11.02.2011 (dan 18)

Semporna, Sibuan

Ujutro smo spremili sendviče za put. Otišli smo u agenciju koja je odmah ispred našeg hotela. Cijena sad više nije 90 ringita nego moramo platiti i neku taksu za ostrvo, nešto kao ulaznica u morski park ili tako nešto, kao i ručak i vodu. Sveukupno 120 RM. Dobro, neka bude ako već tako mora. Popunili smo neki formular u kojem otprilike piše da oni nemaju ništa s tim ako se tamo udavimo ili nam se nešto desi. S nama u grupi su i dvoje Kineza i neki Italijan – blebetalo, koji ne prestaje da priča. Italijan je ovdje već 15 dana i svaki dan ide na drugo ostrvo da roni. Kaže da ima već više od 300 ronjenja iza sebe. A ja, siromah, idem samo da malo plivam. Ali dobro, svako ima svoje prioritete i ljubavi.

Idemo brzim brodićem prema ostrvu Sibuan. Voda Celebes mora je nevjerovatno čista, bistra i mirna. Površina je kao ogledalo. Takvo nešto još nikad nisam vidio. Nakon pola sata prijatne vožnje, stižemo na ostrvo. Ha, ostrvo kao iz crtanih filmova. Vrlo malo, možda 100 – 200 metara u dužini i 50 m u širini sa malo palmi na sredini. Pravi raj! Ovdje ne treba tražiti plažu, jer plaža je cijelo ostrvo, a to je sitni bijeli pijesak. Za obilazak cijelog ostrva, uzduž i poprijeko, dovoljno je čitavih 10 minuta. Barem se neću izgubiti. Voda je čarobna! Nikad nisam vidio ovako čistu i bistru vodu. Ne mogu da vjerujem. Na sredini ostrva je nekoliko koliba u kojim žive Cigani. Momci iz brodića koji su došli s nama nas upozoravaju da pazimo na stvari jer ovi vole krasti. Znači Cigani su isti svuda na svijetu pa čak i ovi morski. Mislim, ako nešto i ukradu, nemaju to gdje sakriti na ovom malom prostoru, jedino da to zakopaju u pijesak – što vjerovatno i rade. Odmah pri iskrcavanju nam prilaze ciganska djeca, pružaju ruke i traže para.

Vrlo brzo nas ostavljaju na miru i više ne smetaju. Ovi cigani su nomadi, sele se sa jednog ostrva na drugo i žive od ribolova i trgovine. Čime trguju – ne znam. Možda onim što ukradu od ovakvih kao što smo mi.

Vidim da prodaju kokosov orah, jer je jedan mali dječak odmah dotrčao i stavio na pijesak nekoliko kokosovih oraha na prodaju. Idemo na drugi dio ostrva gdje smo sami. Ako ovo ostrvo ovako izgleda, kako li je tek na Sipadanu koje se računa kao još ljepše. Sad još nema ni 11 sati a ovdje bi trebali biti do 16.00. Cijelo to vrijeme smo iskoristili za kupanje u moru i izležavanje na pijesku. Otišao sam do onog dječaka i kupio dva kokosova oraha za 2 ringita. Klinac ga odmah rasiječe mačetom i napravi rupu iz koje se pije. Nije loše, jedino što je malo toplo. Sve ovo djeluje veoma opuštajuće.

Možda ćemo i sutra na neko drugo ostrvo slično ovom. Jedini problem je što sam totalno izgorio na suncu tako da su se sad pojavile stotine plikova tako da tu više ništa ne pomaže.

Na ostrvu sam imao bliski susret sa ogromnim gušterom koji je ležao u travi i sunčao se. Dugačak je preko metra i to je jedan od tzv. monitor guštera koji su prilično česti na ovim ostrvima. Često ih zamijenjuju sa Komodo zmajevima jer su vrlo slični. U 16.00 idemo nazad u Sempornu. Otišli smo do agencije i uzeli lovu koju su oni u međuvremenu razmijenili u mjenjačnici pored banke dok smo mi bili na ostrvu. Platili smo im što im dugujemo za ostrvo i vratili smo se u hotel. Ovi iz agencije, kao i oni iz susjedne, sutra idu na isto ostrvo tako da smo s njima završili.

Nakon kraćeg odmora u sobi, navratili smo opet u Mabul cafe na sladoled. Preko Interneta sam kupio dvije avio karte za Kota Kinabalu za 100 $. Nisam siguran, možda smo trebali ići i busom.

Ali troškovi bi bili možda isti ili malo manji, s tim što bi se gužvali u busu više od 10 sati. U supermarketu smo kupili konzerve tunjevine i male pogačice i večerali u sobi. Cijelo tijelo mi gori od opekotina. Iz tog razloga, vjerovatno ne bi ni mogao ponoviti ovu avanturu sutra. Umorni smo, pa smo zaspali prilično rano. Danas je bio fantastičan dan. Sibuan je definitivno najljepše ostrvo koje sam do sada posjetio.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>