07.09.2016 (dan 5)

Plovdiv

Ustao sam oko 9 časova. Dobio sam i komšinicu, ali čini mi se da je pomalo stidljiva. Odlučio sam da definitivno ostajem u Plovdivu. Babi sam platio sobu za još jedan dan. Ipak je ovo prilično dobra cijena jer sam juče pitao u nekom hostelu u centru grada i cijena je bila oko 60 leva. Sjeo sam u restoran Morado pored vještačkog jezera sa fontanama u parku. Ovdje je vrlo prijatno i opuštajuće. Nakon popijene jutarnje kafe idem u obilazak grada.

U glavnoj ulici se nalazi turistički informativni centar gdje sam uzeo odličnu besplatnu mapu grada. Sada je sve mnogo lakše. Na istom mjestu sam se raspitao i za autobuse za Veliko Tarnovo za sutra. Bus imam u 08.30 i polazi sa bus stanice Sever, a ne sa južne, na koju sam stigao u grad. To je i logično, jer treba da putujem na sjever. Plovdiv ima priličan broj starih rimskih građevina. Smatra se jednim od najstarijih gradova Evrope. Stanovnici vole da se hvale da je ovo najstariji grad u Evropi. Poznato je da je postojao u vrijeme Troje i Mikene i stariji je od Rima, Kartagene i Konstantinopolja. Plovdiv je drugi po veličini grad u Bugarskoj i ima oko 340.000 stanovnika. To je najveći grad bugarskog dijela Trakije, regije koja još zahvata dijelove Grčke i Turske. Prvo naselje na ovom mjestu su osnovali Tračani oko 5000 godina BC. Filip II Makedonski je proširio naselje i nazvao ga Philipopolis 342. godine BC. Skoro sve stare ruševine u gradu potiču iz rimskog perioda, tačnije iz 42. godine kada su ovdje došli Rimljani i sagradili ulice, akvadukte i vojna utvrđenja za svoj novi grad koji su nazvali Trimontium. Turci ga osvajaju 1365. godine i nazivaju ga Filibe. Odmah preko puta turističkog informacionog centra su ruševine rimskog Odeona. Nakon toga sam obišao crkvu svete Marine.

Crkva sveta Marina je sagrađena 1561. godine i spaljena je nekih 50 godina kasnije. Ovo što sada gledam je ponovo izgrađeno 1783. godine. Vanjska fasada je lijepo ukrašena plavim crtežima, a iznad ulaza je freska svete Marine koja u desnoj ruci drži krst. Unutra su stubovi od bijelog mermera, prekrasni luster i ikonostas koji je star 170 godina. Ima vrlo neobičan zvonik, izgrađen od drveta i u obliku pagode. Zvonik je iz 1870. godine i visok je 17 metara. Na kraju ulice Knjaza Aleksandra je rimski stadion iz 2. vijeka. Nekada je imao dužinu od 240 m, a mogao je da prihvati 30.000 gledalaca. Sada je moguće vidjeti samo mali dio svega toga. Dvadesetak metara dalje je džamija Džumaja. Ovo je jedna od najstarijih džamija na Balkanu i potiče iz polovine 15. vijeka. Plovdiv je nekada imao više od 50 džamija. Bugari su nakon oslobođenja porušili većinu islamskih vjerskih objekata, što je pratio i egzodus muslimanskog stanovništva, Turaka i Pomaka. I danas su muslimani često meta bugarskih nacionalista.

Nastavljam dalje šetnju kaldrmisanim ulicama po starom gradu. Penjem se uz široke stepenice i dolazim do crkve svete Bogorodice iz 1844. godine. Crkva ima vrlo lijepe ikone i freske. Pored crkvenih zidova su stari grobovi poznatih ličnosti i sveštenika. Oko crkve se mota neki starac i nešto tu radi. Započinjemo razgovor. Zove se Ognjen i posjeduje vrlo zadivljujuće znanje iz istorije, od rimskog vremena do danas. Starac je neki bijednik, liči mi na beskućnika, ima samo jedan zub, iako nije toliko star. Ne zaustavlja se sa pričom. Bugarski ne razumijem potpuno, tako da sam shvatio tek oko pola od onoga što je pričao. Bugari su vrlo ponosni na svoju bogatu istoriju. Ogi mi priča o Bugarima koji su naselili Lombardiju u Italiji prije više od hiljadu godina. Ognjen je zanimljiv, ali ipak ne toliko da bih pričao sa njim satima. Nakon pola sata uspijevam da se nekako izvučem. Na rastanku mi je tražio 1 lev da kupi hljeb. Tu je i neka mala ruska crkva. Ogi kaže da u njoj nema ništa i da idem dalje. Ipak sam je posjetio. Ogi je u pravu, stvarno je bez veze, iako je prilično stara. Sljedeća je crkva svetog Dimitra iz 1838. godine. Ušao sam unutra i zapalio dvije svijeće. Jednu za mog oca, a drugu za cijeli svijet. Jedna za mrtve, druga za žive.

Ne razumijem se mnogo u te vjerske stvari, kako se pale svijeće, gdje se i kako stavljaju, ali valjda to Bogu neće smetati. Važna je dobra namjera. Stari grad je pun turista. Većina kuća je iz perioda nacionalnog buđenja iz 19. vijeka, a uske ulice su od kaldrme. Najstarija crkva u gradu je crkva svetog Konstantina i Elene. Sagrađena je na temeljima stare rimske crkve i posvećena je rimskom caru Konstantinu Velikom koji je uveo hrišćanstvo kao državnu religiju u Rimsko carstvo u 4. vijeku i njegovoj majci Heleni. Nakon što je više puta rušena, ovaj sadašnji izgled je dobila 1832. godine. Prema legendi, 304. godine, na ovom mjestu su obezglavljeni Severian i Mnemos, zajedno sa još 38 drugih mučenika koji su umrli zbog propovijedanja hrišćanstva za vrijeme cara Dioklecijana. Ispred crkve sam malo sjedio na klupi i odmorio se od hodanja. Nakon kraćeg odmora dolazim do rimskog pozorišta. Ulaz se plaća 5 leva, ali dovoljno se vidi i bez ulaska. Sve mi je ovo previše rekonstruisano i ne osjeća se previše duh starih vremena. Vidio sam daleko bolje stvari u Siriji. Nastavljam sa šetanjem po Starom gradu i dolazim do crkve Svete Nedelje sa žutim zvonikom. U crkvi je u toku opijelo preminulom svešteniku.

Ušao sam unutra i odao počast svešteniku. Momak na ulazu kaže da je bio vrlo dobar čovjek. Ispred ulaza je drveni krst, a na njemu stoji ime Ljuben Popov, 84. godine. Pa šta bi više, malo li je? Nedaleko odavde je Etnografski muzej. Muzej sadrži dobru kolekciju starih poljoprivrednih alatki, kostime, posuđe, kao i sobe u potpunosti uređene u duhu vremena iz 19. vijeka. Sve u svemu, ovo ne vrijedi 5 leva, koliko je koštala ulaznica, ali bar sam i to vidio. Popeo sam se do stare tvrđave na brdu Nebet Tepe. Odavde se pruža odličan pogled na grad, a dijelom se nazire i rijeka Marica. Prvu tvrđavu na ovom mjestu su sagradili Tračani prije više od 6 hiljada godina. Zatim ju je proširio Filip II Makedonski, a nakon toga i Rimljani. Danas od tvrđave i naselja nije mnogo ostalo. Ništa nisam jeo i pio cijeli dan. Hodam cijeli dan. Nakon desetak minuta sam sišao s brda. Sada sam već prilično umoran i bole me noge. Pošto umirem od gladi, krajnje je vrijeme da se nešto pojede. Sjeo sam u restoran Amsterdam, u ulici Konstantin Stoilov i naručio pivo, neku piletinu i šopsku salatu. Zagorka pivo je stiglo odmah, ali hrana nikako. Čekam već 45 minuta, pivo sam davno popio, ali konobar se ne pojavljuje. Već razmišljam da ustanem i odem. Konobar se konačno pojavljuje, ali umjesto mog ručka dolazi sa izvinjenjem jer su me zaboravili.

Ne mogu da vjerujem! Morao sam uzeti još jedno pivo da ubijem vrijeme dok mi ne spreme moju porudžbinu, što mi i nije toliko teško palo. Mislim da se mogu pozdraviti sa napojnicom. Dok sam čekao ove budale naišao je i Ogi, vodeći nekog otrcanog psa sa sobom. Preporučuje mi nekog Grka ili Rusa da idem kod njega na večeru. Nisam zapamtio ime restorana, tj. nisam ga ni razumio. U Sofiji me proganjao onaj ludi Rus, ovdje će to izgleda biti ludi Ogi.



Kako se samo svi ludaci lijepe za mene!? Mora da je neki problem u meni. Nakon vrlo dobrog ručka sam krenuo dalje. Pored glavne ulice je dio grada koji se zove Kapana, a to je mjesto u kom se nalaze brojni kafići i barovi. Tu bih mogao doći večeras. Prešao sam preko mosta na rijeci Marici, i to preko pokrivenog mosta na čijim stranama su redovi prodavnica i butika. Idem da vidim gdje se nalazi autobuska stanica Sever. Na ulici sam pitao nekog čovjeka koliko ima do stanice. On mi na čistom srpskom kaže da ostavim ta sranja u vezi engleskog jezika i da slobodno pričam srpski. Da li je Srbin ili Bugarin, ne znam. Od ovog mjesta pa do stanice ima oko 10 minuta hodanja, tako da je najbolje da sutra uzmem taxi. Neću nastavljati dalje, pa se istim putem vraćam. U jednom tržnom centru sam kupio jednu majicu, jer sam većinu majci koje sam imao već bacio. Pored glavne ulice su stepenice koje vode prema brdu Danov. Nisam siguran da li da se penjem gore. Iako sam vrlo umoran, ipak idem da vidim kakav je pogled odozgo. Na vrhu je kula sa satom visine 46 m. Meni ne izgleda toliko visoka. Odavde nije loš pogled na grad.

Zanimljivo, sa ovog brda se sasvim lijepo vidi Nebet brdo na kojem sam bio prije oko sat vremena. Koliko sam samo prehodao danas! Ovo brdo mi liči na mjesto gdje se okupljaju narkomani, što vjerovatno i jeste. Tokom dana ovdje šetaju mladi parovi. Za danas mi je bilo dosta pa idem prema hostelu. Usput sam kupio vodu i limenku Šumenskog piva koju planiram da popijem večeras na terasi. U sobi sam spavao skoro tri sata. Izašao sam u grad iza 22 časa. Prilično je dosadno. Dosadna je i cijela Bugarska. Ljudi sjede u restoranima, a atmosfera je nikakva. Sve je previše mirno. Oko 23.00 je grad skoro mrtav. Na ulicama nema nikoga. Posljednji gosti završavaju svoje piće u kafićima i restoranima. Na ulici sam pojeo doner kebab. Pojesti doner, a sav se ne umrljati, nije moguće. Šetam se po Kapani, ali i ovdje je stanje slično. Sve je već zatvoreno, a na par mjesta koja su još otvorena atmosfera je kao na sahrani. Ništa, idem kući. Sada već znam put napamet. Plovdiv je završen. Sutra idem odavde.

<< prethodna                                                                             sledeća >>