18.02.2011 (dan 25)

Mersing, Pulau Tioman

U 6 sati ujutro smo na pristaništu koje se ovdje označava riječju džeti (jeti). Ona cura iz agencije nam je rekla da budemo ovdje u 6.15. Još je noć i ovdje nema nikog osim nas. Pitam se da li smo uopšte na pravom mjestu. Čekamo već više od sat vremena. Mogli smo bar popiti kafu ili malo duže spavati. Polako su počeli da pristižu i drugi putnici. Sada je ovdje već mnogo ljudi. Ne znam šta nas čeka na Tiomanu, a pošto nam je preostalo još svega nekoliko dana ove avanture, ozbiljno razmišljam da skratim ovaj boravak na ostrvu sa planirana tri, na samo dva dana. Konačno, nakon više od dva sata čekanja, oko 08.30, krenuli smo trajektom prema ostrvu. Među putnicima vidim jedno poznato lice. To je jedna malo starija cura iz Holandije koju smo sreli na nekom aerodromu, ili u Miriju ili KK-u. Uvijek je zanimljivo kad nekog vidiš na jednom mjestu, a onda nakon par dana, hiljadu kilometara dalje, sretneš ga na drugom mjestu. Rekoh joj da je ovaj svijet baš mali, s čime se ona složila.

Putovanje trajektom uopšte nije prijatno. Naravno, sve zavisi i od mora. Veći talasi znače veće poskakivanje broda, a to izaziva i veću mučninu u stomaku. Sjećam se trajekta iz Zanzibara kada su svi povraćali. Nije bilo lako kad stotinu ljudi povraća oko tebe u isto vrijeme. Srećom, ovog puta nije bilo tako. Samo jedan slučaj neke Kineskinje. A i najbolje je pokušati, naravno ako se može, spavati u takvim situacijama. Na ostrvo smo stigli u 11 časova. Ostrvo Tioman ili Pulau Tioman, pripada arhipelagu Seribuat koji se sastoji od 64 ostrva, od kojih većina pripada državi Johor. Sam Tioman pripada državi Pahang.



To je najveće ostrvo arhipelaga i nalazi se oko 50 km od obale. Nedaleko od ovog ostrva su potopljeni čuveni britanski brodovi HMS Repulse i HMS Prince of Wales, koji su 1941. godine učestvovali u potapanju najvećeg njemačkog broda Bizmarka. Pošto sam veliki ljubitelj, a mogu slobodno reći i dobar poznavalac istorije, a posebno Drugog svjetskog rata, svaka stvara u vezi tog perioda mi je vrlo zanimljiva.

Ono što je u svemu tome najbolje, baš na ovom ostrvu sam ležao u mreži razapetoj između dva drveta na plaži i čitao knjigu u kojoj je opisana potjera za Bizmarkom u vodama Atlantika, dok je pokušavao da se dokopa sigurnog utočišta francuske obale. Na ostrvu, uglavnom na zapadnoj strani, smješteno je nekoliko sela (selo se u Maleziji kaže kampung) od kojih je najveće Kampung Tekek. U Tekeku je i mala aerodromska pista, pa je moguće i doletiti na ostrvo. Trajekt staje u nekoliko sela na zapadnoj strani ostrva. Nakon par stanica, dolazimo i do našeg odredišta – sela Air Batang, ili kako ga skraćeno zovu ABC. Na ostrvu nema velikih hotela, nego se uglavnom radi o grupama bungalova ili malih kućica koje su ili od drveta ili zidane od čvrstog materijala. Smještamo se u jednom bungalovu koji pripada grupi bungalova po imenu Mokhtar’s place. Imamo kupatilo, ventilator za hlađenje i mrežu za komarce iznad kreveta. Zgodna mala drvena kućica sa stolom i stolicama na verandi. Vidim da ćemo imati problema sa dugorepim makaki majmunima koji prave nered ovdje. Traže hranu i prevrću kante sa smećem. Ako ostavimo otvorena vrata ili prozor imaćemo problema s njima. Dva puta sam vraćao smeće u kantu koja je ispred bungalova, ali nakon 5 minuta sve je opet razbacano, tako da sam odustao od tog uzaludnog posla. Ostrvo je lijepo, sa gustom, neprohodnom džunglom u sredini, iako su ostrva Semporne mnogo bolja.

Odmorili smo se nekih sat vremena, a nakon toga izašli da nađemo neku dobru plažu, jer su ispred nas stijene i kamenje. Ovo što trenutno vidimo uopšte nam se ne sviđa. Ovo nije plaža nego gomila oštrog, crnog kamenja i voda je plitka. Ne može se ni ležati a ni kupati. Usput smo sreli momka koji je došao sa nama na ostrvo, a zove se Luka Ortega, Španac sa Majorke. Ja sam mislio da je Italijan, jer tako govori, a engleski mu je užasan i vrlo oskudan. Samo govori „no beach, no beach“. Kasnije će mu čuvena rečenica postati „very nice beach, very nice beach“. Mi idemo na plažu koja se zove Monkey beach, ali da bi došli do tamo, moramo nekih pola sata ići uz brdo kroz džunglu. Luka hoće da ide s nama. Kaže da ne smije da ide sam, jednom se valjda izgubio 4 sata u džungli pa je isprepadan. O bože! Inače nisam mnogo pogriješio – majka mu je Italijanka. Eto odakle ta hrabrost! Držanje i govor su mu pomalo ženstveni, pa postajem pomalo sumnjičav u njegovu seksualnu opredijeljenost. Ne mogu ja ni na jedno putovanje a da me neki peder ne zaskoči. Penjemo se vrlo strmom, jedva vidljivom stazom, kroz gustu šumu, pa zatim isto tako niz brdo i nakon pola sata izbijamo na bungalove na plažama Panuba i Monkey. I ovdje je ista slika – kamenje, korali i jednostavno rečeno – sranje od plaže. Ovdje ima i pijeska, ali to nije to. Izgleda da je ovaj Tioman bez veze, čisti promašaj.

Luka putuje već tri mjeseca po južnoj Aziji i planira još tri. Kakav je to godišnji odmor, pitam se. A troši vrlo malo. Da nije maznuo neku lovu pa pobjegao ovamo? Ni slučajno neće da se fotografiše! E to je sad već krajnje sumnjivo. Planira da ide u Laos, pa sam ga malo uputio sa savjetima. Čovjek koji ne smije ući u malu šumicu kao što je ova kroz koju smo upravo prošli, planira da iz Kambodže uđe u južni Laos i da ide prema sjeveru – znači kroz najdivljiji kraj Indokine. Na ovom dijelu plaže sve izgleda zavisi od plime i oseke. Sad je oseka, pa sve izgleda užasno ružno. Idemo nazad istim putem kroz džunglu, prema našoj kolibi. Izgleda da se dobra plaža nalazi u smjeru kojim se ide prema selu Tekek. Pokušaćemo još i to. Ako ne bude plaže, idemo sutra odavde. Nakon 10 minuta hodanja, nailazimo na super pješčanu plažu i dobrim mjestom za kupanje. Nevjerovatno! Kad smo izašli iz našeg bungalova, mogli smo krenuti lijevo ili desno. Mi smo odabrali desnu stranu i promašili. Odmah lijevo je ova plaža, a na plaži odličan bar pod palmama.

Pivo samo 5 ringita, a od 17.00 – 19.00 je „happy hour“, kad za jedno dobiješ dva. Ostajemo ovdje. Definitivno! Sad je taman 17.00, znamo mi kad ćemo doći, i odmah uzimamo par Tigera i sjedamo na plažu. Kako sam se poželio piva zadnjih dana, odmah sam smazao tri komada. Posmatram grupu američkih tinejdžera na plaži. Četiri djevojke i tri momka – jedan je Azijat, drugi je žuti, pjegavi bijelac, a treći crnac koji je glavni zabavljač. Neodoljivo podsjećaju na one tipične, jeftine, američke horor filmove u kojima grupu tinejdžera neko ubija, jedno po jedno. Obično preživi najljepša djevojka, a prvo strada ili crnac ili djevojka koja je najveća kurva. Nisam se okupao u moru. Sad mi se to baš i ne radi. Odjednom ovaj Tioman postaje super mjesto! Ne znam da li je od piva, ali stvarno, ovaj dio ostrva, ovih par desetina metara, sa ovim barom, sve mi to izgleda kao mali dio raja. Kakav preokret u samo jednom satu! Sad je već noć i idemo da večeramo u nekom od restorančića na plaži. Uglavnom se tu radi o trošnim kolibama sa nekoliko stolova izbačenim pored plaže.

Sjedamo za jedan sto s pogledom na more i naručujem piletinu na tiomanski način i svježe povrće. Da vidimo kakav je to tiomanski način! Pa ovo je jedna od najboljih večera u zadnjih mjesec dana. Kako je samo dobro pripremljeno! Atmosfera je fantastična – jedeš ukusnu hranu i posmatraš talase u noći. I sutra dolazimo ovdje. Sutra ćemo saznati i zašto je ovdje hrana ovako dobro pripremljena. Zajedno sa sokovima, za nas dvoje, to nas je izašlo oko 30 ringita. Na plaži su, na više mjesta, između palmi, razapete mreže za ležanje, pa smo se uvalili u dvije i ležimo tako ne misleći ni o čemu. Plima nadolazi i talasi se s vremenom približavaju. Kad su došli bukvalno ispod guzice, ustali smo i otišli. Sad je već oko 22 sata i idemo u našu kolibu na spavanje. Čitao sam knjigu pred spavanje. Da, onu u kojoj ona dva potopljena britanska love njemački brod Bizmark. Ukupan utisak za Tioman je pozitivan. Zadovoljan sam. A malo je trebalo da sutra pobjegnemo odavde.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>