05.02.2015 (Dan 11)
Ngwe Saung
Ustajanje ujutro oko 8 i doručak u restoranu našeg hotela. U restoranu preko puta sam popio kafu. Žena koja tu radi me je počastila sa prženim lignjama. To su vrlo ukusne grickalice. Nakon toga smo otišli na plažu i izvalili se na ležaljke ispred hotela pored našeg. Taj je mnogo bolji i skuplji od našeg, pa ima i svoje ležaljke na plaži. Ovaj naš ih nema. Pošto gostiju skoro i da nema, ne vjerujem da će nam praviti probleme.
Ngwe Saung
Izležavanje na plaži do 14.00. Prijatno je, jer duva vjetrić, iako je vrlo vruće. Sad tek ne znam gdje ću provesti zadnjih 10 dana, u Vijetnamu ili Tajlandu. Danas ćemo do sela po informacije. Kažu da tamo imamo i pristup Internetu. U restoranu preko ulice sam otišao na pivo. Ovog puta je to veliko Myanmar pivo. Konobarica me je naučila da brojim do 10 na burmanskom: ti, ni, tou, lee, naa, čau, kone, ši, ko, tse. Tako nekako, nisam baš siguran. Naučio sam da se zdravo kaže mingalaba, koliko palavle, a hvala ćizube. Te tri riječi ću koristiti maksimalno narednih dana. Sjedim i posmatram dešavanja na ulici. Ne dešava se ništa, povremeno prođe poneki lokalac na motoru i to je sve. U jednom trenutku je jedan motorista prešao preko mačke od konobarice pa je nastupila prava dreka i kukanje. Mačka je, naravno, preživjela. Čak izgleda da joj i nije ništa. Krenuli smo prema selu, hodajući plažom. Usput smo svratili u neki luksuzni rezort i počeli da plivamo u bazenu. Oko nas je par starih evropskih turista. Da ne bi ispalo da smo totalni paraziti i provalnici, naručili smo po neki chi-chi koktel. Samo koktele i imaju u meniju. Ovaj naš je vodka sa sokom od ananasa. Uzeli smo ga jer je bio najjeftiniji, ako je 5 $ uopšte jeftino za to sranje. Kupali smo se i glupirali u bazenu. Došli su cura i momak koji rade ovdje i cura nam kaže da moramo platiti korištenje bazena jer nismo gosti hotela. Pitam je koliko treba da platimo, a ona poče da se snebiva nesigurno, ne zna ni sama koliko bi tražila. Vjerovatno nije ni očekivala da bi joj to moglo proći. Vrlo nesigurno je rekla 10 $ po osobi. Haha, 10 $ za jedno kupanje! Nema šanse! U redu, cura je pokušala da ulovi koji lak dolar. Uostalom, nema nigdje natpis da je bazen samo za goste. Otišli su pokunjeni. Ne vjerujem da će zvati nekoga da nas otjera. To ne bi bilo dobro za burmanski turizam koji je još uvijek nije otišao daleko. Uglavnom, što zbog ove negostoljubivosti, a što i zbog Engleza i Nijemaca oko bazena, dobro smo se ispišali u bazenu na kraju. To vam je za ovih 10 $, kao i za bombardovanje i sankcije!
Ngwe Saung
Nastavljamo hodanje i dolazimo u selo. To je jedan prašnjavi put, a sa obe strane su drvene prodavnice i male kućice. Cigarete su ovdje oko 700 kyata. U restoranima na plaži ih naplaćuju i do 3000 kyata. Kakvi lopovi! Asortiman proizvoda u svim prodavnicama je vrlo mali i bijedan. Od slatkiša se može kupiti jedino čokolada. Sve ostalo je bez veze. Na ulici sam kupio kuvani kukuruz za 200 kyata. Nije bio ukusan, jer uopšte ne koriste so. Čak i nije ni dovoljno kuvan, samo malo omekšan. Cijelim putem pozdravljam ljude sa mingalaba. Ljudi su vrlo ljubazni i prijateljski. Većina žena i djece u Burmi mažu lica žuto-bijelom kremom koja se zove thanaka. Pravi se od kore drveta i koristi se za zaštitu od sunca, ali i za uljepšavanje. Burmanske žene je koriste već 2000 godina. Najčešće se nanosi na lice u obliku kruga na svakom obrazu. Rijetko se mažu i muškarci. Dvije Australijanke na biciklima su nas pozvale na žurku na plaži večeras. Jedan njihov prijatelj slavi rođendan, pa će paliti veliku vatru na plaži, praviti vatromet i piti. Hmmm…pijane Australijanke na plaži! Crvena sex lampica iznad glave se odmah upalila! Možda će nešto i početi da se dešava u ovom pospanom mjestu. Nadam se da se neću totalno unerediti, jer sutra idemo odavde. Uvijek je ovako, kada treba ići, zadnji dan nešto počne da se dešava. Tu na ulici smo kupili i bus karte za Yangon.
Ngwe Saung
Jedna mala koliba od drveta je nešto kao turistička agencija, restoran i prodavnica. Sve u jednom. Cijena je 10.000 kyata. Dogovorili smo da nas momci sa motorima pokupe ujutro ispred našeg hotela i dovezu do ovdje. Wifi je užasan. Ne mogu poslati ni mail. Cijeli dan sam hodao bos, i osjećaj je super!
Vratili smo se u hotel. U restoranu sam večerao piletinu sa tjesteninom i sa čilijem. Oko 22.00 smo ja i Željko otišli na plažu da vidimo za tu žurku. Željko je ponio i malu flašicu domaće šljivovice, čisto da ne idemo praznih ruku. Žurka je već počela. Tri momka i tri djevojke sjede oko vatre, uz gitaru. Slavljenika smo već upoznali dok smo stajali u Patheinu. Jedan od dvojice ludaka iz Australije koji putuju već tri godine bez prestanka. Šta ti je mladost! I život u Australiji! Društvo je prilično veselo. Iako ovo nije neka divljačka žurka, ipak je bolje i ovo nego spavati u sobi. Malo smo ćaskali o raznim temama, najviše o putovanjima i dalekim mjestima. Momci su pustili duge brade i kose, istetovirali se totalno i stvarno izgledaju divlje. Treći momak je Amerikanac. Slavljenik je zapravo Nijemac, ali je dugo vremena proveo u Australiji. Vidim da se ovdje smuvao sa jednom Australijankom zadnjih dana. Možda čak i danas, jer prije tri dana su njih dvojica bili sami. Od pića imamo našu “šljivu” i par boca viskija koje su oni kupili.
Ngwe Saung
Švabo kaže da su viski kupili u prodavnici preko puta, i da su ga platili cijela 2 $ po flaši. Ne možemo da vjerujemo. Litra viskija za 2 $!!! Stvarno je tako, ali kada sam malo potegao iz flaše isto tako je postalo jasno da je to samo imitacija imitacije viskija. Naših 0.33 L šljivovice vrijedi kao suvo zlato. Flaša ide u krug, zezamo se, a ni momak s gitarom ne pjeva loše. U krug smo ubacili i našu “šljivu”. Reakcije su očekivane, već toliko puta viđene. Cura kaže da je to “fire in the bottle”. Sviđa im se mnogo, iako im je prejako. Obećani vatromet se sastojao od dvije zapaljene raketice koje su uspjele da se dignu u vis neka dva metra i da izduvaju uz malo šištanje. Poslije nekog vremena je i Željko uzeo gitaru i počeo da svira i pjeva starogradske pjesme. Kada je počeo da pjeva neku mađarsku cigansku pjesmu nastupilo je pravo oduševljenje. Amerikanac koji je ležao i do tada već lagano počeo da tone u lagani san uz “Hotel California” je skočio kao oparen uz glupi široki osmijeh na licu! Kakvo oduševljenje! Svaka čast i ovom mom dripcu, zna i on ponekad da napravi neku dobru stvar. Ostali smo do dva ujutro.
Ngwe Saung
Slavljenik je tri puta išao da jebe na plaži ovu svoju novu curu. Njemu je baš srećan rođendan. Negdje iza 2, društvo se počelo rasipati i mi smo se pozdravili s preostalim. Uostalom, trebamo rano ustati, jer idemo odavde sutra, tj. danas.