25.09.2013 (dan 11)
Padangbai
Doručak je na krovu našeg hostela i imamo divan pogled na more. U daljini vidimo trajekte koji dolaze i odlaze. Ima ih mnogo, tako da transport do Lomboka neće biti problem. Doručak je vrlo dobar, sendvič sa jajima i mnogo voća. Na glavnoj plaži su ribarski čamci, a sa obe strane od glavne plaže su dvije manje, skrivene plaže. Nakon doručka smo krenuli prema plaži Blue Lagoon, nekih 250 m odavde. Ide se lijevo kad se izađe na more, malo uzbrdo i kroz šumicu, a zatim se spušta dole prema moru.
Blue Lagoon Beach
Na plaži su i dva mala warunga. Plaža je pjeskovita, sa obe strane je zaštićena stijenama, ali su talasi prilično veliki tako da ni sada od plivanja nema ništa. Kada je more mirno, ovo mjesto je perfektno. Padangbai ima još jednu plažu, Bias Tugal ili Pantai Kecil, te smo krenuli prema njoj. Ova plaža je na suprotnoj strani od Plave lagune, ide se nekoliko stotina metara kroz selo pa uz jedno brdo, pa opet dole ka moru. Ovo mjesto nam se čini još bolje.
Iako Blue Lagoon ima egzotično ime, ova plaža je bolja i ljepša. Bijeli pijesak, more predivne boje i dobro za plivanje. Međutim i ovde su sad veliki talasi, ali se uprkos tome, može ući u vodu i bacati se na talase jer je dno pješčano.
Pantai Kecil Beach
Blue Lagoon plaža ima dosta stijena, tako da nema zezanja sa talasima. Ovde je nekoliko malih warunga koji su tu samo tokom dana. Kupio sam pivo i izvalio se na pijesak. Sada je oko podne. Ležimo na pijesku i uživamo. More je još nemirno i talasi su veliki, ali nas to nije spriječilo da se malo bacamo u talase.
Pantai Kecil Beach
Ovde smo proveli cijeli dan. Pred zalazak sunca smo krenuli nazad prema hostelu. Kosa nam je puna pijeska i teško ćemo ga se riješiti. Malo smo se odmorili u sobi i izašli van jer smo mnogo gladni. Dok smo šetali, neka djevojka nam dala letak na kojem piše: „platiš 55.000 Rp i jedeš sa roštilja koliko možeš pojesti“. Restoran se zove Zen Inn, ne izgleda baš pretjerano lijepo, ali ova ideja i nije tako loša. Zadnjih dana smo jeli samo lokalnu hranu po restoranima, a od toga se čovjek baš i ne može najesti. Imamo želju da se prežderemo. Platili smo po 55.000 Rp i navalili na hranu koju smo sami slobodno uzimali i stavljali sebi u tanjire. Ja sam se uglavnom skoncentrisao na prasetinu i tunjevinu.
Pantai Kecil Beach
Nekoliko puta smo punili tanjire. Četvrti put nas je već bilo sramota, a i nismo više ni mogli da jedemo, pa smo izašli van. Vratili se u naš homestay i u razgovoru sa vlasnikom kojeg svi ovde zovu „ujak“, shvatili smo da je najbolje da sutra u 9 uzmemo shuttle bus do Gilija, jer ako idemo sami, malo manje ćemo potrošiti, ali sa mnogo mučenja.
Pantai Kecil Beach
Ujak je dobar lik i strašno se zahvaljivao kad sam im pohvalio sobu i rekao da smo imali najbolji doručak ovde kod njega. Obećao sam mu da ću ga reklamirati na Internetu, na šta se on zahvalio sa blagim istočnjačkim naklonom. Ok, evo to sad i činim: “homestay se zove Celagi Inn, i odlično je mjesto, sa super sobama i najboljim doručkom“. Sutra treba razmjeniti bar 100 eura jer je navodno kurs na Giliju loš. Oko ponoći izašao do prodavnice i kupio cigare. Danas smo potrošili samo 19 eura za cijeli dan.