11.09.2006 (dan 4)

Hammamet

Cijeli dan sam proveo u Hammametu. Kupanje i izležavanje na plaži. Na plaži sam pojeo neku pizzu sa morskim plodovima koja mi i nije bila baš najbolja. Naveče sam izašao van sa one dvije cure, koje se obe zovu Katarina, jedna iz Valjeva, a druga iz Budve. Kasnije, pri povratku u hotel, na ulici su mi prišla dva momka i ponudili mi da kupim nešto hašiša. U velikoj želji da probam i afrički hašiš, kupio sam 10 g. Dok sam ga pušio na terasi svog hotela, shvatio sam da su me prevarili. Sumnjam da je to bilo govno od kamile, a ne hašiš. Noćni život u Tunisu nije pretjerano zanimljiv. Ovdje nema previše nekih ludih zabava. Tako je više – manje u svim arapskim zemljama. Atmosfera je mirna i pomalo mrtva, što je možda idealno za starije ljude. Ljudi sjede u restoranima u tišini i jedu ili pijuckaju neko piće uz svijeće. Tunis je noću dosadan. Od Arapa više nisam ni očekivao.

 

12.09.2006 (dan 5)

Sidi Mtir

Ujutro idem gledati neke uništene tenkove u okolini sela Sidi Mtir. Prva pomisao, koja me je i oduševila, bila je da se radi o njemačkim tenkovima Afričkog korpusa.

Do lokacije sa tenkovima idemo malim automatskim ATV vozilima kojima se vrlo lako upravlja. Vožnja je vrlo prijatna. Sa mnom su još neki turisti, uglavnom Poljaci. Prilično sam razočaran, jer su tenkovi zapravo francuski, i potiču iz sukoba iz 50-tih godina sa Tunižanima.

13.09.2006 (dan 6)

Tunis, Carthage

Danas idemo u glavni grad Tunisa – Tunis. Na srpskom jeziku je ime grada isto kao i ime države, ali to inače nije tako. Npr. na engleskom je ime države Tunisia, a grada samo Tunis. Istorija Tunisa datira još iz ranog vremena Kartagine. Grad se pojavljuje i na rimskim mapama iz vremena Prvog punskog rata. Zapadni dio centra grada je istorijski dio, sa velikom medinom ili tvrđavom, i tu su mnoge značajne istorijske građevine, palate, džamije, medrese i pijace, skoro nepromijenjene od Srednjeg vijeka.

Istočni dio je mnogo moderniji i ne toliko zanimljiv. Glavni trg u gradu je Place du Gouvernement. Odatle idem odmah do medine. U uskim uličicama su brojne prodavnice, prodaju ćilime, tkanine i mnogo drugih stvari. Najveća džamija u Tunisu je Velika džamija iz 8. vijeka. Minaret je visok 44 m, i postavljen je na nekadašnjoj odbrambenoj kuli četvrtastog oblika. Prolazim kroz pijace Souk el-Attarine i Souk et-Trouk. Jedna od ovih pijaca je specijalizovana za parfeme, tako da je tu moguće kupiti vrlo približne kopije najpoznatijih svjetskih parfema. Trgovci pokušavaju da mi prodaju neke parfeme, prilično su nasrtljivi, ali me to ne zanima. Neki lik me je odveo na krov svoje prodavnice i odatle se ima odličan pogled na Veliku džamiju i njen minaret. Malo je postao agresivan kada sam odbio da kupim njegove glupe parfeme. Glavna ulica u gradu je Avenija Habiba Burgibe i to je jedna od najljepših ulica u evropskom distriktu Tunisa koji se zove Ville Nouvelle.

Na jednom kraju ulice je velika sat – kula koja je naveče glavno sastajalište mladih Tunižana. Najotmjeniji dio ulice je dio između kule i katedrale i tu je mnoštvo prekrasnih starih kafića. Jedan od najčuvenijih je Café de Paris u kojem sam i sjeo i uz pivo celtia uživao u posmatranju prolaznika na ulici. Nedaleko od kapije Bab el – Bahr koja predstavlja ulaz u suk tj. pijacu, nalazi se katedrala St Vincent de Paul and St Olive. Izgrađena je 1882. godine na mjestu katoličkog groblja, samo godinu dana nakon što su Francuzi uspostavili kontrolu nad Tunisom. Katedrala ima dva tornja koja formiraju ulaz, predstavlja vrlo zanimljivu mješavinu vizantijske, gotičke i afričke arhitekture. Tokom trajanja francuskog protektorata, u periodu od 1881. do 1954. godine, stanovništvo Tunisa počinje da se širi i van zidina medine. Uske uličice unutar medine zamjenjuju široke avenije i grade se nove građevine i stanovi i tako nastaje Ville Nouvelle. Nakon obilaska centra Tunisa, idemo do susjednog mjesta Bardo gdje se nalazi i čuveni Bardo muzej.

Muzej je veliki i sadrži bogatu kolekciju eksponata, od praistorije, preko rimskog doba i novijeg vremena. Muzej ima veliku kolekciju rimskih mozaika iz perioda od 2. do 4. vijeka. Tu su i punske pogrebne maske, grčke bronzane statue, kao i nalazi sa broda koji je potonuo nedaleko od Mahdije u 1. vijeku prije nove ere. Glavni eksponati su statua Erosa, rimski sarkofazi i Julijev mozaik. Naša sljedeća destinacija je čuvena Kartagina. Grad su izgradili Feničani 814. godine p.n.e. na brdu Byrsa. Sve što je ostalo od jednog od najmoćnijih gradova starog svijeta su razbacane ruševine. Do 4. vijeka prije Hrista, Kartagina je već postala najveća sila u ovom dijelu Sredozemnog mora.

Punski ratovi su doveli do njenog uništenja, iako se ponovo uzdigla pod rimskom vlašću. Kartagina je imala ogromnu mornaricu i flotu od 200 trgovačkih brodova. Iz njega je na Rim krenuo čuveni Hanibal koji je došao do samog Rima i nanio Rimskom carstvu neke od najtežih vojnih poraza. Hanibal je bio jedan od najvećih vojskovođa antičkog svijeta. Tokom Drugog punskog rata, poveo je vojsku na nevjerovatan put preko Pirineja, južne Galije i Alpa. Nakon prelaska Alpa, sukobio se sa rimskom armijom.



Iako je u početku imao nekoliko pobjeda, na kraju je poražen i morao je da plaća ogromne reparacije Rimu. U trećem Punskom ratu, kada je Kartaginu predvodio Hasdrubal, grad su osvojili Rimljani i potpuno ga sravnili sa zemljom. Na zemljište je simbolično posuta so, tako da se onemogući da bilo šta nikne u budućnosti. Ipak, 44. godine p.n.e, car Augustus je obnovio grad, koji je u narednih 200 godina postao treći grad po veličini u carstvu, odmah iza Rima i Aleksandrije. Imao je oko 300.000 stanovnika. Kada su je zauzeli Arapi 695. godine, Kartagina polako počinje da propada. Nedaleko od ruševina Kartagine, na brdu Byrsa, nalazi se i muzej koji sam obišao. Muzej sadrži mnogo eksponata iz tog perioda, a najinteresantniji mi je kompletan kostur vojnika kojem nedostaje jedno rebro. Ne da ga nisu našli, nego ga čovjek nije imao ni dok je bio živ. Na zidu je i slika punske luke, onako kako je tada izgledala. To je fantastičan građevinski poduhvat, jer je luka bila zatvorena, imala je pomična vrata koja su se otvarala za ulazak i izlazak brodova.

Pored muzeja je Hadrijanovo pozorište iz 2. vijeka. Najbolje očuvani dio stare Kartagine su Antoninska kupatila, takođe iz 2. vijeka. U to vrijeme su bila najveća u Africi, a uništili su ih Vandali 439. godine i sve što je sada ostalo su ruševine. Nakon Kartagine idemo do malog mjesta Sidi Bou Said koje je poznato kao šetalište zaljubljenih. Sve kuće u selu su bijele sa plavim vratima i prozorima. Selo je smješteno na visokim liticama i ima odličan pogled na zaliv i more. Plava vrata na kućama su samo na prvi pogled identična. U stvarnosti, sva vrata se međusobno razlikuju po veličini i ukrasima. Najčešći motivi za ukrašavanje su polumjesec, zvijezde i minareti. Najznačajnije mjesto u selu je Café des Nattes, koje je bilo omiljeno mjesto za okupljanje avangardnih umjetnika dvadesetih godina prošlog vijeka.

Ostalo je vrlo popularno i danas i turisti ga često posjećuju i uživaju u čaju sa mentom.

 

14.09.2006 (dan 7)

Monastir

Danas napuštam Tunis. Na aerodromu se pojavio problem. Za mene nema mjesta u avionu iako imam kartu. Naravno, za službenike aerodroma je to prilično neprijatna situacija jer im takva negativna reklama nije potrebna. Ubjeđuju me da će sve biti u redu i mole me da ne pravim previše buke oko toga. Čak dolazi i pilot i kaže mi da ću sjediti u kokpitu s njima ako treba. Daju mi da potpišem neki papir da se neću žaliti. Ideja sa kokpitom je super, iako je to u domenu naučne fantastike. Dobio sam „super“ mjesto u repu aviona, van dijela za putnike, pored metalnih pretinaca sa hranom. Nije potrebno ni spominjati koliko sam bio bijesan.

<< prethodna