12.02.2011 (dan 19)
Semporna, Tawau
Ustali smo oko 10 sati, što znači da smo se baš naspavali. Cijelu noć je padala kiša. Srećom, jutro je lijepo, što znači da će takav biti i dan. Danas odlazimo iz Semporne. Odmah pored hotela je i mali restoran po imenu Arif gdje smo popili jutarnju kafu i čaj. Sve je vrlo čisto i uredno, tako da se slobodno Arifu može čestitati na tome.
Naručili smo supu tom yam. Vidjećemo šta je to. Teško je ovo kad naručiš neku hranu a nemaš pojma o čemu se radi. Vizuelno, supa izgleda super. A ukus je još bolji. Sve je prilično ljuto, a pomalo i kiselo. Ima tu svega. Pored tjestenine tu ide čili, korijander, češnjak, paradajz sos, mrkva, komadići piletine, ribe, škampi ili miješani morski plodovi i gljive. Jelo je porijeklom iz Tajlanda i Laosa, a služi se u cijelom regionu Jugoistočne Azije. Ma ovo je odlično, a u ustima prava vatra. Spremili smo stvari u sobi i odjavili se iz hotela. Na putu prema bus stanici sam se sjetio da nismo uzeli depozit u hotelu od 20 RM. Oni na recepciji ćute, ako se sam ne sjetiš da tražiš, nećeš ga ni dobiti. A ovog jutra je na recepciji bio onaj lopov što nam je prvi dan ponudio prevoz do ostrva po duploj cijeni. Teški lopov! E pa neće moći! To je jedan dobar ručak za nas dvoje, a da ga plaćam lopovu – neću! Ja sam ostao da čuvam ruksake, a Mirjana je otišla nazad do hotela da traži pare. Nakon desetak minuta evo i onog lika sa recepcije, i on krenuo prema bus stanici. Zvala ga ona baba i rekla mu da nam da novac. Pokušava da se izvuče sa nekom naivnom pričom da je naš depozit dao čovjeku koji prodaje bus karte i da bi nam ga on dao jer nam je lik iz hotela rezervisao bus karte za Tawau. Za rezervaciju nema potrebe jer uvijek ima dovoljno i mjesta i buseva koji idu u susjedni grad. Dva puta nas je pokušao prevariti, i oba puta nije uspio. Šta mu ja mogu, nismo ni mi baš tako naivni. Karta je 15 RM. Dolazimo u pravi čas. Ovo je sasvim nov autobus nove bus kompanije po imenu Manis, i danas im je prvi radni dan. Bus je super, nov, luksuzan. Čak su nam u busu podijelili i paketiće u kojim je voće, sok i kikiriki.
Nakon par minuta su nam podijelili i vodu i bombone. Pitam se šta je sledeće? Nakon vrlo udobne vožnje, oko 15.30 smo stigli u grad Tawau. Grad izgleda mnogo bolje nego što sam očekivao. Ovo je treći po veličini grad u Sabahu i ima preko 380.000 stanovnika. Ovo je najveći centar proizvodnje kakaoa u cijeloj Aziji. Nije nešto posebno zanimljiv i nema tu ništa pametno da se radi, ali daleko od toga da je kao Semporna.
Mi svakako i ne planiramo da se ovdje zadržavamo. Nama je Tawau potreban samo iz razloga što se nedaleko od njega nalazi aerodrom sa kojeg ćemo letiti do grada Kota Kinabalu. Čuli smo neke priče da se često otkazuju letovi zbog nedovoljnog broja putnika. Za nas bi to bila katastrofa, jer mi planiramo da odmah po slijetanju u KK nastavimo drugim letom do grada Miri. Pucanje jedne karike u tom lancu, znači propast cijelog plana. Iz tog razloga idemo da potražimo ispostavu kompanije Air Asia u gradu. Mora biti tu negdje, jer ako je tu aerodrom, moraju biti i oni. Našli smo ih i momak kaže da je sve u redu. Let će biti po planu, a u slučaju otkazivanja, pomjeraju nas za sledeći. Kaže mi da oni na samom aerodromu imaju svoje predstavništvo i da tamo mogu još jednom provjeriti let u zadnji čas i onda kupiti i karte KK – Miri. Odlična ideja. Tako ćemo i uraditi. I to je riješeno. Sjeli smo u neki malajski restoran da ručamo. Ja sam uzeo jelo po imenu nasi goreng masak. Ovo je odvratno! Tražio sam rižu sa usoljenom ribom, a konobarica mi je donijela rižu sa piletinom koja je u slatkom sosu. Ovo se ne može jesti. Zapisujem još jedno jelo na crnu listu.
Čini mi se da ću danas biti gladan. Platili smo ručak 17 ringita, a ja za inat neću da jedem ništa drugo. Malo smo se prošetali po gradu. Grad je relativno mali i odmah se vidi da ovdje nemamo šta tražiti. Na bus stanici ulazimo u kombi koji vozi direktno do aerodroma. Aerodrom se nalazi otprilike na pola puta između gradova Tawau i Semporna. Nakon 45 minuta vožnje stižemo na aerodrom. Aerodrom je mali, a u krovu se čuje cvrkutanje hiljade ptica koja tu imaju i gnijezda. Odmah sam otišao do kancelarije Air Asia i provjerio naš let i kupio dvije karte KK – Miri. Sve je u redu. Avio karte sam platio 289 RM. Nadam se da nećemo morati platiti i prtljag, jer smo po težini prtljaga malo iznad dozvoljene, besplatne granice. Prošli smo čekiranje i kontrolu a da nam niko nije tražio mjerenje težine ruksaka, a zatim smo sjeli u čekaonicu. Avion poleće u 21.35. Naredni let za Miri nam je ujutro u 7, a pošto ćemo mi sa ovim letom stići u KK prije ponoći, to znači da ćemo morati spavati na aerodromu jer nam se ne isplati ići u grad i vraćati se. Biće to prilično naporno.