08.04.2018 (dan 15)
Palolem
Ujutro sam imao zanimljivo ćaskanje sa Rakešom na verandi našeg gesthausa. Pretresli smo temu o Hitleru i Drugom svjetskom ratu. Rakeš sakuplja razne stvari iz tog perioda i za neke od tih sitnica, kao što je njemački šljem ili SS nož, dao je mnogo para. Obećao sam da ću mu poslati neke njemačke novčanice iz 1942. godine. Platio sam Santošu sobu unaprijed za tri noći. Rakeš kaže da Santoš dosta teško živi. On je ovaj prostor iznajmio i izdaje sobe gostima, ali je zarada slaba da bi se izdržavala porodica.
– Neki lik je ostao ovdje 15 dana i na kraju je pobjegao a da nije platio – kaže Rakeš.
– Od tada Santoš uzima novac unaprijed. Od tebe nije tražio, jer je Anna garantovala za tebe.
– Ja obično platim unaprijed jer tako volim. Odmah se riješim toga i ne moram da razmišljam o tome više. Tako da Santoš sa mnom svakako ima sreće i ne mora da brine.
Otišao sam do restorana Sameer.
– Dobro jutro Mr. Bee! – rekoh kada sam ulazio unutra. Za doručak sam pojeo omlet sa sirom i gljivama i popio crnu kafu. Oko podne sam na plaži. Neki indijski momci petljaju nešto oko čamca koji je nasukan na obalu. Jedan od njih mi maše i doziva me da priđem. – Ne, hvala. Ne treba mi ništa – odmahujem rukom. Pomislio sam da žele nešto da mi prodaju ili da me pitaju da idem na neko razgledanje delfina ili nešto slično. Odmah sam vidio da sam pogriješio jer su momci počeli da guraju veliki čamac prema obali. Ispao sam glupan! Pa on je tražio pomoć! Odmah sam dotrčao i pomogao im da izguraju čamac. Ispred čamca su postavljali oble drvene grede koje su premazivali uljem tako da čamac klizi preko njih. Uspjeli smo, i čamac je na sigurnom, na plaži i van domašaja talasa. Zahvalili su mi se. Malo me sramota jer je ispalo da sam glumio bijelog gospodara koji nije htio da prlja ruke sa guranjem čamca. Ali sam popravio stvar vrlo brzo. Ovo je takođe i pametan potez, jer je uvijek mudro biti u dobrim odnosima sa lokalcima. Ako ništa drugo, možda će u znak zahvalnosti pripaziti na moje stvari na plaži dok budem plivao u moru. Inače, ako bi vidjeli da mi neko krade stvari i fotoaparat, možda bi rekli “ma ko ga jebe, nije nam htio pomoći oko čamca!” Nakon kraćeg rashlađivanja u moru, sjeo sam u Sameer i uz pivo posmatram dešavanja na plaži. Ubrzo mi se pridružio i Rakeš. Za susjednim stolom se dešava zanimljiva situacija. Četvorica starijih Indijaca su sjedili i pili pivo. U jednom trenutku sam vidio da je jedan od njih pao. Toliko je pijan da ne može da se održi na nogama. Izveli su ga na plažu i položili na pijesak. Njegovi drugari umiru od smijeha dok ga polijevaju hladnom vodom po glavi.
– Koliko je popio? Šta mu je? – pitam ih.
– Dva mala piva! – odgovara mi jedan od njih dok crkava od smijeha.
– Molim? Dva mala piva! – ne mogu da vjerujem.
Dvojica pokušavaju da ga usprave, ali on odmah pada. Ovako nešto još nikad nisam vidio. Sad je i meni smiješno. Indijci vole da popiju, ali slabo podnose alkohol. Ali ovo je već previše. Nakon tri piva sam ogladnio i odlučio sam da precrtam sa spiska još neko goansko jelo pa sam iz menija izabrao pileći vindaloo. To je jedno od tri najpoznatija jela tipična za Gou. Xacuti sam jeo u Old Goi, nakon ovoga će mi ostati još da probam cafreal i njihovu rakiju od kokosa – feni. Vindaloo je nešto najljuće što sam ikada jeo. Ja volim ljuto, ali ovo je nevjerovatno! U tanjiru su komadići piletine sa čili sosom. Tu je mnogo različitih začina i vindaloo se vodi kao jedna vrsta karija. Jedem i brišem znoj sa čela. Kako je ljuto! Ljuto je toliko da boli, ali ješću ga ponovo. Sviđa mi se! Sutra sam planirao da jedem ribu, tj. crvenog snappera, ali mislim da ću ponoviti vindaloo. Ispod mog stola drijema pas. Mnogo je pasa na plažama.
Palolem
Obično se zavlače ispod stolova da se sakriju od sunca. I ovaj je dobio komadić piletine. Ne znam da li mu je prijalo, vjerovatno jeste. Nakon ručka sam se vratio do sobe i malo se odmorio. Ja i Rakeš smo pred veče izašli van i šetamo se po selu. Tražimo meni neke kratke hlačice, jer su mi se ove na meni već poderale, a druge nemam. Nisam našao ništa što bi mi odgovaralo. Otišli smo opet u onu knjižaru u kojoj sam bio sinoć. Ja sam kupio Art of War, a Rakeš Bibliju. Rakeš i Biblija! Nakon toga smo se vratili u Sameer i nastavili sa ispijanjem piva. Malo smo filozofirali o ženama i složili se da ne volimo Engleze jer su umišljeni pederi. Nakon četiri piva Rakeš je otišao na spavanje. Ja i Mr. Bee nastavljamo. Otišli smo u bar Silver Star koji je odmah pored Sameera i tamo nam je Mr. Bee naručio tjesteninu i pivo. Iznenađen sam jer sam ja trebao platiti.
– Svako veče ovdje jedem tjesteninu – reče Mr. Bee.
Tu je i bilijarski sto pa smo odigrali jednu partiju. Nisam igrao bilijar godinama, a ni tada nisam bio nešto naročito dobar. Još su ovdje kugle mnogo manje nego što sam navikao, tako da u početku nisam mogao pravilno udariti ni bijelu kuglu. Srećom, ni Mr. Bee nije pretjerano dobar u ovome. Tokom igre sam se popravio i malo je nedostajalo da čak i pobjedim. Nakon partije bilijara smo sjeli za šank. Mr. Bee mi priča o svojoj porodici. Majka mu je Engleskinja i zove me da dođem kod njega u Nepal.
– Kako to da si iz Nepala došao ovdje da radiš? – pitam ga.
– Ovo nije moj posao. Ja ovo ne moram da radim. U Nepalu, ja sam bogat čovjek. Moj deda mi je ostavio mnogo zemlje, gdje god pogledaš, moja zemlja – reče Mr. Bee.
– Potražiću te kada dođem jednom u Nepal, a doći ću sigurno – rekoh mu.
– Dobrodošao si kada god dođeš. Možeš spavati u mojoj sobi.
Popili smo još nekoliko piva i počeli da se grlimo i zovemo jedan drugog bratom. Naravno da su ti napadi bratstva i ljubavi uzrokovani većom količinom piva. U baru je nekoliko indijskih žigola koji love ove pijane Evropljanke za novac i državljanstva. Sve to mi je pomalo i smiješno dok ih posmatram. Trikovi koje koriste su jeftini i glupi. Silver Star radi cijelu noć. Oko 3 ujutro smo se ja i Mr. Bee razišli i ja sam prošetao do mora i zagledan u morske talase i daljinu zapalio cigaretu. Talasi mi udaraju u noge. Plima je, i svaki sljedeći talas je sve bliži. Kako volim ovaj osjećaj slobode! U Indiji sam, u Goi. Tamo daleko, u ovom smjeru, iza horizonta, je Evropa i ljudi koje volim. Idem nazad u svoju sobu da spavam. Ispred vrata, na pragu moje sobe, je naš pas. Mnogo voli da se mazi i mene posebno voli.
09.04.2018 (dan 16)
Palolem
Danas sam ustao oko podne. Sinoć sam se dobro udesio pa je normalno da ustajem u ovo vrijeme. Odmah sam otišao u Sameers na kafu i doručak. Mislim da mi je bilo dosta mora i plaže. Danas je sedmi dan kako sam na moru i mislim da mogu nastaviti dalje sa putovanjem. Sinoć sam izgubio papuče za plažu. Prošetao sam selom i u jednoj od brojnih prodavnica koje se nalaze na obe strane glavne ceste, kupio jednu majicu, bermude i nove papuče. Nisam ni primjetio da su bermude koje sam kupio poderane jer ih nisam ni probavao. Nema veze, svakako ih trebam samo za danas. U mojoj uličici se nalazi nekoliko kuća na kojima su table na kojima piše da pružaju usluge pranja veša. Pokupio sam sve prljave stvari i u jednoj kesi odnio nekoj ženi da to sve opere. Trebalo bi biti gotovo do 19.00. Na južnom dijelu plaže je jedna stijenovita izbočina, liči na malo stijenovito brdo sa palmama. To je mali zaliv Colomb Bay pa sam krenuo tamo. Na plaži je cijeli niz malih apartmana na sprat. Takođe i na Colombu su kućice za goste. Sa ovog brda se pruža divan pogled na Palolem plažu, a stijene daju dramatičnu sliku. Tu sam našao neku drvenu stolicu i sjeo i čitao knjigu koju sam ponio sa sobom. Za “Umijeće ratovanja” znam oduvijek, i kupio sam je samo zato što je red da je pročitam. Rakeš mi je rekao da u nekim ozbiljnim kineskim kompanijama ne možeš dobiti posao ako nisi dobro pročitao ovu knjigu. Meni je veoma dosadna. Vratio sam se do dijela plaže ispred mog restorana Sameer. Okupao se još jednom. Indijac od 40 i Švabica od 70 se grle i ljube u vodi pored mene. Živjela ljubav! Lijepo je to kada se ljudi vole! Da potražim i ja možda neku bogatu bakicu iz Švajcarske? Sjeo sam u Sameer i uzeo pivo. Tu je i Mr. Bee kojem dugujem pivo od sinoć. Naručio sam goansko jelo pileći cafreal. Na taj način sam kompletirao trio goanskih najpoznatijih jela. Ovo je zapravo piletina sa zelenim sosom kojeg sam već jeo. Vindaloo je bio mnogo bolji. Xacuti mi se nije ni svidio. Uz ovo sam uzeo i naan. Dobar dio pileta je pojeo pas ispod mog stola. Otišao sam do one žene da uzmem svoj veš. Na ulazu trošne, drvene kućice me je dočekala vrlo ljubazna žena. Veš je opran, ispeglan i uredno složen. U kući je samo jedna prostorija i nekoliko male djece koja se igraju. U toj jednoj sobi skoro i da nema nekog namještaja. Primitivni drveni krevet i mala stolica pored njega.
– Koliko za pranje veša? – pitam je.
– 140 rupija.
Dao sam joj 150.
– Sad ću otići po kusur – ponizno mi reče.
– Nema potrebe.
Nešto me steglo u grlu. Vidim da žive vrlo bijedno, a opet su veoma pošteni. Sad mi je žao što nemam više novca kod sebe, jer bi im rado dao višestruko više. Dajem novac nekim lopovima tamo a kad trebam dati na pravom mjestu, onda nemam. Vratio sam se u sobu. Na plaži su mi dali neki letak u kojem piše da se večeras prikazuje film Suicide Squad u dvorištu nekog bara. Mislim da će Rakeš biti presrećan kada ovo čuje. Međutim, danas ga nisam vidio cijeli dan. Možda je taj filmski fanatik već tamo. Naveče sam izašao da potražim to vanjsko kino i taj bar. Krenuo sam ulicom prema sjeveru. Ulica je potpuno mračna, bez rasvjete. Nakon pola sata lutanja sam shvatio da ovo ne vodi nikuda. Ne mogu da ga nađem.
Palolem, Colomb Bay
Samo mi treba da me još neko i napadne ovdje u ovom mraku. Vratio sam se u Sameer i popio kafu. Pivo više ne mogu da pijem jer sam ga mnogo pio zadnjih šest dana. Odmaram se u sobi i čitam knjigu. Goa je završena. Sutra idem u Karnataku, preciznije, grad Badami. Na redu su stari hindu hramovi Badamija i Hampija.