03.02.2015 (Dan 9)
Ngwe Saung
Ustali smo u 04.30. Ispred gesthausa nas je čekao taksi koji nas je nakon sat vremena vožnje dovezao do autobuske stanice Hlaing Thar Yar. Taksi smo platili 7000 kyata. Cijena bus karte do mora je 10.000 kyata, a bus polazi u 6, što znači da bi tamo trebali biti oko podne. Vrijeme do polaska sam iskoristio da popijem kafu za 100 kyata. Cigarete su im jeftine, Lucky Strike je oko 1000 kyata. U 6 smo krenuli i nakon par sati smo se zaustavili u gradu Pathein. To je najveći grad u ovom području. Stali smo na bus stanici. Tu su neke žene koje prodaju voće. Kupio sam male bananice i svjež, tek prženi kikiriki. Sjajan je. Nastavili smo dalje i nešto malo iza podne stigli u selo Ngwe Saung. Ovo je malo selo koje se sastoji od jedne prašnjave ulice koja ide duž obale. Uz more su poredani hoteli sa bungalovima. Odmah smo platili momcima sa motorima da nas odvezu do jednog od jeftinijih hotela. U ovom slučaju je to Pearl hotel. Cijena bungalova je 25 $ za noć, što je sasvim prihvatljivo. Ostaćemo tri noći, pa ćemo da vidimo kasnije šta ćemo. Plaža je oko 30 metara od bungalova. Upoznali smo nekog Italijana koji nam je dao neke informacije, ne toliko bitne. Sjeli smo u restoran preko puta da ručamo. Sve je jeftino nakon Hong Konga. Popio sam tajlandsko Chang pivo za oko 800 kyata i naručio BBQ pork za 4000, pomfri za 1500 i salatu od povrća za 1300 kyata. Nakon ručka smo otišli na plažu. More je vrlo toplo. Plaža je pješčana sa sitnim, bijelim pijeskom. Ispred nas je Bengalski zaliv. Ležimo na plaži. Ovdje je vrlo malo ljudi, što je dobro. Struju u bungalovu imamo od 6 pm do 6 am, ali ni to nije sigurno. Kada padne noć, ovdje nema apsolutno ništa da se radi. Restorani su otvoreni do 22.00. Malo smo se kasno sjetili da idemo na večeru. Malo prije 22 časa smo krenuli ulicom da obilazimo restorane. Svi su već zatvoreni. Konačno smo našli jedan koji radi. Naručio sam neku prženu piletinu.
Ngwe Saung
Konobar mi je donio hladne kosti. Na kostima nije bilo 5 grama mesa. Totalno sam poludio! Kuvar je davno otišao kući, a on je meni donio neke ostatke hrane od danas koje je već spremio za svog psa. Zar nije bilo poštenije reći da zatvaraju i da nemaju ništa da ponude? Možda su ovo izvadili i iz kante za smeće? Sve zavisi da li neko od konobara ima psa kući ili nema. Večeras idem gladan na spavanje.
04.02.2015 (Dan 10)
Ngwe Saung
Doručak u našem restoranu koji je uključen u cijenu je vrlo dobar. Sami se poslužujemo. Smazao sam troje jaja, voće i popio kafu. Otišli smo na plažu. Kupanje i sunčanje. Ovdje svi žvaću nešto i pljuju. Na ulicama svih gradova i sela u Myanmaru su jasno vidljive crvene mrlje koje nastaju pljuvanjem betela. To je mali paketić za žvakanje sa zelenim listovima biljke puzavice koja se zove betel, sjemenke palme areca uz dodatak duvana. Drugi naziv je pan ili paan. Betel se žvaće u cijelom području Jugoistočne Azije: od Pakistana, Indije, Indonezije pa sve do Papue. U Myanmaru se zove kun-ya. Iz tog razloga su im zubi crveni i gadni. Uglavnom muškarci žvaću betel. Ako se koristi sa duvanom, onda je to sranje vrlo kancerogeno. Ovdje postaje malo dosadno i tri dana će biti dovoljno.
Ngwe Saung
Možda ću sutra ići u Bago sam, jer ovu trojicu “avanturista” to ne zanima. Ionako su već počeli da mi ugrožavaju planove ozbiljno. Te šta ćemo tamo, te ko će da gleda dosadne hramove, te ovdje je prljavo itd. Vidim da ćemo imati mnogo problema, jer smo sasvim različiti.
Ovo je prvi i poslednji put da ovo radim. Šetao sam po plaži i sakupljao školjke. Sada je oseka i more se povuklo. Kupio sam cigare za 1.300 kyata. Juče sam ih u prodavnici platio 2.600 kyata. Znači da se ovdje zajebavaju sa cijenama. Ja i Makedonac smo sjeli u neki restoran na plaži da ručamo. Naručio sam pečenu piletinu sa karijem uz dodatak riže. Sve to za oko 5000 kyata. Ona dvojica su negdje pobjegli od nas i nema ih cijeli dan. Možda smo im dosadni. Vratio sam se na našu plažu. Kupanje, ležanje i čitanje knjige. Ovdje je vrlo malo ljudi. Skoro da i nema nikoga na plaži osim mene. Cijeli dan sam proveo na plaži, kupao se i izležavao. Ovo već postaje dosadno. Burma još uvijek nije turistički razvijena, pa i nema nekakvih zanimljivih sadržaja da čovjek ubije vrijeme. Naveče se može otići u neki restoran na plaži na večeru i pivo i to je sve.
Ngwe Saung
Sve je zatvoreno do 22.00 i tada se može ići samo na spavanje. Naveče sam popio par Chang piva u malom restoranu preko puta našeg hotela. Željko i Siniša su cijeli dan hodali po selu. Izgleda da ćemo imati problema sa vijetnamskom vizom koju ćemo teško dobiti za jedan dan. Problem je što smo u Bangkoku u četvrtak poslije podne. A u nedelju bi trebali ići dalje. Za dva dana vizu možemo dobiti, ali stvar je u tome što se to odnosi na dva radna dana. Mi imamo samo petak na raspolaganju. Eto zašto ne treba kupovati avionske karte unaprijed. Sad će nam propasti tri leta sa AirAsia koje smo platili oko 200 eura. Došao sam na ideju da pomjerimo let uz doplatu za dan ili dva, ali je cijena takve izmjene bila prevelika. Predlažem da se svi pojavimo u ambasadi sa majicama sa likom Ho Ši Mina i da kleknemo i molimo.