28.01.2015 (Dan 3)

Hong Kong

Ustao sam oko 7.30 i napravio nes kafu u hodniku hostela. Danas imamo zadatak da dobijemo vizu za Tajland i da obiđemo dijelove grada na drugoj strani luke Victoria, na ostrvu Hong Kong. Nakon što smo razmijenili još nešto novca u prizemlju naše zgrade, idemo do najbliže stanice podzemne željeznice koja je udaljena manje od 50 m. To je ta dobra strana našeg hostela, sve je blizu. I podzemna željeznica, stajališta za buseve i pristanište za trajekte. Konzulat Tajlanda je dijelu grada koji se zove Admiralty, u ulici Cotton Tree Road. Metro u Hong Kongu funkcioniše savršeno. Mass Transit Railway ili samo MTR ima 9 gradskih linija i to je najbolji način za prebacivanje iz jednog dijela grada u drugi. Nakon kraće vožnje i prolaskom podvodnim tunelom, izašli smo na drugu stranu, i sada smo na ostrvu Hong Kong, u samom centru grada. Imamo problema da nađemo prokleti konzulat iako vidim, sudeći po mapi, da smo udaljeni od njega par desetina metara.

Nije mi palo na pamet, da se u ovakvim gradovima, takve stvari obično nalaze u nekom neboderu na ko zna kojem spratu, a ne u posebnim zgradama ili vilama. Ovaj se nalazi u zgradi preko puta Lippo Centre zgrade, na 8.spratu. Nakon što smo se malo namučili da odštampamo avionske karte koje su tražili, predali smo sve potrebne papire za vizu i platili 300 HK$. Viza će biti gotova sutra ujutro. Sada smo potpuno slobodni da se muvamo po gradu cijeli dan. Idemo prema tački koja se zove Victoria Peak, najviši vrh na ostrvu sa kojeg se grad vidi kao na dlanu. Do vrha se ide tramvajem, koji ima logično ime – Peak Tram. Na putu do tamo smo posjetili i katedralu St. John. Ova katedrala je sagrađena 1849. godine i to je druga najstarija građevina u gradu i najstarija anglikanska crkva na Dalekom istoku. Službe se u katedrali održavaju još od kad je prvi put otvorena, osim kratkog prekida 1944. godine kada su je Japanci pretvorili u društveni klub za oficire. Izgleda pomalo čudno u moru nebodera koji ju okružuju. Ušao sam unutra i malo se odmorio na klupici. Nedaleko od katedrale je stanica za Peak tramvaj i tu smo kupili povratnu kartu. Cijena je 83 HK$. Peak tramvaj je počeo sa radom još davne 1888. godine. Do vrha ima oko 1.4 km, a put traje oko 5 minuta. Sa visinom od 552 m, Victoria Peak je najveća planina na ostrvu.

Na vrhu je sagrađen cijeli turistički kompleks koji se sastoji od prodavnica i restorana, a na vrhu je platforma za posmatranje. Sve ovo je malo pretjerano turistički i pomalo odvratno, ali se ne može ništa loše reći za sam pogled na grad, koji je sjajan. Na vrh se stiže pokretnim stepenicama pomoću kojih se penjemo nekoliko spratova. Odavde se pruža super pogled na Central, Victoria Harbour i okolna ostrva. U daljini se vidi i naš Kowloon. Na vrhu duva jak vjetar i prilično je hladno. Nakon pola sata posmatranja grada i fotografisanja, vraćamo se dole, par spratova niže. Pošto nismo još ništa jeli, sjedamo u jedan restoran u Peak Toweru. Pojeo sam neki beef steak u black pepper sosu uz dodatak riže i to za 70 HK$. Meso je bilo žilavo i neukusno. Znači, ne jesti na ovom mjestu! Zatim smo još malo obilazili prodavnice suvenira, ali je to sve prilično glupo. Tu je i neki muzej voštanih figura, kao i figura Brus Lija u njegovoj poznatoj žutoj trenerci, ali opet, sve je to kič i crvena krpa za turiste. Tu je i Bubba Gump Shrimp restoran, jedan iz sada već poznatog lanca restorana čiji nastanak je inspirisan filmom Forrest Gump iz 1994. godine. Ispred je klupica i velike patike, te se može malo sjesti i glupirati se i glumiti Forresta. Spuštamo se istim putem nazad i idemo u obilazak dijela grada koji se zove Central. To je samo srce poslovnog Hong Konga.

Ogromni neboderi, poslovne zgrade, banke, fini restorani, more betona i čelika, ali sa malo duše. U početku sam bio prilično fasciniran neobičnom arhitekturom i samom veličinom Centrala, ali vrlo brzo to sve dosadi. Zanimljivo je kako Kinezi grade svoje nebodere. Oni i danas koriste skele od bambusa. Prvi put su skele od bambusa za izgradnju visokih zgrada korištene upravo ovdje, u Hong Kongu, odmah nakon kolonizacije, a taj običaj je ostao i danas. Stvarno je fascinantno vidjeti neboder od više desetina spratova u izgradnji koji je okovan visokom i komplikovanom strukturom od bambusa. Bambus se sve manje koristi jer je i problem što se mora dovoziti iz centralne Kine, a treba mu i do tri godine da dostigne volumen i čvrstinu potrebnu za gradnju. Bambus povezuju plastičnim trakama i pravo je čudo kako se to sve ne sruši. Zaista je smiješno da se najmodernije zgrade na svijetu grade pomoću metoda koje postoje već vijekovima.

Kinezi se pri izgradnji svojih zgrada pridržavaju principa kojeg zovu feng shui, što u prevodu znači voda i vjetar. To je filozofija koja je stara preko 3000 godina. U njenoj osnovi je energija, Qi ili či. Ta energija, pozitivna ili negativna, koja se koristi i u borilačkim vještinama, uzima  se u obzir i pri gradnji zgrada. Zbog feng shui principa, mnoge zgrade imaju čudne oblike. Postoje i neboderi koji u sebi imaju ogromnu rupu, ili prozor kroz koji može nesmetano da teče energija. Važna je i orijentacija građevine prema vodi, izvorima energije, stranama svijeta itd. To nije uopšte glupa priča, iako zgrade izgledaju čudno, tu se radi o velikoj matematici i proračunima.



Ušli smo u jednu veliku zgradu i popeli se na vrh odakle smo opet imali dobar pogled na Victoria Harbour. Gore je hladno jer duva jak vjetar, pa se nismo tu zadržali. Važno je to da smo odozgo mogli vidjeti pristaništa za trajekte, a pomoću jednog ćemo i mi preći nazad u Kowloon. Trajekti za Kowloon i Macau idu sa Central Ferry Piers, onaj koji ide za Tsim Sha Tsui je na pristaništu broj 7. Tu ćemo se ukrcati u čuveni Star Ferry. To je kompanija koja je osnovana 1880. godine i koja prevozi putnike preko luke Victoria od ostrva Hong Kong do Kowloona. Glavna ruta spaja Central i Tsim Sha Tsui, a to je baš ona koja je nama potrebna. Flota trenutno broji 9 trajekata, a svi u svom imenu imaju zvijezdu tako da imamo trajekte koji su zovu Morning Star, Evening Star, Polar Star, Rising Star, Guiding Star itd. Cijena karte je skoro simbolična, samo 2.5 $, a putovanje traje oko 10 minuta.

Prelazak preko luke Victoria pomoću Star Ferry trajekta je atrakcija sama po sebi, iako put pruža i lijep pogled na Kowloon i Central. Nakon 10 minuta smo opet u našem Tsim Sha Tsuiu. Odmah kod pristaništa je i Sat – kula iz 1915. godine, ostatak željezničke stanice gdje se završavala pruga koja je povezivala Hong Kong sa centralnom Kinom. Nakon izmještanja stanice u Hung Hom 1975. godine, stanica je uništena, a ostavljena je samo kula sa satom kao prepoznatljiva istorijska građevina. Sat-kula je visoka 44 m, a građena je u edvardijanskom klasičnom stilu od crvene cigle i granita. Ponovo smo prošli kroz Aveniju zvijezda i usput malo slikali grad i ljude. Cigarete su užasno skupe, kutija Lucky Strike je preko 50 HK$. Srećom, ne ostajemo previše dugo u Hong Kongu. Vratili smo se u sobu. Dobili smo drugu sobu, na 15. spratu. Ne samo samo da sada imamo prozor, nego čak dva! Sada imamo predivan pogled na zid susjedne zgrade. Uostalom, kao da ćemo nešto i gledati. Malo sam odmarao u sobi. Večeras ćemo ići do noćne pijace u Temple ulici. Tu ćemo večerati na ulici, a možda će se nešto moći i kupiti. Oko 20 časova smo izašli van i krenuli prema pijaci prateći Nathan Road, glavnu ulicu Kowloona. Zapravo, idemo prema sjevernom dijelu Kowloona, tačnije distrikt Yau Ma Tei. Nakon 15-20 minuta šetanja nalazimo pijacu.

Prodaju sve i svašta. Uglavnom bezvrijedne stvari, ali se može naći i prilično dobrih stvari koje nisu pretjerano skupe. Muvali smo se po pijaci nekih pola sata, a zatim skrenuli u susjednu ulicu Woo Sung, gdje sam se prijatno iznenadio. Cijela ulica je puna jeftinih restorana, iako pojam „jeftino“ u Hong Kongu ima čudno značenje, kao i uličnih štandova sa hranom. Dovoljan je bio samo pogled na pečeni pileći batak i prsa od patke i već smo sjeli da jedemo na ulici. Večera za 28 HK$,to je baš ono što smo tražili. Pošto sam jeo na ulici, bez ikakvog pribora za jelo, totalno sam umastio prste. Tražim od žene koja je i ispekla meso da mi da neku salvetu, maramicu ili komad papira. Pruža mi jednu papirnu maramicu i traži 2 $. Kako me neki ljudi iznerviraju u trenutku! Oprao sam ruke tu  preko puta, u nekoj smrdljivoj garaži. Nastavljamo šetnju prema dijelu grada koji se zove Mong Kok. Ovaj distrikt je zvanično razdvojen od distrikta Yau Ma Tei ulicom Waterloo koju smo prešli. Za mene je to dovoljno da kažemo da smo bili i tu, a pošto je sjevernije sve mirnije, odlučujemo da se polako vratimo nazad. U distriktu Mong Kok, u sporednim ulicama zapadno od Nathan roada je područje „crvenih fenjera“, ako nekoga i to zanima. Pri povratku smo svratili u prodavnicu i kupili par limenki piva Hui Quan. Nova vrsta koju još nisam probao!

Hong Kong je lijep i čist grad, ali mu nešto nedostaje. Kao da mu fali duša, i ne sviđa mi se previše. A ni Kinezi nisu neki pretjerano veseli ljudi. Sutra naveče ćemo opet doći da večeramo na isto mjesto koje smo sada otkrili, a možda i na pivo u istoj ulici od sinoć, ali u onom baru preko puta gdje su bili svi bijelci.

U hodniku hostela smo Željko i ja popili ovo pivo što smo kupili. Pivo i nije toliko dobro, prije bi se moglo reći da je sranje. Koliko para, toliko i muzike! U hodniku, ispred lifta, sreo sam nekog Egipćanina. Malo smo proćaskali o situaciji u Egiptu. Dečko kaže da je predsjednik Sisi isti diktator kao i Mubarak i da revolucija nije donijela ništa novo a ni bolje. Pa šta je on mislio? Da Amerikanci donose revolucije i demokratiju da bi nekome bilo bolje? Kaže da je bezbjedno putovati u Egipat iako su na vlasti radikalni islamisti. Ne, hvala. Neki drugi put. Ne bih da izađem na youtube.

<< prethodna                                                                             sledeća >>