Stigli smo dosta ranije nego što sam očekivao. Opet sam sjedio pored monaha u busu. Ovu trojicu svojih saputnika sam sreo na bus stanici. Ne mogu da vjerujem da smo stigli u isto vrijeme. Na bus stanici smo se dogovorili sa vozačem malog pikapa da nas za 1000 kyata po osobi poveze do sela Nyaung U, koje je glavni centar za smještaj i polazna tačka za obilazak hramova Bagana. Na ulazu u selo se plaća ulaznica za arheološki park u visini od 20 $. Smjestili smo se u gesthaus i plaćamo dobrih 25 $ po osobi. Oko 10 ujutro smo izašli u selo. Tu sam se opet razdvojio od momaka i odlučio da hramove obilazim sam. Do prvih hramova ima možda 2 – 3 km. Do tamo se može ići iznajmljenim biciklima i motorima, ili kočijom. Platio sam kočiju koja me je prebacila do starog Bagana. Bagan leži na zavoju moćne rijeke Irrawady. U početku se ovdje nalazila prosperitetna grad-država Pyu. Do 850. godine, grad je već imao ogromne dimenzije. Procvat Bagana započinje dolaskom na tron bamarskog kralja Anawratha 1044. godine. To je vrijeme kada je Myanmar bio u periodu prelaska sa Mahayana i Tantra budizma u Theravada budizam, koji je i danas karakteristika zemlje. Od 9. do 13. vijeka grad je bio prijestolnica kraljevstva Pagan. Tokom svog vrhunca, između 11. i 13. vijeka, samo u dolini Bagana je izgrađeno preko 10.000 budističkih hramova, pagoda i manastira. Danas ih je preostalo preko 2200.

Propast Bagana počinje krajem 13. vijeka. Postoje dva mišljenja zašto se to desilo. Burmanci misle da je uzrok propasti Bagana invazija Mongola predvođenih čuvenim Kublaj Kanom. Po drugoj teoriji, poslednji baganski kralj je strahovao od invazije iz Kine, pa je mnoge hramove srušio da bi od njih sagradio utvrđenja, ali je ipak grad bio napušten u jednom trenutku. Niko ne može sa sigurnošću reći kako je Bagan izgledao u to vrijeme jer je većina građevina bila od drveta. Kao i u ostalom dijelu ovog regiona, samo su vjerski objekti bili građeni od kamena. Sličan primjer je i Angkor u Kambodži. Pretpostavlja se da je na vrhuncu svoje moći Bagan imao oko 200.000 stanovnika. Šta god da se desilo, od 14. do 18. vijeka, Bagan je smatran za mjesto duhova, kojim su harali povremeno samo banditi. Burmanci su počeli da se vraćaju u Bagan tek sa dolaskom Britanaca. U Burmi se pagoda zove zedi. Paya ima opšte značenje i odnosi se na nešto sveto. To može biti neko božanstvo, sveto mjesto, stupa ili hram. U osnovi, postoje dvije vrste paye: puna stupa u obliku zvona i šuplja četvrtastog oblika koja se tada zove pahto.

Zedi ili stupa obično sadrži neku relikviju. To je najčešće neki dio samog Bude, kost, dlaka ili zub, ili neka druga sveta relikvija. I zedi i pahto se smatraju budističkim manastirom, što se ovdje zove kyaung. Izašao sam ispred Tharabar kapije. To je nekadašnji istočni ulaz u stari grad koji je bio okružen zidom. Ovo je najbolji dio zida iz 9. vijeka koji je ostao i jedina kapija koja je preživjela. Kapiju čuvaju dva nata, ili duha, koji predstavljaju blizance, brata i sestru koji su umrli u požaru. Po burmanskom vjerovanju postoji 37 glavnih duhova i svi se odnose na osobe koje su umrle nekom nasilnom smrću. Ovi glavni su uglavnom neki kraljevi, dok svako selo može imati nekog svog duha. Sam termin nat se odnosi na duha, ali i na malo izgrađeno svetilište gdje se odaje počast duhu i pale svijeće ili štapići. Pošto se u ovom slučaju radi o blizancima koji su umrli u požaru, vjernici ne pale svijeće, nego prinose cvijeće i vodu. Desni nat je muški, a lijevi je sestra. Nedaleko od kapije je replika palate kralja Anawrahta za koju se plaća ulaznica, a i nisam zainteresovan za replike, pa nisam ni ulazio unutra. Sa druge strane ceste je originalno mjesto gdje se nekada nalazila palata čije ostatke još uvijek iskopavaju iz zemlje. Prvi hram koji sam posjetio je Shwe-gu-gyi.

Hram Shwe-gu-gyi je sagrađen 1131. godine, tokom vladavine kralja koji se zvao Alaungsithu. Značnje imena je „Velika zlatna pećina“. Unutra su fine rezbarije po zidovima, kao i Buda od tikovine. Nekih 200 metara dalje je hram That-byin-nyu.

Ovo je najviši hram u Baganu, i sagrađen na dva sprata u obliku dvije bijele kocke, svaka sa tri terase koje oivičavaju šiljci. Na vrhu je pozlaćena kupola, sikhara, koja doseže u visinu od 63 m. Sagradio ga je isti kralj kao i prethodni hram, 1144. godine. Na drugom spratu se nalazi sjedeći Buda. Izašao sam kroz kapiju, i sa druge strane ceste koja vodi do sela Nyaung U, došao sam do hrama Sin-pya-gu. Nedaleko od ovoga je hram Myin-pya-gu, kao i hram Nwar-pya-gu. Zatim sam krenuo i posjetio pagodu Shwe-san-daw Paya. Pagodu je sagradio kralj Anawratha 1057. godine. Sastoji se od pet terasa a na zadnjoj je cilindrična stupa koja na svom vrhu ima hti ukrašen dijamantima.

Hti je najviši vrh svake stupe, obično u obliku kišobrana. Popeo sam se gore, ispušio cigaru i odmarao se posmatrajući okolinu. Sa gornje terase se pruža prelijep pogled na cijeli Bagan i ovo mjesto je jedno od omiljenih, a i najboljih za posmatranje zalaska sunca.

Nakon pola sata krenuo sam prašnjavim putem, preko njiva, do hrama Dhamma-yan-gyi. Ovo je najveći od svih hramova u Baganu i sagrađen je tokom vladavine kralja Narathu između 1167. i 1170. godine. Narathu je došao na prijesto nakon što je ubio svog oca, kralja Alaungsithu, i svog starijeg brata. Navodno je nakon toga sagradio ovaj hram da bi okajao svoje grijehe. U hramu postoje četiri mjesta sa Budinim statuama, ali su tri zazidana prije više vijekova i niko ne zna zašto je to tako. U četvrtoj se mogu vidjeti dvije Budine statue, jedna pored druge.

Nastavljam svoje krstarenje preko njiva i livada Bagana. Ovako mi je najlakše da obiđem hramove koje sam označio na mapi. Idem samo pravom linijom i prečicom prema hramu kojeg vidim u daljini. Malo je problem samo to što je vruće, ali kada postoji velika želja da se vidi i doživi što više, onda se i to lako preživi.

Nakon skoro kilometar hodanja, stižem do hrama Sulamani Pahto. Prelijep je i kao većina hramova ovdje, izgrađen je od crvene pečene cigle. Ušao sam unutra. Pristup gornjim nivoima nije moguć jer je sve zaključano. Po zidovima su crteži. Na jednom zidu je nacrtan veliki ležeći Buda. Ovaj hram, poznat i po imenu „Krunski dragulj“ je izgrađen 1181. godine za vrijeme kralja Narapatisithu.

Ovo je jedan od najljepših hramova u Baganu, a njegove freske na zidovima su takođe jedne od najboljih, i što je posebno zanimljivo, u dobrom su stanju. Pozlaćena sikhara na hramu je rekonstrukcija, jer je originalnu uništio zemljotres 1975. godine. Sikhara je naziv za toranj ili kulu koja se nalazi na vrhu hrama. Na mojoj mapi sam obilježio da ću obići još i pagodu Pyathada, pa krećem prema njoj. Usput sam obišao još tri manja hrama. Ovdje ih stvarno ima na stotine, tako da ove manje i ne brojim.

Hodajući preko njiva, došao sam na prašnjavi put koji vodi prema pagodi. Iz daljine pagoda izgleda prelijepo. Ušao sam unutra i stepenicama se popeo na prostranu terasu. Ova pagoda ima najveću terasu u Baganu i odlična je za posmatranje okoline. Sada je već oko 15 časova. Vrijeme je za kraći odmor, pa sam sjeo na klupicu ispred pagode, kod jedne žene koja je upravo rezala nožem nešto što je ličilo na žuti sir. Od nje sam kupio i jedan Pepsi.

I ona ima namazano lice i ruke thanakom da se zaštiti od sunca. Pitao sam je šta je to što siječe i ona kaže da je to tofu, stvar koja se dobija od sojinog mlijeka. Dala mi je komadić da probam. I nema neki naročit ukus. Mapa koju imam je sasvim dobra. Mislim da sam dovoljno daleko otišao u ovom smjeru, pa bi red bio da se pomjerim na drugu stranu i napadnem hramove koji se tamo nalaze.

Nakon što sam se odmorio nekih pola sata, vraćam se istim putem nazad, preko njiva. Sad mi je već cijelo tijelo prekriveno prašinom, a čak mi se i očni kapci lijepe od prašine. Izlazim na cestu koja vodi prema selu Nyaung U i tu srećem policajca koji sjedi ispod jednog drveta.



On je neka vrsta turističke policije. U civilnoj odjeći je, ima bicikl na kojem piše „Police“, a tu je i mala policijska kućica. Sjeo sam malo s njim, ponudio ga cigaretom i pitao ga da mi kaže gdje se ja to trenutno nalazim pošto nemam pojma.

Imam mapu, ali ona i nije toliko precizna, posebno što nisu ucrtani ovi mali prašnjavi putevi. A da ne govorimo da puteve skoro da nisam ni koristio. Ispred nas je velika, bijela građevina. On kaže da je to Ananda pagoda. Sada znam gdje sam. Nakon ispušene cigarete se pozdravljam sa mladim policajcem i krećem prema pagodi. Na ulazu ostavljam obuću i ulazim unutra.

Hram Ananda je sagrađen 1105. godine u vrijeme kralja Kyanzittha. Unutra su četiri velike pozlaćene stojeće Bude, svaki okrenut prema jednoj strani svijeta. Ovdje već ima mnogo turista. Već su mi pomalo dosadili ovi hramovi. Obići ću još samo dva ili tri najvažnija, dok se istovremeno budem vraćao prema selu Nyaung U. Tražim kapiju kroz koju sam danas prošao. Sada sam opet u Starom Baganu. Obilazim hram Gawdaw Palin. Izgradnja ove pagode je počela za vrijeme kralja Narapatisithu, ali je završena tokom vlasti kralja Htilominloa, 1227. godine.

Ovo je drugi hram po visini u Baganu. Visok je oko 60 metara i ima dva sprata, sa tri donje i četiri gornje terase. Zatim idem prema rijeci Ayeyarwaddy i hramu Bupaya. Hram je mali i nalazi se uz samu rijeku.

Za ovu cilindričnu stupu kažu da je starija od svakog hrama u Baganu. Lokalci kažu da je iz 3. vijeka, ali ipak je najvjerovatnije podignuta oko 850. godine. Ova koju sada gledam je potpuno nova, tj. rekonstrukcija nakon razornog zemljotresa iz 1975. godine koji ju je potpuno uništio. Dole je malo pristanište za čamce i svi nude vožnju po rijeci. Neki traže 12.000 kyata, ali brzo spuštaju na 5000 – 6000 kyata. Ta ideja i nije loša, ali to ću uraditi u Mandalayu. Oprao sam ruke u rijeci Iravadi. To je najveća rijeka u Burmi.

Ovdje su postavljeni i nekakvi stolovi, a tu je i neki privremeni restoran. Uglavnom lokalci tu jedu. Malo sam gledao zalazak sunca i napravio sam par fotografija. U povratku sam malo ćaskao s momkom na raskrsnici koji lovi turiste za čamac po rijeci. Momak je dobio napad poštenja pa mi je zaustavio pickup kamionet koji vozi do sela.

Lokalcima je zabranjeno da voze turiste na svojim motorima. Dakle, ovo je još jedan način prevoza do sela. Cijena vožnje do sela je 300 – 500 kyata za strance. Vozaču sam rekao da me odbaci do hrama Shwezigon. To je najveći i najznačajniji hram u selu Nyaung U. To je prilično veliki kompleks hramova i svetilišta, sličan onome u Yangonu, ali mnogo manji. U hodniku koji vodi do hrama su prodavnice suvenira sa obe strane. Mlada i lijepa cura mi se nakačila da posjetim njenu prodavnicu. Ostavio sam patike ispred ulaza i ušao u veliko popločano područje na kojem je centralno mjesto zauzimao Shwezigon hram. Oko njega je mnogo manjih svetilišta i drugih objekata. Sunce je još uvijek bilo u zalasku, pa je odsjaj od pozlaćene kupole sa crvenkastim nebom u pozadini izgledao sjajno.

Pri izlasku dok sam išao po patike, opet mi prišla ona ista djevojka tjerajući me da nešto kupim u njenoj prodavnici. Još mi je, kako kaže, čuvala patike. Pa ko ne bi nešto kupio! Dala mi je stolicu da sjednem, pa smo se cjenkali 15 minuta oko nekih drangulija. Podijelili smo jedno drugome komplimente u vezi sposobnosti cijenkanja. Naravno, ona je ipak jača. U redu, čuvala mi je patike, a i simpatična je. Kupio sam neke narukvice od bambusa i kokosa za 2.500 kyata. Sada je već noć i pješke sam krenuo prema gesthausu. Znam otprilike gdje nam je gesthaus, ali ne znam ni kako se zove. Prošao sam jednom poprečnom ulicom u odnosu na glavnu, a u kojoj su sa obe strane bili poredani restorani. Jedan do drugoga, a ja gladan. Danas nisam ništa jeo cijeli dan. Nakon dosta raspitivanja nekako sam napipao našu ulicu. Sad još da mi se sjetiti imena našeg gesthausa! Ulična rasvjeta skoro i ne postoji, a ja još i ne vidim dobro. Taman kada sam se izgubio, naletim na Željka i Sinišu koji se svađaju na ulici. Naš gesthaus se zove Eden. Već sam prošao pored njega, ali ga nisam vidio. Sutra idemo odavde. Sljedeći cilj nam je jezero Inle. U glavnoj ulici smo našli neku turističku agenciju gdje smo kupili karte za kombi za 12 osoba s kojim ćemo u Inle. Polazimo u 8.30 ujutro, a cijena je 15.000 kyata po osobi. Tamo bi trebali stići oko 15 ili 16 časova. Nakon što smo riješili karte za sutra, odlazimo u neki restoran da konačno večeramo. Probao sam novo Mandalay pivo. Čini mi se da je malo vodnjikavo i slabo. Naručio sam neki burmanski meni: supa od povrća, salata od povrća i pork curry. Sve to za 3500 kyata. Hrana je odlična, a ja sam još natrpao toliko čilija da se to jedva može jesti. Vratio sam se u sobu oko 21.00.

Imamo toplu vodu, pa sam konačno skinuo svu ovu prašinu sa sebe. U hodniku hostela sam malo ćaskao sa jednom Holanđankom. Totalno je otkačena, ali je ok. Možda je malo škrta na parama, ali to imamo i mi u našem taboru. Dušu dala za našeg dragog Tonija! Prilično sam umoran, pa sam jedva dočekao da se ubacim u krevet oko 23.00. Soba je čista i uredna. Smještaj je u redu. Bagan je završen. Zadovoljan sam. Kada radim sam, sve ide odlično.

<< prethodna                                                                             sledeća >>