12.10.2013 (dan 28)
Jakarta
Ustali smo u 9. Spremamo ruksake. Danas otkazujemo sobu i ostavićemo stvari da nam čuvaju u hostelu dok ćemo mi za to vrijeme otići da obiđemo najvažniji muzej u gradu. Planiramo da se u gradu zadržimo do 16.00, a onda ćemo lagano da krenemo ka aerodromu. Na Sarinah stanici smo ušli u crveni bus i izašli dvije stanice dalje, kod stanice Monas. Muzej je odmah preko puta spomenika i trga Merdeka. Nacionalni muzej je definitivno najbolji u cijeloj Indoneziji. Plaćamo ulaz 10.000 Rp i ulazimo u muzej. Ispred ulaza u muzej je velika bronzana statua slona, poklon Bataviji od strane kralja Siama iz 1871. godine.
Nacionalni muzej
Iz tog razloga, popularni naziv za muzej je Zgrada slona. Muzej je zvanično otvoren 1868. godine. Sadrži veliku zbirku arheoloških, istorijskih i etnoloških eksponata sa cijele teritorije Indonezije. U prizemlju su mnogi eksponati iz kamenog doba kao što su fosilne lobanje homo sapiensa i homo erektusa, kameni alati, sjekire, kao i prastara oružja sa ovog područja. Posebno je zanimljiv kompletan skelet žene sahranjene prije više od 7000 godina. Na spratu su stari nadgrobni spomenici sa uklesanim natpisima na starom javanskom pismu. Tu je i kolekcija raznog oružja, najviše kolekcija tradicionalnih noževa koji se zovu kris i koplja koja su karakteristična za ovo područje i zovu se tombak. Posebno je zanimljiva stara puška iz vremena dolaska Holanđana na ovo područje. Iz nje se pucalo tako što se prethodno postavi na stalak, jer je preteška i dugačka, tako da ju je bilo teško držati u rukama i pucati. Etnografska kolekcija sadrži stvari iz svakodnevnog života, a tu su nam posebno bile zanimljive ženske gaće ukrašene biljnim bojama.
Jakarta
Vratili smo se do Sarinah stanice i otišli u Sarinah tržni centar da Mirjana kupi neke sandale. Sandale su kineske kao i sve u ovom centru, a sve je nekoliko puta skuplje nego što vrijedi. Na petom spratu je ogromna kineska prodavnica suvenira. Koji su to lopovi! 50 g luwak kafe je 700.000 Rp. Nije ni čudo što ih svi mrze ovde. U tržnom centru Lotte Mart smo kupili 4 komada srebrnog nakita za 500.000 Rp. Opet smo navratili u tržni centar Robinson i tu kupili neku majicu za mene jer je ova na meni već prljava a druge nemam. U supermarketu sam kupio pivo i cigarete, tražio sam lokalne cigarete da ih ponesem kući. Prodavač mi je dao neke koje su najpopularnije ovde i koje svi puše.
Užasne su, jer su im dodali neke mirise, mentol i takve stvari. Odmah pored Robinsona smo sjeli u neki restoran da ručamo. Jeli smo prženu ribu, originalni nazivi su bili bawal bakar i gurame bakar sambal. Mislim da je gurame neka vrsta šarana. Uz ribu je išao moj omiljeni sambal sos. Riba je izvrsna i vrlo ukusna. Vratili smo se do našeg hostela i čekamo taksi do aerodroma kojeg je pozvao momak sa recepcije.
Gurame bakar sambal
Do aerodroma imamo oko sat i po vožnje, a cijena je 135.000 Rp i to je neka realna cijena jer toliko pokaže i taksimetar. Taksi je došao i krenuli smo. Mali problem je što je sada gužva u saobraćaju jer se ljudi vraćaju s posla u ovo vrijeme. Na aerodromu moramo platiti i neku glupu taksu u iznosu od 150.000 Rp jer napuštamo zemlju. Pljačkaju nas i kad odlazimo. Kupio dvije knjige na aerodromu. Ostalo nam još oko 100.000 Rp koje smo bacili na kafu koja je u gradu oko 30.000 Rp. Avion poleće u 19.50 i prvo ćemo letiti do Singapura i nakon pauze od oko pola sata nastavićemo let za Istanbul. Vrijeme je vrlo loše i koliko čujem tu je i neka oluja pa sjedimo u avionu i čekamo. Nakon sat vremena kašnjenja smo poletili.
13.10.2013 (dan 29)
Singapore, Ljubljana, Zagreb, Bl
Nakon leta koji je trajao cijelu noć, sletili smo u Istanbul u 6.30 ujutro. U 12.30 imamo let za Ljubljanu. Ležimo na aerodromu i čekamo. Dosadu smo ubijali obilazeći prodavnice i knjižare na aerodromu. Kupio neke knjige za 20 eura, kao i dva šala za isto toliko novca. Na aerodrom pored Ljubljane smo stigli u 13.50. Nakon sat vremena smo krenuli sa shuttle busom prema gradu. Nedelja je i nema nikakvih buseva za Banjaluku. Uzalud pokušavamo naći neki prevoz kući. Danas iz Ljubljane za Banjaluku nema ništa. Jedino što nam preostaje je da pokušamo iz Zagreba. Gladni smo i pomalo željni domaće hrane pa smo u jednom restorančiću pored željezničke stanice pojeli ćevape. Imamo voz do Zagreba u 18.30 i tamo bi trebali stići oko 21.00. Tako smo i uradili i kupili smo dvije karte po 16 eura. U Zagreb smo stigli u predviđeno vrijeme. Pošto nismo imali kuna, na željezničkoj stanici nam neka vrlo ljubazna žena dala 20 kuna za tramvajske karte. Njen gest mi se svidio pa sam se i ja se njoj odužio sa jednim paketom kafe sa Balija. Tramvajem se prebacili do autobuske stanice gdje smo kupili karte za Banjaluku. Nakon popijene kafe smo krenuli kući.