23.09.2013 (dan 9)

Ubud

Ustali smo u 7.  Otišli smo do jednog hotela na plaži gdje je prodajno mjesto Perama Boats i kupili dvije karte za Sanur. Slučajno sam momku spomenuo da smo došli sa Perama Boats pa imamo popust od 20.000 Rp. To nismo očekivali. Tih 20.000 Rp smo podijelili po pola sa momkom. Tu smo popili po kafu dok smo čekali čamac. Oseka je, pa je nivo mora nizak, zato ćemo malim čamcem da se dovezemo do većeg, gdje je voda dublja. Polazimo za Sanur u 8.30. Odmah smo kupili i Perama shuttle bus karte za Ubud po 40.000 Rp. Ima nas dosta, oko 15, koji sada idemo tamo. U Sanur smo stigli oko 9.45, a shuttle bus polazi u 10.15.

Oko pola 12 smo stigli u Ubud, mjesto koje se nalazi u unutrašnjosti ostrva i koje je centar kulture Balija. Nekada malo selo na obroncima centralnih planina Balija, Ubud se danas proširio i na nekoliko okolnih sela i zajedno sa njima čini Ubud kakvog danas vidimo. Svako od tih sela je specifično po nečemu. Tako su neka čuvena po slikanju, druga po izradi tkanina i odjeće, a neka po drvorezu ili po lokalnom plesu. Ovde je mnogo turista i gradić je totalno turistički postavljen, što mi se odmah ne sviđa. Mi smo izašli u dijelu Ubuda, tačnije selu Pengosekan i odmah se uputili prema ulici Monkey Forest Road da tu negdje potražimo smještaj. Vidim da je gradić pravi raj za kupovinu suvenira. Takođe mnogo je i umjetničkih galerija i muzeja. Prodavnice su poredane jedna pored druge.

Smještaj smo našli vrlo brzo i lako, jer Ubud ima na stotine mjesta gdje se može smjestiti. Mi smo se smjestili u Ubud Permai Bungalows & Spa za 150.000 Rp. Imamo svoj bungalov na spratu, soba je uredna, čista i prostrana sa ventilatorom, a imamo i doručak uključen u cijenu.

Ispred je i bazen koji možemo koristiti, a koji se nalazi u prelijepom vrtu. Više momaka je zaposleno ovde i stalno održavaju sve čistim i urednim. Nakon što smo se smjestili u sobu i malo odmorili, izašli smo van i odmah otišli do Ubud palate. Puri Saren ili Ubud palata je u samom srcu Ubuda, na raskrsnici dvije najvažnije ulice u gradiću – Raya Ubud i Monkey Forest Road. Ovaj kompleks je sagrađen nakon razornog zemljotresa 1917. godine. Lokalna kraljevska familija još uvijek živi ovdje. Palata mi nije pretjerano zanimljiva. Tu se radi o više nižih građevina, a sve su ukrašene prekrasnim ornamentima. Cijeli ugođaj mi kvari i gomila kineskih turista koji se svuda motaju tako da je nemoguće nešto uslikati. U blizini se nalazi i nekoliko zanimljivih hramova.

Odmah pored palate je hram Pura Marajan Agung koji ima jednu od od najukrašenijih kapija i sada je privatni hram kraljevske porodice u Ubudu. Pura Desa Ubud je glavni hram u gradu za lokalno stanovništvo.

Tu je i vrlo zanimljiv hram Pura Taman Saraswati ili Ubud Water Palace. Ispred hrama je malo jezero čija površina je pokrivena listovima lotusa između kojih izbijaju ružičasti cvjetovi. Hram ima uklesane figure na zidovima u čast boginje Dewi Saraswati, koja je boginja mudrosti.  Neki čovjek na ulazu u hram nam želi prodati ulaznice za ples koji će se ovdje održati večeras. Ovdje se jednom sedmično održavaju plesovi.



Ovo mjesto je super. Svake večeri u Ubudu je drugi ples, i u toku jedne nedelje se izredaju svi. Mjesto ima mnogo muzeja, ali smo odustali da trošimo vrijeme na njih. Sada smo već gladni pa tražimo neki restoran. Mirjana je nervozna jer nismo ništa jeli a obilazimo hramove. To me naljutilo pa smo sjeli u prvi restoran na koji smo naišli u najužem centru Ubuda, nedaleko od Palate, što je bila velika greška jer smo ručak platili duplo. Ručak za nas dvoje je bio prilično mršav, a koštao je 100.000 Rp. Nakon ručka smo prošli kroz Art Market ili Pasar Seni. To je velika pijaca na dva sprata gdje se prodaje odjeća, saronzi, maske i suveniri. Nastavljamo dalje ulicom Hanoman, u kojoj smo sjeli u neki warung i popili po pivo. U ulici Hanoman je takođe gomila prodavnica, warunga i cafea.

Nakon piva smo otišli do modernog Coco supermarketa i kupili par piva Bali Hai, sapun i nešto voća. Vratili smo se u sobu i sjeli na balkon da popijemo pivo. Dok smo sjedili, pojavila se grupa makaki majmuna, koji su skakutali po krovovima okolnih bungalova. Znaju biti prilično nezgodni, pogotovu ako namirišu hranu u blizini. I naravno, kao što uvijek biva, napad majmuna je neizbježan. Dvojica su skočila na naš balkon i odmah na sto sa kojeg su Mirjani oborili flašu s pivom i ukrali nam sapun koji smo kupili u supermarketu. Ja sam kao i obično, dobio ogrebotinu po ruci u borbi sa majmunom. Opet mi je izbjegao, iako sam imao namjeru da ga opalim pivskom flašom po glavi. Mali pokvarenjak sjedi na susjednom krovu van domašaja i otvara sapun i pokušava da ga jede. Ne sviđa mu se ukus i ostavlja ga, a mi smo opet bez sapuna. Dolaze momci koji održavaju ovo mjesto i tjeraju majmune dugačkim štapovima. To je ta greška u vezi smještaja u blizini Monkey Forest.

Par desetina metara od naših bungalova je ta šuma sa majmunima, tako da je njihovo prisustvo ovdje normalna pojava. Unijeli smo sve stvari u sobu da ih majmuni ne bi ukrali i izašli van s ciljem da posjetimo tu šumu sa majmunima. Za sat vremena će noć pa nemamo mnogo vremena za šumu. Plaćamo ulaznice i idemo stazom unutra. Na ulazu je upozorenje u vezi majmuna, ni slučajno ne nositi hranu sa sobom, paziti na torbice i ruksake i ne tući se sa majmunima u slučaju da nas napadnu jer tada postaju još gori. Prilično gusta šuma, može se reći da se radi o malom dijelu džungle u samom gradiću. Tu je nekoliko starih hramova i stotine makaki majmuna. Za sada majmuni izgledaju prilično miroljubivo iako se ne plaše ljudi. Sacred Monkey Forest Sanctuary je stvarno dio džungle na par stotina metara od centra Ubuda i u njemu se nalaze tri hrama.

Jedan od hramova je Pura Dalem Agung Padangtegal, hram mrtvih. Da bi ušli u hram moramo imati sarong pa nam na ulazu daju po jedan. Najljepša stvar sa ovim hramovima je baš njihova lokacija u džungli. Tu su još i hram za kupanje Holy Spring, kao i jedan koji se koristi za kremiranje. Obišli smo sve hramove i malo se prošetali po džungli. Naveče iza 7 časova ima plesova na nekoliko mjesta. Ne bi bilo loše otići na neki od njih. Večeras je na repertoaru legong ples. Takođe imaju i prilično dobre ture za okolne hramove i vulkane, a pošto je transport užasan na Baliju, ne da ga nema nego se treba pobiti sa vozačima oko cijene, onda ni to nije loša ideja. Da dođem do hrama Pura Besakih treba mnogo da se namučim, a i pješačenje od više kilometara nije isključeno. Vratili smo se u naš hotel i na recepciji sam vidio da imaju u ponudi i razne ture u okolini. Ovo što piše na papiru ne izgleda loše. Nakon kraćeg premišljanja uzeli smo turu za sutra za oblizak hrama Pura Besakih, jezera Batur, plantaže kafe i još nekih hramova. Tura košta 180.000 Rp po osobi. Čini mi se da je možda malo i skupo, ali opet, nema veze. Razmišljao sam kako bi to izveli samostalno i koliko bi koštalo. Ako bi išli sami, to bi sigurno bila veća avantura, ali sam došao do zaključka da je to nemoguće izvesti samostalno u jednom danu.

Dakle, za sutra imamo ispunjen dan i znamo šta ćemo raditi. Sad je već oko 18.30 i izašli smo van. Svi na ulici nam pokušavaju prodati ulaznice za legong ples za večeras. Imam veliko nepovjerenje prema tim uličnim prodavačima pa ih odbijam, iako za to nema potrebe kako ću kasnije vidjeti. Karte koje oni prodaju vrijede isto kao i one koje se prodaju na ulazu u hram, s tim što ako kupimo od njih činimo im uslugu jer i oni dobijaju procenat od prodatih karata. A oni se toliko trude i muče u pokušajima da nam prodaju te karte. Na ulazu Ubud palate smo kupili dvije ulaznice po 80.000 Rp. Ulazimo unutra i zauzimamo mjesta odmah pored pratećeg gamelan orchestra. Gamelan je tradicionalni muzički ansambl, tipično sa Jave i Balija. Može pratiti plesove, wayang lutkarske predstave, različite rituale i ceremonije. Orkestar može činiti i više desetina ljudi, koji sjede i sviraju. Najčešće se radi o udaračkim instrumentima od mesinga po kojim se udara malim čekićima. Nije baš prijatno za uši ako se sjedi previše blizu. Ples je super i stvarno smo uživali. Vjeruje se da potiče iz 19. vijeka i da je služio kao kraljevska zabava. Izvode ga uglavnom djevojke koje su još u pubertetu a sastoji se od vrlo gracioznih pokreta prstima i stopalima, izražajnim pokretima rukama i karakterističnim izrazima lica.

Djevojke počinju da vježbaju sa 5 godina i kasnije kao legong plesačice su visoko cijenjene u društvu i najčešće postaju žene članova kraljevskih familija ili vrlo bogatih trgovaca. Večerašnji ples se sastoji od 9 dijelova. Sve počinje sa gamelan orkestrom a zatim na scenu izlazi grupa djevojaka koja izvodi ples dobrodošlice. Nakon njih se pojavljuje momak koji izvodi Baris ili Ratnički ples. Poslije njega se izvodi Legong Kraton ples, koji se najčešće izvodi na dvoru da bi se zabavio kralj.

Zatim ide Bumbarov ples kojeg izvode momak i djevojka koji svojim pokretima opisuju tradicionalnu balinežansku ljubavnu priču. Na kraju nastupa plesač sa maskom na licu koji izvodi Topeng Tua ples sa maskom. Svi plesači su obučeni u blještave zlatne kostime. Legong može da traje veoma dugo, ali su za nas prikazali samo najzanimljivije dijelove, a sve je trajalo oko sat vremena. Nakon plesa, negdje oko 21 časova, krenuli smo nazad prema našem hotelu.

Danas smo imali previše troškova pa nećemo ostajati vani. Sjedim na terasi i čitam. Negdje oko ponoći, kada sam pošao na spavanje osjetio se prvo jedan manji zemljotres. Odmah nakon njega je uslijedio mnogo snažniji tako da se sve zatreslo a cijeli bungalov je strašno zaškripao. Mi smo u bungalovu na spratu. U panici smo istrčali vani u gaćama. Kada sam se vratio u sobu shvatio sam da smo u trusnom pojasu i da su ovde zemljotresi normalna pojava. Malo sam se osjećao i glupo zbog svega. Lokalci se vjerovatno nisu ni budili zbog ovoga.

 << prethodna                                                                               sledeća >>