01.05.2010 (dan 17)

Mombasa

Sinoć su se komarci probili i napravili pravi masakr na meni. Soba nema zaštitnu mrežu na prozorima. Ima ventilator koji rastjeruje komarce, ali je nesreća ta što je sinoć nestalo struje, a i ja sam u toku spavanja ispao iz svoje mreže protiv komaraca. Izbrojao sam ukupno 42 ujeda. Ako sad ne dobijem malariju, neću nikad. Nije pomogao ni autan sprej protiv komaraca. Odustajem od borbe, nakon ovog se više neću boriti protiv komaraca. A i dosadilo mi je da se svako veče mažem, da ih ubijam po sobi i ostalo.

Otišli smo na doručak i kafu, u restoranu, dole u prizemlju. Doručak je uključen u cijenu sobe. Nije loše, jaja i neka kobasica i naravno – banana. Krenuli smo pješke kroz grad prema starom gradu i portugalskoj tvrđavi Fort Jesus. I dalje pada sitna kiša koja me nervira. Da stvar bude još gora, danas je praznik pa je sve zatvoreno, a mi nismo razmijenili ništa novca tako da ne mogu kupiti čak ni cigare. Ulaz u Fort Jesus je 8 eura, čini nam se da se to ne isplati jer nam se nešto naročito i ne ulazi unutra. Ovu tvrđavu su sagradili Portugalci 1593. godine, ali se nisu dugo održali u njoj. Odmah pored Fort Jesusa je stari grad sa svojom istočnoafričkom arhitekturom koja je spoj arapske, indijske i afričke kulture. Ulice su vrlo uske i prilično prljave. Ovdje lokalci imaju običaj čim vide bijelca da se odmah nakače i da nude svoje usluge vodiča. Nemoguće je riješiti ih se. Jedan se zalijepio za nas i ne možeš ga otjerati. Pokušali smo sa ignorisanjem – ne ide. On sam je počeo da nam objašnjava značaj pojedinih kuća i istoriju grada. Čak i kada sam ga ljubazno zamolio da nas ostavi na miru i da želimo sami da šetamo po gradu – ni to nije upalilo. A i ovako sam nervozan prilično, što zbog kiše, što zbog cigara. Sad me još nervira i on. Ipak, njegova priča je i korisna. Pa da, znaju oni šta rade.

Nije im to prvi put. Momak nam je pokazao bivšu pijacu robova, gdje su ih prodavali i ukrcavali u brodove. Tu je i mala kamena kada u kojoj su kupali robove da izgledaju ljepše prije prodaje. Kuće su stare, iz kolonijalnog perioda, sa lijepim ornamentima na vratima i prozorima. Divan je pogled na Indijski okean. Konačno, nakon 15 dana, vidim more. Idemo prema pijaci u starom gradu. Ulicom hoda totalno gola žena. Ovaj momak kaže da je luda i da uprkos tome što joj svi daju odjeću, ona odbija da se obuče. Nije ni loša, u ranim tridesetim je i dobro je građena. A još onako divlja… Okolni crnci sjede i crkavaju od smijeha pri njenom prolasku. Na pijaci ima svega i svačega. Uglavnom prodaju voće i povrće. Zatim smo ušli na pijacu mesa. Smrad je nepodnošljiv toliko da udaraju suze na oči. Crnci prevrću meso rukama, a na mesu rojevi muha. Bljak! Brzo izlazimo odatle, naš samozvani vodič nam predlaže da vidimo i pijacu pilića, ali nakon ovog udara na naša čula to nam ne pada na pamet.

Svi pokušavaju da nam nešto prodaju dajući nam da probamo neki od njihovih proizvoda. Probao sam neke crvene banane. Prodaju i neke slatkiše, nešto kao crvene bombone, koje prave od plodova baobaba a zovu se ubuyu. Radi se o osušenom unutrašnjem dijelu ploda, koji se prvo kuha zajedno sa šećerom i doda mu se crvena boja. Ovdje ima dosta muslimana, Arapa kao i Indijaca. Ovaj lik nam je ipak bio koristan pa smo odlučili da mu damo 200 Ksh i platimo piće kasnije ako nam pokaže gdje možemo da razmijenimo pare i gdje ima dobar bar da se nešto popije. Sve mjenjačnice i banke su zatvorene, pa smo primorani da po prilično lošem kursu novac, tj. 50 eura, razmijenimo kod uličnih švercera. Otišli smo u centar grada u Summerlink hotel koji na krovu ima prilično dobar bar gdje smo popili pivo.

Vidim da je ovaj hotel odličan, čist i na dobroj lokaciji, a cijena mu je ista kao i ona naša rupa, ali mi to sinoć nismo znali. Ovaj naš momak se zove Modi i kaže da je sadašnji ministar finansija, sin prvog predsjednika Kenije, pronevjerio sedam milijardi šilinga i to pripisao nekoj greški u kompjuteru. Sad je kandidat za predsjednika na izborima koji se trebaju održati 2012. godine. Modi kaže da su mu slabe šanse. Afrička demokratija. Imamo to i mi kod kuće. Ovdje je korupcija užasna. Vidim na mapi da se pored grada nalazi jedan park po imenu Haller. Znači eto prilike da vidimo i drvo baobab. Pitam Modija kako da stignemo do tamo i on nas je odveo do matatua koji prolazi pored parka.



Glavni ulaz je odmah pored puta. Ulaz u park je čista pljačka – 800 Ksh. Za crnce 10 puta manje naravno. Haller park je najveće utočište životinja i biljaka u Mombasi. U njemu je veliki broj životinja, reptila i botaničkih vrtova. Moguće je vidjeti vrlo rijetke primjerke drveća. Ovdje je super, i da nema ove proklete kiše, čovjek bi ovdje mogao provesti cijeli dan. Idemo stazama kroz gustu šumu i dolazimo do vode u kojoj pliva nekoliko krokodila. Malo dalje je velika centralna koliba za prijem posjetilaca. Odmah pored nje je ogromna kornjača. To su one što žive i po 200 godina. Konačno smo našli i baobab ali smo se razočarali.

Ovaj je prilično mlad i nije naročito debeo. Čujem da se južno od grada nalazi najveći baobab, kažu da je star 800 godina. Kiša je opet počela da pada. Iako je cijena malo visoka za ovu stvar, iskustvo je korisno.

A s obzirom da zbog vremena nema ništa od kupanja i ležanja na nekoj od brojnih plaža oko Mombase, ovo je najbolje rješenje. U parku je mnogo vrlo rijetkog drveća. Tu je i nekoliko baobaba, ali su ovi mladi i mali. Kiša se pojačala i moramo obustaviti šetnju po parku. Baš nam ne ide. U parku je i otvoreni bar, ali ima krov, pa smo se tu sklonili od kiše. Sjeli smo za šank da sačekamo da bar malo stane kiša. U 16.00 hrane nilske konje, pa smo pod jakom kišom izašli da ih vidimo. To je jedinstvena prilika da se vide van vode u svojoj punoj veličini. Otišli smo do glavnog izlaza.

Skroz sam mokar. Tu nas je lokalni momak otpratio do izlaza na koji smo i došli, a koji vodi do glavnog puta. Vraćamo se u grad.

Momak koji radi u parku je sitan, mali i vrlo brzo priča. Kaže da je upravo diplomirao elektrotehniku i da ima super patent i ideju o konverziji struje bez utroška energije. Navodno je izmislio “perpetuum mobile”. Priča mi o Kirhofovim zakonima. Poslaće mi na mail svoje nacrte. Afrička škola. Jadni Tesla se prevrće u grobu. Povratak u grad je najmanji problem. Dovoljno je stati na glavnu cestu i uhvatiti prvi matatu koji ide prema gradu. Vratili smo se u grad. Čujem da će i sutra padati kiša pa odustajemo od odlaska na plažu koji smo planirali za sutra. Ova kiša nam je baš upropastila boravak u Mombasi. Najbolje je da mi odmah sutra krenemo prema Tanzaniji i Zanzibaru.

Otišli smo na ručak jer umiremo od gladi. U mračnom restoranu našeg hotela naručujemo po pola pileta i pomfri. Ovdje se čovjek ne može najesti od piletine. Pilići su tako mršavi da jedva da na njima ima mesa. Afričko pile – kost i koža. A i miris nije baš najljepši, što me nakon današnje posjete mesnoj pijaci i ne čudi. Pored našeg stola su spojili nekoliko stolova i održava se neki politički sastanak.

Mora da je neka zabranjena opozicija čim se sastaju u ovoj rupi. Samo da neko ne baci bombu. Glavnu riječ vodi neka starija žena sa šeširom. Dobar je govornik. Da mi je samo znati o čemu tačno govore. Vjerovatno iste gluposti i sranja kao i kod nas. Nešto kao, oni kradu, a kad mi dođemo na vlast, e onda ćemo mi malo krasti. Zatim sam otišao do bus stanice i potražio prodajno mjesto Tahmeed Express-a, jer sam čuo da su najbolji, i kupio 2 karte za Dar po cijeni od 1200 Ksh. Bus je sutra u 7.00. U Dar bi trebali stići oko pola 5, tako kaže momak na šalteru. Večeras imamo i struju i vodu u našem hotelu. To je divna vijest!

<< prethodna                                                                                  sledeća >>