22.04.2010 (dan 8)
Kampala
Uganda, država sa oko 28 miliona stanovnika je mjesto u kojem se nalazi najviši planinski lanac Afrike – planine Rwenzori ili Mjesečeve planine. Tu je najveća koncentracija primata na svijetu, kao i izvor moćnog Nila, najduže rijeke na svijetu.
Kampala
Poznata je po planinskim gorilama koji predstavljaju pravu rijetkost. U Ugandi živi polovina od ukupnog broja gorila na svijetu. Zauzima dobar dio obale jezera Viktorija, a glavni grad Kampala je jedan od najvažnijih centara regiona, a sigurno najvažniji na jezeru na koje izlaze i Tanzanija i Kenija. Kampala ima oko 1.2 miliona stanovnika. Najbrojniji narodi pripadaju grupama kao što su Buganda, Chiga, Lango, Ankole, Masaba, kao i oko 1.500.000 Hutua. Tu je i preko 150.000 Indijaca koji su uglavnom biznismeni i vlasnici manjih preduzeća. Na sjeveru je Sudan, a na zapadu još uvijek problematični Kongo. Na jugu su Ruanda i Tanzanija. Najveći dio stanovništva čine plemena iz grupe Bantu, zatim Niloti iz Sudana, kao i mali broj Pigmeja iz grupe Twa. Cijelo područje je postalo britanski protektorat 1894. godine. Nezavisnost je stekla 1962. godine, a samo nekoliko godina kasnije je ukinuta monarhija i prvi predsjednik je postao Milton Obote.
Kampala
Njegov načelnik štaba vojske Ugande je bio Idi Amin, koji će tek kasnije da se proslavi kao jedan od najvećih zlikovaca Afrike. 1971. godine Idi Amin je skinuo s vlasti predsjednika i sam preuzeo vlast koju je držao narednih 8 godina. Njegova vladavina je bila posebno brutalna i to je glavom platilo oko 300.000 ljudi, a zemlja je bila ekonomski potpuno opustošena. Vlast Idi Amina je završena 1979. godine, kada je Tanzanija izvršila invaziju na Ugandu, i tada je na vlast vraćen prvi predsjednik Obote. Idi Amin je pobjegao u Libiju, a kasnije u Saudijsku Arabiju, gdje je živio u egzilu do svoje smrti 2003. godine. Umro je nekažnjen za svoje zločine kao i mnogi diktatori prije njega. Sadašnji predsjednik Museveni je uspio da ujedini različite plemenske grupe koje je sve uključio u vlast. Cijeli region oko jezera Viktorija je prilično nestabilan zbog stalnih plemenskih sukoba i tenzija. Dodatni razlog je i borba oko minerala i dijamanata u Kongu. U istočnom Kongu takođe postoje brojne pobunjeničke grupe koje se spremaju za upade u susjednu Ugandu. Ratovi su normalna pojava, kao i nasilne smjene vlasti. Trenutno je stanje kritično u sjevernim dijelovima zemlje u kojima je aktivna pobunjenička sektaška hrišćanska grupa – Lord’s resistance army, koja se bori protiv sadašnje vlade. Njihov cilj je da uspostave vlast zasnovanu na 10 božjih zapovjesti, ali s obzirom na način na koji se bore, a koji uključuje masovna ubistva, mučenja i silovanja, izgleda da su malo skrenuli sa cilja. Znajući za tu činjenicu, odmah sam povukao liniju na mapi Ugande iznad koje nećemo ići. Čak i poznati nacionalni park Murchison falls je nažalost ostao van bezbjedne zone.
Kampala
Planirao sam svakako da obiđemo Kampalu i da odemo do malog gradića Fort Portal na zapadu zemlje, na granici sa Kongom, a zatim da se spustimo na jug, prema Ruandi. Većina stanovništva su katolici i protestanti, a postoji i manji broj muslimana. Ustali smo oko 9. U cijenu smještaja imamo uključen i doručak, omlet, voće i odlična ugandska kafa. Izašao sam van i promijenio 100 eura za 275.000 Ush u Forex birou. Mjenjačnice se ovdje zovu Forex. Platili smo hotel za juče i danas – 100.000 Ush. Vratili smo 5$ iz bara. Vani je velika gužva. Nije ni čudo, jer smo u centru grada. Nekoliko sati smo šetali po gradu.
Kampala
Centar ne izgleda loše. Ima dosta banaka koje čuvaju naoružani stražari. Neki imaju kalašnjikove, a neki „pumparice“. Otišli smo u neki supermarket i kupili gomilu čaja i kafe. Sve je prilično jeftino. Svašta smo kupili, a potrošili smo samo po 5 eura.
Kampala, pijaca
Čaj i kafa su im prva klasa. Ispred našeg hotela je stajalište za taxi-motore koji se ovdje zovu boda-boda. Uzeli smo boda-boda motor i otišli do ambasade Ruande. Viza sa dva ulaska je 110 $. Preskupo. Odustali smo od vize u ambasadi – probaćemo na granici, možda ćemo proći jeftinije. Vratili smo se sa istim motorom do hotela, cijena – 8000 Ush, tamo i nazad. Umorni nakon višesatnog hodanja po gradu, sjeli smo u bar po imenu Shade i popili po hladno Bel pivo. Pivo je 1 $ i nije loše.
Izgleda da je meni ovdje svako pivo dobro. Zatim smo obišli pijacu na kojoj se može kupiti gotovo sve. Najviše se prodaje razno voće i povrće, a ima toliko stvari u vezi voća koje nikad nismo vidjeli. Jedna baba prodaje skakavce i upravo svakom pojedinačno čupa noge. U većini Afrike teško uspijevaju jabuke, tako da se ovdje jabuka smatra za egzotično voće. Što je banana za Evropu, to je jabuka za Afriku. Ipak, nije neki veliki problem naći jabuke na pijaci. Vidim da vrlo često kupuju one zelene banane koje se prže na vatri i tako ih jedu. Nisam nikad probao, imam osjećaj da mi se ne bi dopalo.
Kampala, pijaca
Tu su i slatkiši, crveni plodovi baobaba, uredno zapakovani u male kesice. Malo ćemo se odmoriti u sobi, pa opet van u neki restoran na ručak. Vlasnik našeg hotela je Indijac, što je vrlo čest slučaj u Kampali, jer Indijci su ovdje uglavnom vlasnici hotela, restorana i drugih stvari. Pitam ga da li zna da li možemo dobiti ruandsku vizu na granici. To pitanje nas muči cijeli dan. Ne bih želio da stignem na granicu Ruande da bi bio vraćen nazad. Niko nema pouzdanu informaciju o tome. Indijac nam preporučuje da odemo do Kampala couch bus stanice i da tamo pitamo vozače autobusa koji voze za Ruandu. Ideja je odlična, pa idemo da nađemo tu bus stanicu. Nakon skoro sat vremena hodanja i provlačenja među hiljadama crnaca i lutanja prašnjavim ulicama Kampale, jedva smo je nekako našli. Morao sam se raspitivati svakih 50 m. Žena koja radi na prodaji karata kaže da se viza može dobiti. Isto su potvrdili još nekoliko momaka koji tu rade. Dobro je. Usput smo pokupili i informacije sa koje bus stanice idu busevi za Fort Portal.
Kampala
Vratili smo se do našeg hotela, koji nam služi kao orijentaciona tačka i sjeli u obližnji restoran Antonio’s, koji je nekoliko desetaka metara od hotela, i tu smo ručali neku meksičku platu – pasulj, govedina, riža i nešto zeleno. Hrana je odlična, a na meniju su indijska, meksička i lokalna jela. Zajedno sa sokom, to je izašlo oko 5000 Ush. Zatim smo pješke otišli do Kalitas bus stanice da vidimo kada imamo sutra bus za Fort Portal. Vozač busa kaže da imamo autobuse u 7 i u 8 ujutro. Danas smo prehodali skoro cijeli centar Kampale. Umoran sam kao pas. Umorni smo se dovukli do hotela i u restoran – baru probao sam još jednu vrstu piva. Ovo je neko ugandsko iz Jinje, odlično pivo, a zove se Nile special. Sjedimo na terasi hotela, imamo odličan pogled na glavnu ulicu ispod, pijemo pivo, a ja pokušavam fotoaparatom da ulovim neku dobru crnkinju dole na ulici. Žene u Ugandi su stvarno zgodne. Danas smo hodali cijeli dan. Sa Kampalom smo završili.