28.09.2013 (dan 14)

Gili Meno

Ustali smo oko 8.30 i popili kafu na plaži. Danas napuštamo ostrvo Trawangan i idemo na sljedeće ostrvo. Kupili karte za Gili Meno za 50.000 Rp. Polazimo u 9.30. U čamcu nas ima oko 50, većinom lokalni stanovnici. More je jutros mirno i nema talasa. Nakon kratke i prijatne vožnje motornim čamcem, stigli smo na ostrvo Meno.

Gili Meno je najmanje od tri Gili ostrva i nalazi se između druga dva. Ima oko 500 stanovnika, koji su uglavnom skoncentrisani u centralnom dijelu ostrva. Glavni prihodi dolaze od turizma, a manji dio od ribolova i plantaža kokosa. Na zapadnoj strani ostrva je malo plitko jezero iz kojeg se vadi so u toku sušne sezone. Na ostrvu je mnogo manje turista nego na druga dva, i mnogo je mirnije. Zato su plaže najljepše i prostiru se cijelom obalom ostrva. Plaže su sa sitnim, bijelim pijeskom, a voda je kristalno čista. Na Menou nema pitke vode pa se ona prevozi čamcima sa Lomboka. Iz tog razloga je u bungalovima tuširanje najčešće samo sa morskom vodom, tako da to i nema mnogo smisla. Struja se dobija iz generatora, a ne postoji nikakav motorizovani saobraćaj na ostrvu.

Ovde su plaže nego ljepše nego na Trawanganu, i nema mnogo dosadnih turista. Ovde vlada potpuni mir, nema ludih žurki i mjesto je savršeno za meditaciju. Čim smo se iskrcali krenuli smo prema sjevernom dijelu ostrva jer se gore navodno nalazi par usamljenih bungalova, a mi želimo da malo osjetimo Robinzon Kruso atmosferu. Na tom dijelu je i smještaj mnogo jeftiniji, a ima se i osjećaj usamljenosti u divljini. Hodali smo nešto manje od 1 km prije nego što smo došli do grupe jednostavnih bungalova od bambusa. Uzeli smo mali bungalov za 250.000 Rp, 20 metara od mora, malo zavučen među palmama. Mi smo na mapi tražili Good Heart Bungalows, ali smo naišli na neke odmah pored njih. Ovi su tek sagrađeni i mi smo im među prvim gostima. Smještaj na ovom ostrvu je dosta skuplji nego na Trawanganu, ali su hrana i piće jeftiniji. Momak koji mi je dao ključ od bungalova mi kaže da na ovom ostrvu nema policije i da mogu pušiti šta želim. Jasno je šta je htio da kaže. Znači da se njemu obratim ako hoću da kupim neku drogu. Sjedimo u malim kolibicama pored mora i pijemo malo Bintang pivo koje ovde košta prihvatljivih 20.000 Rp. Ovo ostrvo je pravi raj. Dobro smo uradili što smo odmah došli ovde. Možda ostanemo i sutra. More je toplo i ima prelijepu boju.

Trawangan ne izgleda tako daleko, i pitam se da li bi mogao preplivati do tamo. Naravno, ostrvo je blizu i tu nije problem udaljenost, nego jake struje između ostrva koje bi me vjerovatno odvukle na otvoreno more. Malo se kupali u plićaku. Sjeli u café i restoran na plaži po imenu We Be. Konačno sam probao lokalno jelo gado – gado, koje sam stalno gledao po menijima, a uvijek ga ostavljao za neki drugi put.

To je salata od kuvanog povrća prelivena sa sosom od kikirikija. Nije mi se previše dopalo. Možda da ga nazovemo gadno – gadno? Krenuli pješke uz obalu do južne i istočne strane ostrva. Ovde je plaža odlična i voda je idealna. Na sjeveru se more povuklo i sada nije za kupanje. Mislili smo da se malo osamimo od dosadnih turista, ali nismo znali da gore nema vode. Ovde su skupi bungalovi i sve je na višem nivou. Sjever je divlji i još uvijek ne toliko iskvaren, ali južni dio ostrva je totalno turistički. Svi turisti su ovde. Kupali se i ležali na plaži.

Žena prodaje voće u korpi koju nosi na glavi na plaži. Popili smo kokos za 15.000 Rp. Ne bi bilo loše ovde se smjestiti sutra. Gore na sjevernom dijelu je dobro, sami smo i nema turista, ali je ovde dobra plaža i mjesto za plivanje.

Pitam nekog starog Australijanca koji se upravo sa svojom ženom penjao stepenicama u svoj bungalow, koliko plaćaju za bungalow. Kaže da su ovi sa pogledom na more 800.000 Rp, a oni iza su 450.000 Rp za noć. Izgleda presrećan i zadovoljan. Pucnuo je prstima i dozvao lokalnog momka koji je tu radio da mi pokaže bungalove. Nije mi se baš svidjelo to njegovo pucketanje prstima i tretiranje momka kao nižu vrstu. Vidim da se i sada gradi više novih bungalova tako da će za par godina i ovo ostrvo biti prepuno turista i izgubiće svoju mirnoću. Sjeli smo u restoran pored mjesta gdje pristaju čamci, tačno gdje smo se jutros iskrcali. U meniju stoji natpis “Sasak Food” i sva jela imaju neke smiješne nazive. Iako nisam gladan želim da probam nešto još iz lokalne kuhinje.

Ovde kao i na Lomboku žive pripadnici naroda Sasak. Naručio sam jelo od povrća sa đumbirom i samljevenim kokosom a koje se zove urap – urap.  Prvi zalogaji su mi bili čak i ukusni, ali svaki sljedeći je bio sve teži. Pojeo sam manje od pola sadržaja tanjira ali dalje nisam mogao.

Na kraju mi je postalo užasno. Nema ni neki dobar ukus. Hrana je ovde jeftina, tako da je ovo koštalo 18.000 Rp. U meniju je i nešto što se zove olah – olah, ali nakon ovog urap – urapa nisam se usudio da rizikujem.



Šetali smo kroz prelijepu prirodu i uživali u mirnoći sela. Stanovnici uzgajaju koze, kokoši, a imaju i krave koje su vrlo male. Prošli smo pored slanog jezera u kojem je neka baba nešto sakupljala. Sjeli na plažu i gledali zalazak sunca. Vratili se u naš bungalov. Sjeli smo za natkriveni sto, kao mala kolibica na plaži, i popili po veliki Bintang. Sunce je već zašlo iza Gunung Agunga na Baliju. Nebo je prelijepe crvene boje.

Naručili smo večeru jer je i mali restoran u sklopu ovih bungalova. Momci su još neiskusni i nemaju pola sastojaka za jela iz menija. Što god im pokažemo u meniju, oni kažu nemaju neki sastojak ili neku vrstu povrća. Sve se mora dovesti čamcima na ostrvo pa ih i razumijem.

Ja nisam bio gladan nakon onog incidenta sa prokletim urap – urapom, a Mirjana je uzela nasi campur. Nisu imali piletine, pa su joj kao zamjenu dali jedan mali račić. Usluga i nije baš na nivou, dugo traje, a i kad donesu hranu obično zaborave donijeti so, salvete i sosove. Ljubazno se izvinjavaju “Sorry! I forget.” Ne smeta nam, još se uhodavaju jer su tek nedavno počeli da rade. Čak su nam i simpatični. Ležimo u toj kolibici na plaži, pijemo pivo i uživamo. Jedan momak je izveo tzv. “vatreni ples”, zapravo se radi o žongliranju sa zapaljenim posudama u kojima je vjerovatno ulje, a koje su povezane lancem. U mraku to sjajno izgleda. Momak uopšte nije loš i više puta smo ga nagradili aplauzom. Vratili smo se u bungalov. Imamo mrežu protiv komaraca iznad kreveta iako su nam rekli da ih ovde nema.

 << prethodna                                                                               sledeća >>