29.09.2013 (dan 15)
Gili Air
Ustali smo oko 8.30. Sjedimo za malim natkrivenim stolom na plaži i pijemo kafu. Doručak se sastoji od omleta od jaja i uključen je u cijenu smještaja. Prženi mravi u omletu su takođe uključeni. Danas ćemo se prebaciti na treće Gili ostrvo, Gili Air. Gili Meno je prelijepo ostrvo, i idealno za odmaranje i meditaciju, ali nam je pomalo postalo i dosadno. Ostrvo je vrlo malo, i osim kupanja u moru i ležanja na plaži cijeli dan, drugo ništa nema da se radi ovde.
Gili Air
Pješke smo došli do pristaništa. Juče su nam svi govorili da čamac za Air polazi u 9, ali je polazak zapravo u 9.50. Sjedimo u restoranu odmah pored mora, kod pristaništa, pijemo sok i čekamo čamac. Za karte smo platili 50.000 Rp. Sva tri Gili ostrva su vrlo blizu jedno drugog i jasno se vide. Vožnja motornim čamcem između ostrva ne bi trebala trajati više od 10-tak minuta. Čovjek bi pomislio da je lako preplivati sa jednog na drugo, ali to bi moglo biti vrlo opasno, jer su morske struje vrlo jake i lako bi se moglo desiti da takvog luđaka struje odnesu na otvoreno more. Ukrcali smo se na čamac i nakon kraće vožnje po mirnom moru, stižemo na Gili Air. Ostrvo Gili Air je najbliže Lomboku.
Gili Air
To je ruralno ostrvo, a kao i prethodna dva, naselili su ga Sasak i Bugis farmeri koji su tu posadili zasade kokosovih palmi koje se mogu vidjeti u unutrašnjosti ravnog ostrva. Plaže sa bijelim pijeskom su uske, ali ipak prelijepe i zapljuskuje ih tirkizna voda. Na ostrvu živi oko 1800 stanovnika. Glavno pristanište za čamce je na južnom dijelu ostrva, a tu su i svi hosteli i restorani.
Gili Air
Čim smo stupili nogom na tlo, neki lokalac nam se ponudio da nam pokaže gdje ima smještaj za samo 100.000 Rp. Ignorišem ga jer pretpostavljam da je smještaj vjerovatno loš inače ne bi lovio ljude čim se iskrcaju. Idemo sami da nađemo sobu. Mirjana će me čekati u jednom restoranu na plaži i čuvati nam stvari, dok ja malo izvidim stanje u okolini. Sve pored mora je ili popunjeno ili preskupo. Jedino da pokušamo da uđemo malo dublje u unutrašnjost ostrva, ali to bi moglo i potrajati. Vraćamo se nazad i prihvatamo da nas onaj lopov povede do tog jeftinog homestaya. Mjesto je zapravo vrlo blizu, 50 metara od pristaništa. To je jedno seosko domaćinstvo, sa stokom, kokošima i baštama, ali su sagradili par manjih bungalova i preuredili nekoliko soba za smještaj turista. Imaćemo apsolutno domaću, seosku atmosferu, što sigurno znači i pijetlove ujutro za buđenje. Soba je u katastrofalnom stanju, čak imamo sumnje da je ovo nekad bila štala pa kasnije preuređena u sobu za turiste. Nemamo ni peškire, ni ćebe da se pokrijemo, kupatilo je u očajnom stanju, ali preživjećemo jednu noć. Štedimo na smještaju, a onda odemo pa potrošimo na pivo daleko više nego što bi dali za pristojan smještaj. U dvorištu ispred naše sobe, grupica lokalnih mladića sjedi za stolom i puše marihuanu i sviraju gitaru. Pitaju me da li sam zainteresovan da kupim malo.
Gili Air
Pokazuju mi malu kesicu sa marihuanom i nude mi je za 200.000 Rp. Kažu da ovde nema policije pa to nije problem. Znam kolike su surove kazne za droge u Indoneziji, ali to i nije glavni razlog mog odbijanja. Jednostavno, to mi ne treba. Uzimam par dimova, čisto da vidim kakva je roba, kažem im da je dobra i idemo na plažu. Sa drveta u dvorištu je jedan od momaka ubrao voće jambu air i dao nam da probamo. Stvarno nije loša, nadam se da se neću udaviti u moru ovako ošamućen. Plaža je odlična i idealna za plivanje. Nije lako naći mjesto za plivanje koje savršeno odgovara Mirjani, a to znači da nije duboko, da nema talasa i da je dno pjeskovito. E ovo je upravo to. Kupali smo se i može se reći da je Mirjana ovde naučila da pliva. I to vrlo dobro. Totalno sam iznenađen. Plaža se sastoji od bijelog pijeska i jedini problem je što nigdje nema hlada.
Da bi se sklonili od sunca moramo ući u neki od restorana na plaži. Oko podne je pijesak užaren i samo stajanje na njemu od nekoliko sekundi znači opekotine na tabanima. Dakle, bez papuča nema hodanja po pijesku. Na plaži smo od nekog čovjeka kupili tri saronga za 120.000 Rp nakon teškog cijenkanja. Zatim smo sjeli u restoran na plaži da se sklonimo od sunca i da se malo osvježimo nekim hladnim pivom. U restoranu je Mirjana naručila lokalno jelo jamur ayam koje se sastoji od piletine, gljiva, luka i riže, a ja sam izabrao ayam goreng pelecing koje se sastoji od piletine u ljutom Lombok sosu sa povrćem i rižom.
Ayam goreng pelecing
Ovo je najbolji ručak koji sam imao do sada u Indoneziji. Ležimo u restoranu na jastucima i uživamo. Kupali smo se i ležali na plaži. Mirjana definitivno zna plivati. Nakon toga smo krenuli u dužu šetnju po selu i ostrvu. Navratili smo u seoski supermarket i kupili vodu i cigarete. Sve je veoma jeftino. Napravili smo puni krug oko ostrva i došli do pristaništa, a zatim produžili šetnju još malo južnije. Gledali smo zalazak sunca i malo se slikali. U daljini se vide Gunung Agung na Baliju i Gunung Rinjani na Lomboku. Sunce je zašlo iza Agunga. Vratili smo se u našu sobu, istuširali se hladnom vodom i zatim izašli van naveče. U baru po imenu Zipp bar & restaurant smo sjedili za šankom i iskoristili “Happy hour”, vrijeme kada se za jedno piće dobiju dva, i odlučili da probamo neke koktele. Prvo smo uzeli po koktel Aqua thunder, mješavinu plavog Curacao, likera od banana i limuna i sode. Vrijeme između koktela smo popunjavali pivom. Happy hour traje do 8 sati naveče i u zadnjoj minuti smo uzeli po još jedan koktel. Ovaj put smo izabrali jedan po imenu Beach fashion.
Gili Air
U ovom baru, kao i na cijelom ostrvu vlada neka mrtva atmosfera. Barovi rade, ali je sve ovo dobro samo za zaljubljene parove i za starije ljude. Dok smo se sređivali pivom i koktelima, prišao mi je lokalni momak i ponudio mi marihuanu. Pitam ga da li je uzgajaju ovde na ostrvu ili je dovoze od nekud. Kaže da roba stiže iz Aceha, na samom kraju Sumatre. Malo sam sumnjičav u vezi njegovog odgovora jer je odabrao jedno od najudaljenijih mjesta u odnosu na ovo ostrvo. Možda je i tako, a možda i laže. Kada sam ga pitao kakve su kazne za drogu ovde, okrenuo se i otišao govoreći da će se brzo vratiti. Nije se vratio. Završili smo sa po još jednim velikim Bintangom. Pijanka nas je koštala oko 200.000 Rp. Vratili smo se u onu našu jadnu sobu. Nemamo čak ni ćebe da se pokrijemo, wc ne radi, peškire nemamo. Štedimo pare da sebi priuštimo pristojan smještaj, a onda odemo u bar i potrošimo za dva sata toliko da smo mogli uzeti dobar bungalov.