23.04.2010 (dan 9)
Kampala, Fort Portal
Popili smo kafu u hotelu. Izašli smo oko 7.30 i stigli na Kalitas bus stanicu. Ići ćemo busom kompanije Link za Fort Portal. Karta je 15.000 Ush. Na bus stanici smo dobili još korisnih informacija. Ljudi koji rade na stanici kažu da do tamo treba 5 sati, a i da iz Fort Portala nema direktan bus za Ruandu tj. Kigali, nego da idemo do mjesta Kabale na granici. Izgleda da se viza može dobiti na granici. Čekali smo u busu više od sat vremena, a preskočili smo doručak da ne bi zakasnili na bus. Očekivana afrička tačnost.
Kampala
U busu neki dečko prodaje knjige za učenje lokalnog luganda jezika. U knjizi sam pročitao „weebale kale“, što znači „ne, hvala“ i to sam odmah primjenio na momku s knjigama. Pogledao me iznenađeno. Tu frazu sam zapamtio i obilato koristio narednih dana. Krenuli smo oko 9.30 i stigli u Fort Portal oko 16.00. U busu nam je slatka crnkinja, koja je sjedila kraj nas, dala neke informacije, ne naročito korisne. Čak se ponudila da nam bude vodič. Možda se šalila, ali vjerovatno nije. Fort Portal je simpatično malo mjesto, ali u samom gradiću nema ništa zanimljivo. Grad je uglavnom baza za okolne nacionalne parkove pa ima dosta bijelih turista. Trebamo naći neki hotel. Idemo prvo da se malo odmorimo i sjednemo negdje da nešto popijemo i da pogledamo na mapi grada šta imamo. Jedno dobro mjesto je hotel i restoran po imenu Rwenzori travellers inn u koji smo otišli na pivo. Sobe su ovdje užasno skupe, oko 90.000 Ush, kao i hrana u restoranu. Mjesto je možda i najbolje u gradu, ali previše za nas. Tu smo skupili informacije od momka koji se zove Fred. I on pokušava da nam proda neki aranžman. Lukav je. Pretvara se da želi da nam pomogne i kaže da ga ne zanima profit. Smjestili smo se u hotel Visitours. Soba je loša i mala, imamo samo jedan veliki krevet, ali bar imamo WC koji nije zajednički za cijeli sprat, što često zna biti slučaj u jeftinim hotelima. Ipak, koliko para toliko i muzike, pa se za 25.000 Ush više i nije moglo očekivati. Ništa nismo jeli cijeli dan pa odmah idemo da nađemo neki restoran.
Okolina Fort Portala
Nakon par minuta nailazimo na neki italijanski restoran – tako se bar zove, iako nema mnogo veze sa tim. Na meniju su pizze, a imaju i mješano roštiljsko meso za 15.000 Ush koje je na slici izgledalo vrlo primamljivo, pa smo se za njega i odlučili.
Ove jadne životinje u našem tanjiru su izgleda umrle od starosti. Meso je tako žilavo da se ne može žvakati, a uz to i smrdi. Daj bože da se ne otrujemo. Meso u Africi neću više jesti. Afrička kuhinja je katastrofa! Izgleda da ćemo od sada jesti samo banane. Zatim smo otišli do jedne turističke agencije koja se zove Kabarole tours, a nalazi se odmah iza benzinske pumpe. Tu smo se raspitali o odlasku u nacionalni park Kibale da bi eventualno vidjeli šimpanze po kojima je taj park poznat. Naravno, cijena aranžmana je nerealno visoka, tako da od toga nema ništa. Vlasnik ove agencije je simpatičan čovjek. Pokušao je da nas nagovori da uplatimo aranžman, ali je vidio da smo dobro upoznati sa detaljima i cijenama tako da se samo nasmijao.
Fort Portal
Ipak smo saznali korisne informacije u vezi odlaska do Pigmeja i Semuliki nacionalnog parka. Počela je padati i kiša, ali nije dugo trajala. Ovdje su kiše svakodnevne. Predveče smo otišli opet u Travellers inn na kafu. Ako uspjemo da posjetimo Pigmeje i jezero sutra i kupimo kartu za Ruandu – to će biti savršeno. Šimpanze ostavljamo za neki drugi put. Cijena za šimpanze od 120 $ nam je ipak bila previše. Pomozi bože da ne pomremo od onog mesa. A danas vidimo da meso često prodaju na ulici, dok hiljade muha skače po njemu i pitamo se koje budale to jedu. Kafu su nam naplatili kao da je pivo, po 2.500 Ush, mamicu im lopovsku. Konobar koji nas je uslužio se negdje sakrio kad smo od drugog tražili cjenovnik. Neće nas više vidjeti u ovoj kafani. Otišli smo na Internet, sat vremena korištenja je 2000 Ush, a zatim se vratili u sobu i otišli na spavanje.