06.05.2010 (dan 22)
Zanzibar
Doručak u našem hotelu, standardno kao i svako jutro, omlet od jaja i voće tj. banane i ananas. Kiša je padala tokom cijele noći, a pada i sada. Oko 9 sati je došao momak sa džipom. Ipak nisu slagali, a i zašto bi? Međutim, kiša ne prestaje. Sjedimo u sobi i čekamo. Ovo nije kiša nego potop. Izgleda da od ovog dana nema ništa. Tako je to kad smo u kišnoj sezoni ovdje. Oko 16.00 je konačno stala pa smo izašli van da još malo obiđemo grad tj. one stvari koje još nismo vidjeli. Prvo smo otišli do Anglikanske crkve da je malo detaljnije vidimo.
Anglikanska crkva, Stone Town
Katedrala je sagrađena 1870. godine na mjestu gdje se nekad nalazila pijaca robova i prva je anglikanska katedrala u Istočnoj Africi. Zatim smo otišli do pijace Darajani da kupimo začine, jer je Zanzibar poznat u svijetu po svojim začinima. Na pijaci se može kupiti sve, ali je vrlo lošeg kvaliteta. Odjeća i tehnika je uglavnom kineska. Tada nam se prišlepao neki crnac koji je htio da nam proda neki CD sa afričkom muzikom za dobrih 12.000 Tsh i ispričao nam prilično nevjerovatnu priču.
Lik je pokušavao 3 puta da pređe ilegalno granicu SFRJ i Italije i odlično poznaje bivšu Jugu i sve gradove. Valjda ga je neki naš taxista prevario i odveo do granice Italije, u Istri, i rekao mu da je iza brda Milano i da samo nastavi dalje.
Selo na Zanzibaru
Tamo su ga dočekali karabinjeri. Treći put je uspio. Kako priča, mogao bi biti glumac. Ipak cijela priča je bila samo smekšavanje potencijalnih kupaca, ali mu to nije upalilo.
Zanzibar
Bio nam je vrlo zanimljiv i simpatičan sve do trenutka kada nije lupio otrcanu glupost da mu kćerka ima malariju i da mu treba novac za lijek, te smo ga nakon toga odjebali. Ipak, pratio nas je sve do hotela i dosađivao nam. Malo smo se odmorili u sobi, a zatim izašli na večeru i nekako se po kiši dovukli do restorana Sunrise koji mnogo bolje izgleda spolja nego iznutra. Jeli smo biftek sa pomfrijem i popili po pivo, sve za samo 5.000 Tsh po osobi. Nakon večere otišli smo do Internet café-a čiji vlasnici su dva mlada Indijca. U tom se opet pojavio onaj tupan od sinoć da traži svoj dolar koji nije zaradio. E bože moj, kakvih budala ima!
Zanzibar
I opet ista priča pri povratku. Naravno, ne možemo naći Jambo hotel. Da se ubiješ! Raspitivali smo se kao i obično i nekako ga ipak našli. Nadamo se da neće i sutra padati dosadna kiša.