06.10.2013 (dan 22)

Yogyakarta, Prambanan

Ustali smo oko 7.30, i nakon popijene kafe prošetali do nekadašnjeg kraljevskog vrta sultanata Yogyakarte. Poznat je kao Water Palace ili lokalno Taman Sari. Sagrađen sredinom 18. vijeka, Taman Sari je imao više namjena, kao što su odmaralište, radionica, mjesto za meditaciju i skrovište. Sastojao se od četiri područja: veliko vještačko jezero sa malim ostrvima i paviljonima na zapadnoj strani, kompleks kupališta u centru, na jugu su bili paviljoni i bazeni, a na istočnoj strani je bilo malo jezero. Upotreba ovog kompleksa je prestala nakon zemljotresa 1867. godine koji je razorio više zgrada i onemogućio dotok vode.

Danas je sačuvan samo centralni kompleks kupališta sa dva bazena i par paviljona. Ostali dio uglavnom čini naselje Kampung Taman, koji je apsolutno nezanimljiv. Cijeli kompleks nas i nije baš oduševio. Vjerovatno iz razloga što je danas vrlo malo od njega ostalo. Dok smo ovdje, razmišljamo da posjetimo i Bird market, međutim ta pijaca više nije ovdje nego je premještena 3 km dalje. Ipak nećemo sada tamo, nego idemo prema centru grada da uhvatimo bus 1A za Prambanan. Uzeli smo becak za 15.000 Rp do ulice Malioboro i bus stajališta. Busevi TranJogja sistema idu sve do Prambanana i treba im oko sat vremena do tamo. Došli smo u selo Prambanan. Čim smo izašli iz busa, grupa vozača bečaka nam je prišla i nagovaraju nas da nas voze do hramova i govore da do tamo ima nekoliko kilometara. To je naravno, laž. Lopovi  traže 20.000 Rp za to. Ignorišemo ih i idemo pješke. Do hramova ima manje od kilometra lagane šetnje i ulaz je odmah uz glavnu cestu. Ulaznica je prilično skupa i iznosi 171.000 Rp. Pred nama su najljepši i najimpresivniji hramovi na Javi.

Ovi hramovi formiraju najveći kompleks hindu hramova na Javi. Svi hramovi u ovom području su sagrađeni između 8. i 10 vijeka. Prambanan kompleks hramova se sastoji od hramova Prambanan, Sewu, Bubrah i Lumbung. Sam hram Prambanan je kompleks koji se sastoji od 240 manjih hramova. Vjeruje se da ih je izgradio hindu vladar Matarama po imenu Rakai Pikatan da bi obilježio povratak na vlast hindu dinastije Sanjaya na Javi. Interesantna stvar za ove hramove je to što se na nekim od njih mogu vidjeti elementi u arhitekturi i skulpturama koji potiču i iz hindu i iz budističke religije. To se može objasniti time što su se dvije vladajuće dinastije tog vremena ujedinile, polovinom 9. vijeka. Hindu dinastija Sanjaya je vladala Mataramom, na sjeveru Jave, dok je južnim dijelom ostrva vladala budistička dinastija Sailendra. Rakai Pikatan je oženio princezu dinastije Sailendra pa se to onda odrazilo i na arhitekturu hramova, tj. na pomješanost hindu i budističkih simbola. Kada su se hindu kraljevi preselili u Istočnu Javu, cijelo ovo područje je bilo napušteno.

Sredinom 16. vijeka područje je pogodio veliki zemljotres i većina hramova je tada srušena. Mnogi hramovi su sada restaurirani i Prambanan je 1991. godine upisan u listu Unesco svjetske baštine. Prambanan je ogroman i predivan. Izgrađen je u obliku koncentričnih kvadrata. Tri najveća hrama su posvećena svetom hindu trojstvu koje čine Brama, Šiva i Višnu.

Odmah pored njih su i tri manja hrama posvećena životinjama koje ih služe – bik za Šivu, labud za Višnu i orao za Bramu. Ispred nas je najveći i najljepši od svih hramova – Candi Shiva Mahadeva. Njegov vrh dostiže visinu od 47 metara. Zidovi hrama su ukrašeni uklesanim scenama iz Ramajane. U glavnoj prostoriji na vrhu je statua Šive uništitelja sa četiri ruke. Šiva je najmoćniji od svih hindu bogova. Ovo je najveći hram posvećen Šivi u cijeloj Indoneziji. Ušli smo unutra nakon što su nam podijelili zaštitne kacige. Znači da ipak postoji mogućnost da nam neki kamen sa hrama padne na glavu.

Hram Candi Vishnu je visok 33 metra i njegovi izrezbareni zidovi govore o gospodaru Krišni, junaku iz Mahabharate. U unutrašnjoj prostoriji je statua Višnu zaštitnika. Hram Candi Brahma je sličan Višnu hramu, s tim da ovaj ima ulaz u obliku usta čudovišta a u unutrašnjoj prostoriji je statua boga Brame sa četiri glave. Brama je bog stvaranja. Zatim uz laganu šetnju stižemo do hramova Candi Lumbung i Candi Bubreh. Lumbung je jedan manji hram, a Bubreh je samo gomila kamenja i od njega nije mnogo ostalo. Sljedeći hram koji vrijedi vidjeti je Candi Sewu. Ovo je budistički hram koji je sagrađen oko 850. godine. Poznat je i pod imenom „Hiljadu hramova“, a sastoji se od velikog centralnog hrama okruženog sa četiri prstena koje čini 240 manjih „zaštitnih“ Perwara hramova. Oko glavnog hrama su četiri para Apit hramova, tako da je konačan broj hramova 249.

Na svakom od četiri ulaza nalaze se po dvije gigantske Dwarapala statue koje služe kao čuvari hrama. Poslije Borobudura, Sewu je drugi najveći budistički kompleks hramova u Indoneziji. Nakon što smo završili obilazak hramova posjetili smo i mali arheološki muzej, ali tu nema ništa zanimljivo. Tu je i neki restoran, pa smo sjeli da malo odmorimo i popijemo kafu. Tu smo pojeli i po sladoled.

Krenuli smo prema izlazu i na jednoj livadi smo vidjeli grupu mladića kako plešu neki ratnički ples uz muziku gamelana koja ih je pratila. Neka debela žena je sjedila i pjevala. Muzika mi se mnogo sviđa, a i momci su sjajni. Plesači imaju prave mačeve a jašu na konjima od ispletenog bambusa ukrašenog šarenim bojama. Legao sam na travu i uživao u plesu oko sat vremena. Pitam se kako mogu da izdrže da plešu toliko dugo. Ovaj ples se zove Kuda Lumping ili Jaran Kepang i to je pravi tradicionalni ples sa Jave.

Nakon sat vremena nam je dosadilo, iako su ovi i dalje nastavili da plešu, pa smo krenuli ka izlazu. Na bus stajalištu smo ušli u bus 1A koji ide prema Yogyi. U busu sam pitao konduktera kojim busom možemo stići do zoo vrta, na šta nam je on rekao da sa istom kartom možemo da se prebacimo u drugi bus, 1B, do tamo.

Ovaj TransJogja system mi se sve više sviđa. Ne moramo ponovo platiti kartu jer se to sve računa kao tranzit. Imamo dosta slobodnog vremena danas, pa ćemo ga iskoristiti da vidimo kakav je lokalni zoo vrt.



Nakon 5 minuta vožnje smo se prebacili u taj drugi bus koji nas je dovezao do Gembira Loka zoo vrta. Ulaznica se plaća 10.000 Rp. Zoo vrt je relativno mali i jedino što nam je bilo interesantno su po jedan primjerak tigra sa Sumatre i bijelog tigra. To su vrlo rijetke životinje kojima prijeti izumiranje. Sve ostalo mi nije previše impresivno i više je namjenjeno za djecu. Tu je i neko vještačko jezero i restoran na nekom vještačkom brodu u kojem smo ručali.

Ja sam naručio pileći cordon bleu i pogriješio jer je ručak bio užasno loš. Ko zna kad je jelo pripremljeno i koliko dugo je tako stajalo. Zapadnu hranu ne treba jesti, a posebno ne jesti u ovom restoranu.

Nakon obilaska zoo vrta idemo nazad do bus stanice i uzimamo opet 1B bus. Idemo nazad za Yogyu. U busu nam se prikačio neki dosadan momak koji želi da uči strane jezike. Ima neku svesku u koju zapisuje riječi na raznim jezicima, pa sam se upisao i ja. Kaže da se zove Eddie G. Joe, iako mi nije jasno kakvo mu je to ime jer je on Javanac iz Malanga. Kaže da spava u džamiji u Yogyakarti. Pokušava da i nas nauči par rečenica na javanskom, ali nama slabo ide. Previše je fizički hiperaktivan i nekontrolisano pada u smijeh. U svakom slučaju, ne izgleda mi baš sasvim normalan. Ili je drogiran ili lud. A još i priča previše o Islamu i vjerskim temama. Savršena kombinacija. Samo još da ima i bombu u torbi. Postaje nam pomalo neprijatno i ne znam kako da ga se riješimo. Kod pošte smo izašli iz busa i krenuli ulicom Malioboro prema našoj ulici.

Ovaj ludak i dalje ide za nama. Kod spomenika nedaleko od holandske tvrđave smo se pozdravili i uspjeli da ga se riješimo. On pokazuje na spomenik i spominje neku bombu, ali ga slabo razumijem jer većinom priča na javanskom sa ponekom riječi na engleskom. Pitam se da li se tu desio neki bombaški napad ili je nešto u vezi neke bitke iz istorije ili on možda planira da baci bombu. U svakom slučaju ne mogu reći da nam je previše prijalo njegovo društvo. Poklonio nam je neke drvene narukvice, a meni dao metalni prsten. Ne znam šta da mislim više o njemu. Sada je već noć i u gradu je neka svečanost i gomila ljudi je na ulicama. Ulica Malioboro je zatvorena za sav saobraćaj, a postavili su i bine i vidim da već počinju sa muzičkim koncertima. Ne znamo o čemu se radi. Probili smo se do naše ulice i sjeli u prvi cafe i popili po hladan Anker. Umorni smo i bole nas noge od hodanja cijeli dan. Od vlasnika losmena sam saznao da je danas Dan grada tj. rođendan grada i zato je slavlje na ulicama. Mi smo previše umorni da bi učestvovali u svemu tome, što je šteta. Sutra ćemo ići u Borobudur. Vlasnik losmena kaže da uzmemo lokalni bus u Malioboro ulici do prave bus stanice Jombor, a onda sa te stanice bus do Borobudura. Tako ćemo i uraditi. Ovaj čovjek nam je od velike pomoći što se tiče informacija. U Sosrowijayan ulici je i mnogo turističkih agencija koje nude različite ture oko grada.

U jednoj sam pitao kakve su mogućnosti da sutra posjetimo Gunung Merapi. Koliko sam čuo, moguće je otići na noćnu turu na Merapi na kojoj se može vidjeti lava izbliza, na metar ili dva udaljenosti, a to bi bilo sjajno. Momak mi kaže da to trenutno nije moguće jer je Merapi pojačao svoju aktivnost i da je sada previše opasno približiti mu se. Šteta. Ako bude vremena sutra nakon Borobudura, možda odemo i do sela Kota Gede da kupimo nešto srebrnog nakita. To selo je u predgrađu Yogye i poznato je po srebru.

 << prethodna                                                                               sledeća >>