19.02.2015 (Dan 25)
Ao Nang
Čim smo ustali odmah smo krenuli u potragu za bus kartama. Samo mi još treba da ne možemo otići odavde i da zakasnimo na prokleti avion. Kako je daleko Kuala Lumpur odavde! U jednoj turističkoj agenciji smo kupili dvije karte za KL. Toni ostaje na Tajlandu. Cijena bus karte je sa 900 Bht skočila na 1200 Bht zbog Kineske nove godine. Da smo je kupili prije dva dana, platili bi manje. Minibus će nas pokupiti sutra u 10 ispred našeg hotela, a zatim će nas odvesti do bus stanice gdje ćemo se ukrcati u pravi, veliki bus. Karta jeste skupa, ali smo to barem riješili. Negdje iza podne smo zajedno sa Slovencima unajmili kombi za 2000 Bht. Danas idemo da obiđemo Emerald Pool i još neke termalne izvore. Prošli smo kroz mjesto Khlong Thom i ubrzo smo stigli do šume Thung Tiao.
Ovdje se nalazi Sa Morakot, ili Emerald Pool, prirodni bazen, koji se zapravo sastoji od nekoliko povezanih bazena u šumi. Ulaz se plaća 200 Bht. Nakon 10 minuta prijatne šetnje kroz šumu, stižemo do bazena.
Smješten je u prelijepom šumskom okruženju, a voda je plava i zelena. Stvarno lijepo izgleda. Jedini je problem što je tu već bar stotinu Tajlanđana koji se kupaju. Ubrzo smo im se i mi pridružili. Voda je topla i prijatna za kupanje. U blizi je i Blue Pool, još ljepši bazen, ali tada to nisam znao pa ga nisam vidio. Ovdje smo se zadržali oko sat vremena. Zatim idemo dalje i nakon 5 km dolazimo do toplog vodopada Nam Tok Ron, ili Hot Stream Waterfall. Ovo je već mnogo bolje. Topla voda teče preko stijena koje su oblikovane tako da su idealne za sjedenje i ležanje, i kreira mali vodopad.
Temperatura vode je čak 42 °C i bogata je mineralima. Sam ulazak u tako toplu vodu je pomalo neprijatan. Ispred stoji tabla sa upozorenjem da se ne bude u vodi više od 20 minuta. Ja sam ostao u vodi više od pola sata. Ovo je stvarno odlično i veoma opuštajuće. Nakon toga smo krenuli nazad prema Ao Nangu. Sutra ćemo promijeniti hotel. Oko 22 sam izašao van i našao Željka na ulici. To i nije bilo teško s obzirom da ovdje postoji samo jedna ulica. Sjeli smo u neki restoran da konačno nešto pojedemo.
Uzeo sam pečenu patku sa karijem i limunadu.
Na limunadu su stavili i cvijet orhideje, što mi izgleda pomalo pederski. Hrana izgleda lijepo, ali je ukus nešto sasvim drugo. U meniju je pisalo “roast duck”, a ja sam dobio neku čorbicu od karija i kokosa sa komadićima mesa. Unutra su još i komadići ananasa. Ne mogu još uvijek da jedem meso sa voćem, a kokos ne podnosim u čorbama još od Indonezije. Pojeo sam vrlo malo i ostalo sam ostavio. To je jasna poruka kuvaru. Opet sam gladan.
Idem na pivo u ulicu sa kurvama jer Željko neće da ide. Slistio sam jedno veliko Tiger pivo i posmatrao dešavanja oko sebe. Neki mladi japanski par se ludo zabavlja sa kurvama oko šipke za ples. Samo da ne bude problema kasnije, kada se vrate u hotel. Sve ovo sa djevojkama je u suštini vrlo dobro organizovano. Čini mi se da se djevojke rotiraju u barovima. Neke koje su bile sinoć u ovom u kojem trenutno sjedim, sada su u drugom. Imaju svoje obezbjeđenje, kao i glavnu curu koja ih usmjerava prema mušterijama. U većini slučajeva ta “šefica” je ladyboy. Oko ponoći sam se vratio u sobu. Malo sam čitao knjigu pred spavanje. Makedonac i Slovenci su se našli. Čak su bili i zajedno u baru i pili pivo. Samo bog zna ko je to platio.