22.09.2013 (dan 8)
Nusa Lembongan
Ujutro su me probudili pijetlovi u selu. Kukuriču već sat vremena i ima ih na desetine. Ovdje ima dosta komaraca i totalno su me izujedali. Prehlađen sam i nije mi jasno zašto. Možda zbog ventilatora koji je radio pretprošlu noć. Prošle noći smo ga isključili, ali je to onda bio raj za komarce. Sjeli smo u naš warung i popili po kafu. Ovdje je ipak mnogo turista. Mnogo je Australijanaca. Razmišljamo da potražimo bolji smještaj. Kupatilo je u lošem stanju, a i vlasnik losmena, jedan stari, ćoravi kreten nam pomalo ide na živce. Stari je veliki lopov. Pješke smo došli asfaltiranom stazom do plaže Dream Beach, nekih 3 km odavde. Plaža je prelijepa, ali su talasi veliki pa od kupanja nema ništa. Baš nemamo sreće sa ovim plažama.
Dream Beach
U restoranu Dream Beach Hut, na litici iznad plaže, smo sjeli da ručamo. Ja sam uzeo ikan awan panggang, što u prevodu znači pržena mlada tuna, servirana sa rižom, povrćem i balinezijskim ljutim sosom. Riba je vrlo ukusna, ali se baš i nismo najeli. To je zapravo pola ribe ali onu okrenu gornju stranu pa izgleda kao da je cijela. Krenuli smo nazad. Staze na ostrvu su frustrirajuće, ne znamo kuda da idemo.
Pitamo neke lokalce ali oni često lažu. Cilj im je da nas povezu svojim motorima i to dobro naplate. Jedan kaže da imamo 7 km hodanja do sela Jungut Batu, ali znam da je to laž. Umjesto da se kupamo, mi hodamo po ovoj vrućini. Nakon 5 minuta hodanja smo izbili na plažu gdje smo juče ležali i kupali se. Juče smo tu bili i dali smo nekoj djeci kikiriki baš na tom mjestu. Slabo ćemo plivati zbog talasa, ali ćemo bar ležati na plaži i ležati u vodi u plićaku. Dobro je i to za sad. Nakon ove plaže idemo dalje prema selu Jungut Batu, ali ovog puta uz obalu. Tako nam je sigurnije, da ne skrenemo negdje i opet krenemo prema unutrašnjosti ostrva. Nakon kraćeg vremena nailazimo na plažu Song Lambung. Tu je jedna mala prodavnica i tu smo sjeli za sto i popili po pivo. Ležali na plaži i kupali se. Lokalne žene sakupljaju travu u moru. Prilično sam izgorio danas, posebno po rukama. Mirjana je napredovala sa plivanjem. Idemo nazad prema našem losmenu. Platili smo sobu za danas i krenuli prema sjevernom dijelu ostrva da vidimo šumu mangrova. Ubrzo će noć, pa moramo požuriti.
Jungut Batu
Pored puta mala curica i dječak prodaju neke jeftine narukvice i druge gluposti. Preslatki su. Ona se zove Sonja, a on Višnu. Naravno, tu se i računa na to da se prolaznici sažale i da nešto kupe, što smo i mi uradili. Iako nam nisu potrebne, kupili smo dvije drvene narukvice i platili im po 5.000 Rp.
Jungut Batu
Ovde svi rade, nezavisno do starosne dobi, tako da nas ovo ne iznenađuje. Svako doprinosi zajednici na svoj način, pa tako i Sonja i Višnu. Prošli smo kroz najoriginalniji dio sela u kojem nema turista i gdje se ljudi uglavnom bave svojim normalnim dnevnim poslovima. Najčešće rade u moru dok traje oseka i sakupljaju travu. Pri povratku u sobu, naveče, sjeli u warung u glavnoj ulici sela Jungut Batu i popili po kafu i večerali. Mirjana opet svoju rižu, a ja nasi ćampur. Nasi campur je mješana riža sa prženim povrćem i piletinom. Pri povratku u sobu smo pojeli po sladoled. Ipak ćemo sutra ići odavde.