Od Istanbula do Kuala Lumpura

25.01.2011 (dan 1)

Sarajevo, Istanbul

Nakon mnogo neodlučnosti i nejasnoća u vezi destinacije gdje ići ove godine, odluka je konačno pala da se ide u Maleziju i Borneo. U posljednji trenutak sam odustao od plana koji se ticao Sri Lanke i južne Indije. U 18.00 polijećemo iz Sarajeva za Istanbul. Letimo avionom Airbus 319 kompanije BiH airlines, a koliko vidim u brošuri, to im je jedini koji imaju. Oko 21.00 smo stigli na aerodrom Ataturk u Istanbulu, sada meni već dobro poznato mjesto. Nakon pola sata smo krenuli taksijem prema gradu. Idemo u dio grada u kojem su najveće znamenitosti, a koji se zove Sultanahmet. Na mapi grada smo našli neki jeftini gesthaus po imenu Mavi gesthaus, ali taksista nikako ne uspijeva da ga nađe. Napravio je nekoliko krugova i iako znamo da smo na par metara od njega, ne uspijevamo ga naći. Taksimetar već pokazuje 40 lira, i odlučujemo da izađemo iz taksija i da ga pokušamo naći pješke. Taksista je vrlo pošten, iako je dogovor od aerodroma do grada bio za 35 lira, a taksimetar pokazuje već 40, naplaćuje nam 30 lira, vjerovatno zbog toga što nas nije dovezao tačno do cilja. Noć je, i pada sitna kišica. Hladno je, ali ipak ne toliko kao kod nas kući. Srećom imamo na sebi neke stare, ružne jakne, koje ćemo nositi na sebi danas, a sutra ćemo ih baciti jer nam tamo gdje idemo sigurno nisu potrebne. Nakon kraćeg vremena nalazimo Mavi gesthaus, smješten na par minuta laganog hodanja od Aja Sofije.

Lokacija ne može biti bolja. Lik na recepciji traži 60 TL za dvokrevetnu sobu sa kupatilom i nakon kraćeg cijenkanja, dogovoramo se za 50 TL. Cijena nije loša, iako je soba užasna. Ne bi se reklo ni da je previše čisto, s tim što je u sobi i prilično hladno. Ali od Turaka i ne očekujem više. Imamo i doručak ujutro, od 8 – 12 časova, tipično tursko vrijeme za ustajanje, što mi sasvim odgovara. U gesthausu organizuju i prevoz shuttle busom do aerodroma, tako da je i to dobra vijest. Sutra ujutro ćemo ranije ustati i ići ćemo u obilazak Aja Sofije i okoline, prije nego što krenemo do aerodroma.

 

26.01.2011 (dan 2)

Ustali u 7.15, doručak u gesthausu (jaje, sir i marmelada). Nakon doručka smo platili shuttle bus 16 lira i dogovorili se da budemo ovdje u 12.30. Idemo van u obilazak ovog dijela grada. Imamo nekoliko sati na raspolaganju do polaska busa i to vrijeme treba dobro iskoristiti. Prvo smo otišli do Aja Sofije, ali nju otvaraju tek u 9.00, pa smo se zato malo muvali oko Plave džamije koja je odmah preko puta nje. Zamijenili smo 20 eura i za njih dobili 40 lira, taman za dvije ulaznice za Aja Sofiju. Iza 9.00 smo ušli unutra. To je sad muzej i obišli smo sve. Popeli smo se i na gornju galeriju.

Unutra je vrlo hladno. Zatim smo otišli do Topkapi palate i muzeja i razmijenili još 20 eura jer nam je trebalo još 40 TL za ulaznice. Topkapi palata je bila glavna rezidencija otomanskih sultana skoro 400 godina, tačnije od 1465. do 1856. godine. Izgradnja palate je počela 1459. godine, a naredio ju je sultan Mehmed II, osvajač Konstantinopolja. Ovo je sjajna prilika da se vide neki od najboljih primjera stare otomanske arhitekture, kao i druge stvari koje se nalaze u muzejima. Tu su oružje, štitovi, mačevi, odjeća, veliki plaštovi, dragulji i sultanov nakit i mnoge druge interesantne stvari. U jednoj prostoriji se nalaze neke od najvećih relikvija muslimanskog svijeta. Tu su Muhamedov plašt, njegovi mačevi i sablje, zub i dlaka iz njegove brade. Takođe tu su i mačevi prva četiri kalifa, Mojsijev drveni štap, kao i ćilim Muhamedove kćerke. Za muslimane je ovo neka vrsta svetilišta na koje se dolazi organizovano u hodočašće. Zanimljiva je i odjeća tadašnjih sultana. Uglavnom je ogromna, a rukavi su dugački po nekoliko metara.

Ovdje ima mnogo toga da se vidi i za to je potrebno nekoliko sati koje mi, nažalost, nemamo. Krenuli smo nazad prema gesthausu. Ulice oko Aja Sofije su vrlo zanimljive. Svuda su hoteli i restorani. Logično, nalazimo se u turističkom centru grada. Kupili smo vodu i nekoliko razglednica. Shuttle bus je došao ispred gesthausa oko 12.40. U busu smo uglavnom sa nekim Špancima. Na aerodromu čekiramo karte i rješavamo se ružnih jakni u kojim smo došli. Letimo avionom Airbus 320, kompanije Malaysia Airlines. To je veliki avion sa 9 sjedišta u redu. Pred nama je dug let od preko 10 sati. U avionu sam gledao film „Matrix“, ko zna koji put.

sledeća >>