22.02.2011 (dan 29)

Kota Bharu, Kuala Besut, Pulau Perhentian

Stojimo na željezničkoj stanici i čekamo da se otvori šalter za prodaju karata. Sad je oko 1 sat iza ponoći. Voz bi trebao biti ovdje oko 2. To je tzv. „Jungle train“ koji ide čak iz Singapura, prolazi kroz džunglu Taman Negare, i ide do grada Kota Bharu na sjeveru zemlje. Tačnije, ide do mjesta Wakaf Bharu, nekoliko kilometara od grada Kota Bharu. Tako kaže šef stanice kojeg sam pitao. Planiramo da uzmemo kola za spavanje tako da ujutro budemo svježi i odmorni. Oko 01.45 je došao čovjek koji prodaje karte i kupili smo dvije karte po 25 RM. Nema slobodnog mjesta za spavanje. Čovjek nam kaže da ako bude mjesta možemo da se ubacimo u kola za spavanje, ali čini mi se da su slabe šanse jer se to sve popuni još u Singapuru. U vozu radi klima i užasno je hladno. Ne razumijem zašto im to treba. Valjda bi klimatizacija trebalo da putnicima olakša boravak u vozu, a ne da se smrzavamo kao pingvini. Što je najgore, mi i nemamo ništa od odjeće sa dugim rukavima, a treba spavati tokom cijelog puta. Pokušavamo zaspati, ali ide teško. Nekako sam uspio da odspavam četiri sata i probudio se u 7.30. Totalno sam se smrzao. Žena koja radi u vozu kaže da imamo još dvije stanice do cilja. Napolju je oblačno vrijeme. U 8.45 smo stigli u Wakaf Bharu. Odmah smo uzeli taksi i krenuli do grada Kota Bharu koji je desetak km odavde. Kota Bharu je glavni grad, ali i zapravo jedini grad, ruralne države Kelantan.

Grad i cijeli Kelantan su jako uporište tradicionalne malajske kulture i može se reći da je to država sa najvećim značajem islama u cijeloj Maleziji. Pošto se graniči sa Tajlandom, jak je i osjetan uticaj Tajlanda u ishrani i arhitekturi. Oni drugi uticaji, nažalost, nisu prisutni. Kelantan je ubjedljivo najsiromašnija država poluostrvske Malezije, a na vlasti je Islamska partija. Tako da je sve jasno. Za 15 minuta smo već u gradu i odmah nakon 5 minuta ulazimo u crveni bus „KTB city liner“ za Kuala Besut. Bus polazi u 9.30. Danas se nećemo zadržavati u ovom gradu, obići ćemo ga kad se vratimo sa ostrva Perentian. Vidim da je dobar dio natpisa na radnjama i prodavnicama u gradu na arapskom, što još nisam nigdje vidio u Maleziji. Ostrva Perhentian bi trebalo da su najljepša u ovom dijelu Malezije. Kuala Besut je malo ribarsko selo i glavna tačka iz koje se ide do ostrva.

Selo, kao i ostrva Perentian, pripadaju državi Terenganu. To je takva rupa u kojoj nema ništa pametno da se radi ni pet minuta. Nekoliko prašnjavih ulica, trošne drvene kuće, mala pijaca i cijeli niz agencija tj. operatera koji prodaju brodske karte do ostrva. Opet sam napravio glupost jer sam zaboravio da razmijenim nešto novca prije dolaska ovdje, a na ostrvima nema ni banaka ni mjenjačnica.


A ni u ovom selu nema mjenjačnice. Jedan momak me vodi do nekog čovjeka koji kao mijenja novac, ali kad smo došli do njega genije mi je ponudio 3.6 ringita za jedan euro. Ha, dobar je! Još mi kaže da i on hoće da zaradi. Bar je direktan i otvoren. Samo na meni nećeš zarađivati! Kilometar od centra sela je neka banka, pa ćemo pokušati tamo. Ljudi u ovom selu su svi pederčine i samo gledaju da te olakšaju za koji ringit. Podižem 200 RM na bankomatu i za sad rješavamo taj novčani problem. Znao sam da ovdje nema mjenjačnica, ali sam opet rekao da ćemo o tom problemu razmišljati kad se pojavi i kad stignemo ovdje. U selu nam se nakačio neki lik iz agencije koja prodaje karte do ostrva. Čovjek je nevjerovatno dosadan i ide s nama ulicom. Pokušao sam da ga se riješim tako što smo ušli u jednu prodavnicu, malo se promuvali unutra i izašli na drugi izlaz, ali ovaj kao da je znao, pa nas je čekao i na toj strani. Mislim, čim on ovoliko lovi mušterije, nešto nije u redu.

Ili je mnogo skuplji, ili ima neke šuplje brodiće koji ništa ne valjaju. Tek kada je ponudio i besplatan Internet dok čekamo na polazak broda, prihvatili smo da idemo s njim. Cijena mu je normalna, i ista je kod svih operatera i iznosi 35 RM u jednom smjeru. U suštini tu nema nikakve razlike, svi su isti, tako da je svejedno s kojim se ide. Njihov problem je taj što ovdje vlada jaka konkurencija, pa moraju da hvataju turiste i da se bore za njih da dođu do njih prije drugih. Ova agencija se zove MD Traveller, i tu smo kupili dvije povratne karte. Brodić bi trebao da krene u 13.30. Opet sam pomalo ljut na sebe zbog slabe organizacije i planiranja. Vrijeme je prilično oblačno i čini mi se da bi kiša mogla pasti svaki čas. Dolazimo u pravo vrijeme jer je period istočno – obalnog monsuna upravo prošao, a to znači i da su kiše prošle. Došli smo na pristanište Jeti Laban Laut. Moramo platiti još 5 RM za ulaz u morski park. Ukrcavamo se u brodić i polazimo. Počinje da pada i sitna kiša. Ima nas desetak u brodiću. Iz grupe se čuje zabrinuti glas i pitanje vozaču: „Da nije more malo nemirno?“. „Jeste. Ali malo je nemirno.“ – hladno odgovara ovaj. I stvarno vidim da će ovo biti prilično zajebano putovanje. Talasi su sve veći i brodić poskakuje na njima. A treba izdržati pola sata vožnje do ostrva. Vrlo neprijatno putovanje.

Par puta je vozač skoro pa ugasio motor da bi uspio da pređe veće talase. Kako se pređe neki talas, tako tresnemo velikom snagom s talasa o more sa visine od metar ili dva pa mi se čini kao da će se ova krntija raspasti na pola.

Nije zgodno gledati talas koji ide prema nama, a vozač usporava toliko da skoro staje dok se ne pređe preko njega i onda veliki tresak koji slijedi nakon prelaska preko talasa. I tako stalno sve do ostrva. Svi jedva čekamo da stignemo. Ostrva se već vide u daljini pa nam je malo lakše. Kako li je tek kad je more malo više nemirno nego sad? Sad mi je jasno zašto su ostrva zatvorena za posjetioce za vrijeme monsuna. Ne zato što pada kiša pa nema kupanja i ležanja na plažama, nego zato što se tad niko ne usuđuje ići tamo zbog nemirnog mora. A monsun se tek završio pa more još nije potpuno mirno. Ostrva Perentian leže 19 km od obale i sigurno su jedna od najljepših ostrva poluostrvske Malezije. Dva najvažnija su Perhentian Besar (veliko) i Perhentian Kecil (malo). Oba ostrva su oivičena plažama sa bijelim, sitnim pijeskom sa kristalno čistom vodom i koralnim grebenima. U unutrašnjosti ostrva je neprohodna džungla sa vrlo malo prirodnih staza za hodanje. Mjesto je stvarno prelijepo, a more obiluje životom. Vrlo je bogato koralima, malim ajkulama koje su bezopasne i mnogim vrstama ribe. Odlično mjesto i za plivanje, a i za snorkeling i ronjenje. Mi idemo na manje ostrvo. Na njemu je smještaj jeftiniji, a čini mi se i da je ljepše. Veće ostrvo ima dosta mirniju atmosferu pa tamo uglavnom dolaze cijele porodice.

Najpopularnije mjesto na manjem ostrvu je Long beach ili Pasir Panjang, a to je i plaža na koju idemo. Iskrcali smo se na plaži Coral bay, a tu je parkirano desetine čamaca i nije za kupanje na tom mjestu. Šumskom stazom se ide na drugu stranu ostrva gdje je i plaža Long beach. Do tamo se stiže nakon desetak minuta hodanja. More je super, plavo-zelene boje ali su ovdje konstantno veliki talasi i kako vidim, teško je za plivanje. Sad mi je jasno zašto smo pristali na drugoj strani ostrva. Ova strana je u ovo vrijeme mnogo nemirnija. Tražimo smještaj. Tu je nekoliko grupa bungalova i malih koliba (chalet). Prvo ćemo pokušati u bungalovima Rock garden, koji su smješteni malo više, na stijenama iznad plaže, ali je tu cijena smještaja oko 70 RM. Pogledaću na još nekoliko mjesta dok se ne odlučimo za najpovoljniju varijantu. Neki hoteli su i zatvoreni jer još nije počela zvanična sezona. Ovdje nema klasičnih velikih hotela, nego samo kolibe i bungalovi. Na drugom mjestu se cijenkam sa likom na recepciji, ali niko neće da popusti ni malo. Njegova krajnja ponuda je bila 60 RM za kolibu bez kupatila, dakle sa zajedničkim kupatilom i toaletom. Iz trećeg pokušaja nalazimo pravu stvar. Panorama chalets, tu uzimamo bungalov sa kupatilom, odlična soba, čista i uredna, i to za prihvatljivih 50 RM. Struju imamo od 19.00 pa do ujutro.

To nam ne smeta, jer nam i ne treba struja preko dana. Tako je na cijelom ostrvu. Vidi se da još nije počela sezona jer svi nešto rade i pripremaju se za dolazeću sezonu. Tako da ni plaža nije baš najurednija. Kad smo se smjestili idemo odmah u restoran na plaži „Daneila cafe“ da nešto popijemo i pojedemo. Ovdje su zapravo tri restorana jedan pored drugog, a izgledaju kao jedan. Jedino ih razlikuje boja stolnjaka na stolovima. U ovom srednjem, Daneila, je najveća gužva.



Vjerovatan razlog velike posjećenosti je taj što je konobar transeksualac. Momak ili cura, teško je reći. Prilično je ružan, ali je istovremeno vrlo simpatična i šarmantna djevojka. I zabavna je, tako da nije čudo što je ovdje najviše gostiju. Ima lice grubog drvosječe, sa uredno svezanom dugom, crnom kosom i ponašanje najšarmantnije dame za zabavu. Više je on žena nego neke koje sam znao, a koje su se pisale kao žene. Nakon ručka idemo odmah u more. Nije zgodno za plivanje zbog jakih talasa, ali i ovi talasi su zabava za sebe. Zaletiš se prema talasu koji ide na tebe i baciš se u njega, što i nije tako loše i postaje vrlo zabavno. Ma čak mi je ovo i bolje od plivanja. Zatim smo malo šetali po plaži sve do pristaništa. Kad je već počelo da zalazi sunce krenuli smo na drugu stranu ostrva, na plažu Coral bay.

Voda je s ove strane mirna, ali je ružno vidjeti toliko čamaca. Čini mi se da su ovdje svi. Veliki broj turista, a tu su i restorani, jedan pored drugog, cijelom dužinom plaže. Sad je već noć i sjedamo u jedan restoran da večeramo. Na svim mjestima se peče riba na roštilju. Sve izgleda super. Ja sam naručio kingfish sa roštilja, a Mirjana ribu koja se zove red snapper. Uz ribu smo dobili i rižu, salatu i kolač od banane. Kingfish je odličan, ali mi je ovaj sneper bio malo ukusniji iako ima više kostiju. No, dobro, ionako ćemo svako veče jesti drugu vrstu ribe pa će i to doći na red. U cijenu hrane od 20 RM je uključena jedna riba s roštilja, riža, salata od povrća, kolač od banane, komad lubenice i sok. Nije loše, a baš smo se dobro najeli. I kolač je dobar. Nakon večere smo krenuli nazad prema našem bungalovu na drugoj strani ostrva. Idemo šumskom stazom kroz noć i ništa se ne vidi. Koristimo svjetlo sa displeja fotoaparata da sebi osvijetlimo put. Uspjeli smo da se vratimo do sobe.

Odmaranje i spavanje. Bio je ovo dobar dan. Ova večera i riba na plaži su mi se mnogo dopale. Zna se, sutra naveče opet na isto mjesto sa drugom vrstom ribe na stolu!

<< prethodna                                                                                  sledeća >>