29.07.2008 (dan 7)
Phnom Penh
Ujutro pijem kafu u restoranu Capitol gesthausa koji se nalazi preko puta mog gesthausa. Tu se organizuje i prevoz do čuvenih Polja smrti po kojima je snimljen istoimeni film.
Choung Ek – Polja smrti
Po cijeni od 3 $ odlazim do Polja smrti (Choung Ek), nekih 15 km od grada. Polja smrti predstavljaju mjesta zločina Crvenih Khmera (Khmer Rouge) i sastoje se od niza masovnih grobnica gdje je pobijeno 17.000 političkih protivnika i nevinih ljudi. Ništa naročito, ovo ima i kod nas. Pri povratku u Phnom Penh navraćam do ambasade Vijetnama gdje dobijam vizu za 40$. Zatim odlazim do zatvora – muzeja Tuol Sleng S-21 (Security office 21), poznatog mučilišta Crvenih Khmera. S-21, kako su ga Crveni Kmeri interno zvali između sebe, je bivša škola koja je pretvorena u zatvor i najbolje opisuje sve ono što se dešavalo za vrijeme vladavine režima Pol Pota i Crvenih Kmera.
Choung Ek – Polja smrti
Za 4 godine vladavine, ubijeno je oko 2 miliona ljudi, a ekonomija zemlje je potpuno uništena. Ti ludaci su čak zabranili i trgovinu i ukinuli novac. Crveni Kmeri su na vlast došli 1975. godine, nakon duge gerilske borbe. Pol Pot je zastupao neki suludi tip marksizma koji nije bio baziran na fabričkom radniku kao npr. ruski, nego na seljaku – zemljoradniku. Odmah je ukinuo škole, oduzeo radio prijemnike, čak i bicikle, zabranio TV, zatvorio bolnice…i šta još reći?
Mnogi su umrli od gladi i bolesti. Tada je i promijenio ime države u Kampučija. Sa vlasti je skinut vojnom intervencijom Vijetnama 1979. godine. Naravno, zločinac je umro u dubokoj starosti 1998. godine. Kako je jedan takav zločinac izbjegao suđenje? Jednostavno, jer je imao američku podršku u borbi protiv Vijetnama, a Amerima nikad nije problem udružiti se i sa crnim đavolom za svoj interes.
Tuol Sleng S-21
U ovaj zatvor se moglo dospjeti i ako te komšija prijavi jer mu se nešto ne sviđaš, a izlazilo živ se odavde rijetko. Još se mogu vidjeti tragovi krvi na zidovima, a različite metode ubijanja i mučenja prevazilaze i najporemećeniju maštu. U jednoj ćeliji jedan čovjek objašnjava dvojici Engleza šta je preživio unutra. Uključujem se u njegovu priču i saznajem da je ovdje bio zatvoren sa svojom majkom kad je imao 10 godina i da su mu Crveni Kmeri sipali neku vrelu tečnost u usta, što on i pokazuje plazeći jezik koji je nevjerovatno bijel. Ostajemo sami, a čovjek i dalje priča, i priča… Srećom, eto nekih turista pa koristim priliku da pobjegnem, neka me oni zamijene kao slušaoca. Nakon zatvora, uzimam tuk – tuk za 1.5 $ i odlazim do pagode Wat Phnom, koja je najviša religijska građevina u gradu sa visinom od 27 m. Wat Phnom je izgrađen na vještačkom brdu 1373. godine. Zatim sam se prošetao do rijeke Mekong i ručao u nekom restoranu koji je katastrofa. U Kambodži se može dosta povoljno kupiti srebrnog nakita, te sam iskoristio tu priliku i kupio jednu narukvicu, a i par polovnih knjiga u jednoj radnji. Taman kad sam bio ispred gesthausa počela je padati kiša i u roku od 5 minuta ulice su se napunile vodom. Postalo je nemoguće preći ulicu a ne ugaziti u vodu dubine nekih 15 cm. Ovakvu kišu još nisam vidio, a kako stvari stoje, imaću priliku da je još vidim.
Phnom Penh
Naveče sam kupio autobusku kartu za Saigon i pri povratku u sobu tuk-tukovac me nagovarao da posjetim kurve, cijena oko 20 $, ali nisam baš bio raspoložen za to. Dosta je avanture za danas.