07.05.2010 (dan 23)

Zanzibar

Popili smo kafu i doručkovali u našem gesthausu. Razmijenio sam još 50 eura. Momci sa džipom su tačni. Oko 9.00 smo preuzeli džip i krenuli u obilazak ostrva. Ovaj put ćemo odraditi južni dio ostrva. Prvi cilj je posjeta nacionalnom parku Josani. Primjetili smo da mjerač goriva u rezervoaru pokazuje manje nego što je stvarna količina. Ha, čime se sve služe da ukradu novac. Npr. napuniš rezervoar i kad se vratiš oni uzmu višak benzina za koji i ne znaš da je tu. Nakon sat vremena vožnje stigli smo do Josanija. Ovo je najveće područje sa šumom na cijelom ostrvu, i sada je zaštićeno područje. Ulaz u park je 8 $ i uključuje i vodiča. Josani je najpoznatiji po vrlo rijetkim crvenim colobus majmunima kojih ovdje ima priličan broj i odmah smo ih spazili. Moguće im je prići i na 2 – 3 m udaljenosti. Uglavnom su u krošnjama niskog drveća gdje jedu mlade listove. Malo nas zeza kiša koja pada svakih 10 minuta, sa istim tolikim pauzama. Postoji i staza kroz šumu, ali zbog kiše ipak odlučujemo da ne idemo u šetnju kroz šumu.

Dovoljno smo vidjeli i ovako. Tu je i veliko drveće mahagonija, kao i mnoge druge rijetke vrste drveća. Nakon što smo se zasitili posmatranja majmuna, prešli smo preko glavne ceste u močvarni dio sa mangrove drvećem.

Ovaj dio je povezan sa morem i za vrijeme plime se ispuni morskom vodom. Mangrove je jedno od rijetkih drveća koje živi u slanoj, morskoj vodi. Ogromno korijenje se prepliće i stvarno je interesantno. Među korijenjem je moguće vidjeti i krabe. Sjeme drveta je u obliku koplja i kada padne zabode se u zemlju. Opet počinje da pada kiša. Josani i nije neko pretjerano iskustvo. Vodič je neki dobar momak, nije dosađivao da mu damo napojnicu. Nastavljamo dalje prema jugu ili tačnije prema selu Kizimkazi. Čuli smo da je u tom selu moguće organizovati plivanje s delfinima pa je to i glavni razlog našeg odlaska tamo. Cijelo područje na jugu Zanzibara je prepuno delfinima i često ih je moguće vidjeti u grupama od čak 40 – 50 komada.

Dolazimo u selo i odmah nam prilazi grupa momaka koja nam nudi vožnju čamcem i praćenje delfina. Traže 40 $ za to. Ne pada nam na pamet da to prihvatimo. Pokušaćemo malo dalje da prođemo jeftinije. Kakvo prijatno iznenađenje! Ispred nas su dva ogromna baobaba! E to sam tražio još u Mombasi. Nakon razgledanja baobaba krenuli smo džipom još jedan kilometar uz obalu prema nekom resortu da vidimo možemo li tamo nešto napraviti u vezi delfina. Prošli smo pored Shirazi džamije koja datira iz 12. vijeka i najstarija je u Istočnoj Africi. U baru ovog odmarališta smo dogovorili za 25 $ vožnju motornim čamcem i praćenje delfina kao i plivanje s njima.

Vožnja je trajala oko sat vremena, delfine smo vidjeli, ali od plivanja nema ništa, jer delfini neće da se zaustave. Razočarani smo. Popizdio sam jer nam je onaj lopov rekao da ćemo najvjerovatnije plivati s njima. Ali sad je problem što je grupa koju smo vidjeli bila sa bebom pa onda i nisu naročito druželjubivi.

Odbijamo da platimo punih 25 $, nego nudim 15 $ i svađam se sa momkom koji radi u baru. Ipak sam ja popustio i bacio 25.000 Tsh na sto i ljutito smo otišli. Tek kasnije sam shvatio da sam pretjerao, jer plivanje s delfinima je prava rijetkost.



Ali mi smo platili za to i to smo očekivali da dobijemo. Zatim smo džipom nastavili još neka 2 km do jednog ekstra luksuznog odmarališta koje je sada prazno jer još nije sezona. Ipak su nas pustili unutra da se malo prošetamo i da odemo do njihove plaže. Osoblje odmarališta je obučeno u Maasai nošnju. Plaža je trenutno potpuno neupotrebljiva jer je oseka pa je nivo mora manji od pola metra. Mogu samo misliti kako je ovdje dobro ljeti.

Bungalovi su zapravo male kuće, svaka sa bazenom i popratnim sadržajima, a povezane su stazama sa pločicama koje presjecaju prelijepe vrtove s cvijećem. Ovo je pravi raj za one sa debelim novčanikom. Cijena prenoćišta na ovakvom mjestu je sigurno nekoliko stotina dolara. Prema moru vodi mostić koji se završava sa drvenom platformom na kojoj se nalazi bar koji radi u toku turističke sezone. Sada je trenutno prazan. Tu smo malo sjeli da uživamo u pogledu na more, a kasnije smo sišli dole da se malo okupamo iako voda nije dublja od 1 m. Nakon toga smo krenuli nazad ka Kamenom gradu. Vratili smo džip i malo se odmorili u sobi. Kasnije, oko 19.00, otišli smo do Forodhanija tj. na riblju pijacu gdje smo i večerali. Ja sam uzeo tunu, kingfish i ajkulu. Hrana je vrlo, vrlo ukusna, pa mi je žao što nisam jeo i prošlo veče. Ovo se nikako ne treba propustiti. Zatim smo popili po dva Kilimandžaro piva, u jednom vrlo prijatnom baru na plaži. Bar je u nekoj staroj zgradi u kojoj je odsjeo Stenli ili Livingston, jedan od njih, ne znam koji. Imamo i svijeće na stolu, a pored nas su i zapaljene baklje. Jebena romantika! Bar je pun bijelaca, izgleda da su svi ovdje. Atmosfera je odlična, pa razmišljamo da se vratimo oko ponoći i da se parkiramo uz šank i da se uništimo pivom. Ipak smo prilično umorni pa se vraćamo u sobu. Pijanka će biti sutra naveče na istom mjestu.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>