13.02.2015 (Dan 19)
Bangkok
Srećan mi rođendan! Budim se lagano i otvaram oči u krevetu u svojoj sobi. Glava me mnogo i ne boli. Pregledam svoje stvari i imam šta da vidim! Nema para! Nema ni fotoaparata! Sve sam izgubio sinoć. Ukupno oko 400 $ u kešu, plus fotoaparat od 200 $. U džepu imam još 10 $. Udario sam par puta glavom o zid, toliko jako da je zid počeo da popušta. Znam da mojoj glupoj glavi neće biti ništa. Sav novac sam držao na jednom mjestu, u maloj torbici oko pojasa. To nikad nisam radio u životu. Uvijek ga rasporedim na 5-6 mjesta, ali sam zbog proklete Burme zadnjih par dana peglao novčanice i držao ih zajedno u jednoj presavijenoj mapi. Možda je to pijanoj budali ispalo dok sam plaćao nešto, ili me je neko odžepario, što mu i nije bio problem s obzirom u kakvom sam stanju bio. Hoću da umrem! Još 10 dana imam do polaska kući, a ja imam usranih 10 $! Dolar po danu. Još sam sve te pare posudio od prijatelja kod kuće. Ni to nisam nikad radio prije. Cijeli dan sam proveo u krevetu. Odbijam da izađem van. Mrzim Tajland! Mrzim Bangkok! Mrzim sve kurve, pedere i ladyboye u ovoj zemlji! Kad smo već kod toga… Da pogledam da nemam nešto istetovirano na dupetu? Sjetio sam se filma Mamurluk 2. Radnja u Bangkoku, sve isto. Nemam tetovažu. Momci me srdačno obavještavaju da su nas odjebali i ovi iz turističke agencije. Nema vize! Pitanje je da li su uopšte i pokušali. Proviziju su uzeli. Nema Vijetnama! Propali su nam tri avionska leta u Vijetnamu. Dakle, još 200 $ gubitka. Kad je bal, nek’ je maskenbal! Hoću kućiiiiii! Dr Spock, teleport, please! Željko je kontaktirao mog brata kući i ovaj je preko Western Uniona poslao 300 $. Slaba mi je to utjeha.
Putujem već godinama i nikada nisam imao ovake probleme niti pravio ovakve gluposti. Na put sam krenuo nevoljno i prilično sjeban i cijelo vrijeme sam imao neki loš predosjećaj. Čak sam se počeo plašiti i aviona. Putovanje je počelo loše i završiće se loše. Tek predveče sam se malo smirio. Kupili smo bus kartu za Krabi za 900 Bht. Ostatak putovanja ćemo provesti na Tajlandu. Smjestićemo se negdje ne jugu i čekaćemo da nam prođe vrijeme do povratnog leta kući. Uzalud sam pokušavao nekoliko puta da nađem mjesto gdje sam sinoć bio. Srećan mi rođendan!
14.02.2015 (Dan 20)
Bangkok
Kombi dolazi ispred našeg gesthausa u 16.30 da nas pokupi i zatim nas vozi do bus stanice. Siniša ide u Vijetnam sam, jer je bio dovoljno pametan i ne toliko škrt da uzme vizu još u Hong Kongu, a tri budale ostaju na Tajlandu. Autobus za Krabi polazi u 18.50. Ni danas nemam volju ništa da radim niti šta da pišem. Kupio sam dvije knjige, naravno o Drugom svjetskom ratu. U busu sa nama je neki ludi, debeli Kanađin sa svojom ženom Tajlanđankom i djetetom. Zanimljiv je. Usvajaju djecu po svijetu. Ne znam koliko ih imaju do sada. I ne zanima me. Vozimo se cijeli dan i noć. Većinu vremena sam prespavao u busu.