06.07.2009 (dan 17)
Petra
Dva puta me probudilo urlanje sa džamije u ranim jutarnjim časovima. Užas! Ustao sam oko 8.00 i krenuo u obilazak Petre. Najvažniji stanovnici Petre su bili Nabatinci, nomadsko pleme iz zapadne Arabije koji su naselili ovo područje u 6. vijeku p.n.e.
Petra
Ubrzo su se obogatili, u početku pljačkom, a kasnije uzimanjem novca od karavana koji su prolazili njihovom teritorijom. Nabatinci su Arapi koji su nekad dominirali ovim regionom u vremenu prije dolaska Rimljana. Za svoj glavni grad su izabrali mjesto koje je skriveno od vanjskog svijeta i oblikovali su ga na takav način da je ono postalo jedan od najimpresivnijih gradova Bliskog Istoka. Nikada nisu imali imperiju, u pravom smislu riječi, nego uglavnom su imali uticaj na nekoj teritoriji. Najslavnije dane je imala pod kraljem Aretasom IV početkom nove ere, kada je grad imao oko 30.000 stanovnika. Godine 106. Rimljani su osvojili Petru kreirajući provinciju Arabia Petrae sa glavnim gradom Bosrom. Od 1189. godine, kada je Saladin zauzeo krstaška utvrđenja, pa sve do 19. vijeka Petra je bila „izgubljeni grad“, poznat samo lokalnim Beduinima.
Petra, Al-Khazneh
Ulaznica je prilično skupa i iznosi 21 JD. Kupio sam vodu i krenuo. Samo 5 % Petre je iskopano i otkriveno. Prostire se na velikoj površini i trenutno ima oko 800 registrovanih lokaliteta, od čega su 500 grobnice. Prvo se prolazi kroz Bab as-Siq koji je dug oko 1.2 km. Siq zapravo nije kanjon koji je uklesala voda, nego je to jedna stjenovita planina koja je pukla tektonskim poremećajima i napravljen je uski procjep koji je na nekim mjestima 5 m, a zidovi sa strane idu u visinu čak i do 200 m. Još uvijek su vidljivi dijelovi uklesanih kanala koji se pružaju procjepom a koje su služile da dovode vodu do Petre. Odmah na ulazu sam se upoznao sa jednim Japancem pa smo cijeli dan obilazili Petru zajedno. Zove se Keita Hajaši i dolazi iz Nagoje, a živi i radi u Tokiju. Kaže da plaća stan od 20 kvadrata 1000 $. Znao sam da je Tokio skup, ali ovo je previše. Petra je stvarno fantastična! Jedna od prvih stvari na koju nailazimo, prolaskom kroz Siq je ujedno i najpoznatije mjesto u Petri, a to je Riznica ili Al-Khazneh.
Petra
Iako je izgrađena kao grobnica za kralja Aretasa III, nazvana je Riznica, jer je po legendi tu sakrio svoje blago egipatski faraon. Tačno vrijeme izgradnje nije utvrđeno i pretpostavlja se da je između 100. godine p.n.e. i 200. godine nove ere. Kretanjem prema centru starog grada nailazi se na Ulicu fasada gdje je preko 40 grobnica i kuća.
Petra
Zatim se penjemo na stijenovito brdo Jebel Madbah gdje je oltar i mjesto za žrtvovanje. Nema tu ništa naročito da se vidi, ali je zato pogled na okolinu sa ove visine fantastičan. Dalje nastavljamo da se spuštamo i prolazimo pored grobnice „Lion tomb“ i grobnice rimskog vojnika.
Nakon nekog vremena dolazimo do ostataka krstaškog utvrđenja. Na drugoj strani se vide ruševine edomitskog sela. Obišli smo i mali muzej Al-Habis, ali tu nema ništa zanimljivo. Tu smo se malo i odmorili. Ovdje je mnogo turista, a naročito me iznenađuje vrlo veliki broj Amerikanaca i Japanaca.
Petra, Manastir
Nakon odmora idemo do manastira Al-Deir, nekoliko kilometara uzbrdo. Vruće je i put je dosta naporan. Tu sam opet sreo ono dvoje Italijana iz Pelle. Manastir je izgrađen u 3. vijeku p.n.e. kao nabatinska grobnica, vjerovatno za kralja Obodasa I. Dobio je ime po krstovima uklesanim u unutrašnjim zidovima te se pretpostavlja da je služio kao crkva u vrijeme Vizantije.
Petra
Dvorište ispred manastira je nekad bilo okruženo stubovima, i vjerovatno se koristilo za svečane ceremonije. Po izgledu je vrlo sličan Riznici, ali sa dosta manje detalja. Ipak je Riznica mnogo ljepša. Kod manastira sam popio kafu pod šatorom i malo se odmorio od penjanja. Dok sam se vraćao od Manastira i silazio, pored puta mi mladi Beduin koji prodaje vodu i sokove, tražio cigaru. Dao sam mu poslednju, i on mi u znak zahvalnosti ponudio da sjednem i popijem čaj.
Petra
Kaže da ovdje u pećinama još uvijek živi oko 20 porodica. Na moju konstataciju da mora da je život težak ovdje, on odgovara da voli ovdje da živi, voli tu slobodu koju ima i da se nikad ne bi mijenjao za nešto drugo.
Petra
Čujem da je prije nekoliko dana neki turista poginuo tako što je pao u duboku provaliju sa vrha stijene. Mora da je zauzimao što bolji položaj za fotografisanje: „Draga, jel dobro ovako, ili da se još malo udaljim?“ Dok smo pili čaj, eto još jednog Japanca. Ima ih kao mrava ovdje. Svi znaju za Piksija i on im je idol. Sišli smo do središta starog grada. U daljini se jasno vide Kraljevske grobnice. Vidio sam prelijepu mladu Arapkinju koja je prodavala suvenire. Kakve krupne, crne oči, bijeli zubi i preplanuli ten! Pokušao sam krišom da je slikam, ali slike mi nisu uspjele. Kejta će kao stati pored nje, a ja ću fotografisati nju pretvarajući se da slikam Kejtu. Međutim, mala Beduinka je shvatila o čemu se radi pa se počela smijati. Ipak je ovo konzervativna zemlja i nije zgodno slikati ljude tek tako, a posebno žene.
Petra
Pri povratku smo obišli i staro pozorište i vratili se do Riznice. Pozorište su originalno sagradili Nabatinci prije više od 2000 godina i moglo je da primi oko 3000 posjetilaca.
Petra
Hodali smo cijeli dan, barem 9 sati. Idemo kroz Siq, nazad prema ulazu i selu Wadi Musa. Na početku sela se pozdravljam sa Japancem i idem pješke do hotela. Vratio sam se u Wadi Musu oko 17.00. Dakle, danas sam hodao oko 10 sati. Petra je ogromna i tu se radi o kilometrima pješačenja. Opet sam otišao u onaj turski restoran i jeo kebab. Platio sam sobu i pranje veša. Kako sam samo umoran! Petra je odrađena totalno. Ne mrdam iz hotela večeras.