30.06.2009 (dan 11)
Tartus
Ustao sam oko 10 i otišao do starog grada. Usput sam još jednom posjetio staru katedralu Tortozu. Stari grad Tortoza je ugrađen u nove građevine i ostaci su jasno vidljivi. To je zapravo nekadašnja tvrđava Tortoza, a glavni, mali trg starog grada je nekada bilo dvorište tvrđave.
Tartus
Na tom mjestu sam sjeo u jedan cafe i popio kafu. Nakon kafe sam uzeo taksi i otišao do plaže, nekoliko km od grada. Plaža je prilično prljava i ima dosta smeća na njoj. Dva puta se okupao u moru. Par stotina metara dalje se nalaze veliki brodovi, tako da je i čistoća same vode sumnjiva, a i slika usidrenih brodova ne doprinosi cjelokupnom ugođaju i atmosferi. Na plaži sam kupio pivo i još malo sjedio tu dok mi nije dosadilo. Nakon toga sam krenuo pješke nazad prema centru grada. Ispred hotela sam pojeo hamburger i hot-dog, a zatim kupio brdo voća: kajsije, trešnje i neke velike šljive. Tek kasnije sam shvatio da sam to voće previše skupo platio, jer nisam imao pojma koliko košta ni približno. Vlasnik hotela me zove na pivo večeras, kaže da je kupio par komada. Ha, par komada, pa nije šampanjac, majku mu. Naveče izašao da prošetam po gradu. Cijelo vrijeme razmišljam o životu ovih ljudi ovdje.
Arwad
Da li su oni zadovoljni i sretni sa svojim životima. Mladi momci sjede u kafanama u kojima nema muzike i piju čaj. Samo muško društvo, djevojaka nema. Igraju karte i puše nargile. Nema ni smijeha. I tako svaki dan. Dan za danom. I nije ni čudo što često naletim na neke koji kažu da bi rado otišli u Evropu da žive. Pa nije ni Abu Hamza lud da se vrati. Nikad ne bih mogao živjeti na Bliskom Istoku. Čak ni u Dubaiju. Sve je to isto. Večeras mi se sve ovo smučilo. Želim da što prije idem odavde. Ovo je grad na moru, a nikakve zabave nema. Kako je tek u gradovima u unutrašnjosti i to sam vidio, ali sam barem ovdje više očekivao. A dobio sam isto. Da nije krstaških zamkova i rimskih gradova, dolazak u ove i ovakve zemlje bi bila čista glupost!
Kasnije sam sa vlasnikom hotela sjedio na balkonu i pili smo to pivo. On je u pivo dodao mintu i sok od limuna, a na vrh čaše stavio so i totalno ga upropastio. Kaže, to je njegov specijalitet. Da ga ne uvrijedim, stisnuo sam zube i popio. Bljak, kakvo sranje! A i pivo je neko što država Sirija proizvodi i zove se Al Shark ili slično, a ima 3 % alkohola. Pivo za djecu, i to onu koja još nisu prohodala. Pričali smo o politici i životu u Tartusu. On je pravoslavac i želi da ode da živi u Grčku kada proda hotel. Kaže da smo mi ludi što uopšte dolazimo u ovu zemlju i da odavde treba bježati. Nakon mog zadnjeg večernjeg izlaska ga razumijem potpuno. Još sam ispao i strašno glup kad sam mu rekao da nisam znao da postoje Arapi-hrišćani. Za mene su Arapi svi muslimani. A za hrišćane sam mislio da su to neki drugi narodi koji žive ovdje. Kakva sam budala ispao! Poklonio sam mu one trešnje koje sam kupio, jer ih ne mogu pojesti i otišao na spavanje.
Tartus
Dobra dva sata sam u krevetu razmišljao o svemu što sam vidio a u vezi načina života ovdje. Upoznao sam ljude i njihov način života na najnižem nivou, pomiješan sa običnim smrtnicima, daleko od turističkih zona i hotela sa 5 zvjezdica, zamišljao kako bi bilo da živim ovdje – i uplašio sam se. Ako je Bog stvorio sve ljude jednake, zašto je nekima sve dozvolio, a drugima sve zabranio? A svi imamo iste i želje i osjećanja. Zar mladi Arapin od 17 godina ne bi volio da vidi žensku sisu i prije braka? Ili da se napije piva pa da sa društvom malo i zapjeva? A ako smo stvoreni jedanki, onda je odgovor da sigurno bi. A ako nismo, onda nam Bog i ne treba. Što opet povlači, da ako nema Boga, možemo piti i gledati sise do mile volje. He, he, sviđa mi se ova filozofija.