12.05.2010 (dan 28)

Ngorongoro, Arusha

Nisam mogao da zaspim cijelu noć. U šatoru je strašno vruće, a ležaj je tvrd. Ustajemo oko 7 i idemo za Ngorongoro. Ngorongoro zaštićeno područje je dio ekosistema Serengeti.

Centralna stvar zaštićenog područa je krater koji je nastao nakon erupcije velikog vulkana prije 2 – 3 miliona godina, i koji je kolapsirao na samog sebe. Dubina kratera je 610 m, a površina oko 260 km2. U krateru živi oko 25000 različitih životinja, među kojima je i nekoliko primjeraka crnog nosoroga.

To nam je potvrdio i Ruben kada je rekao da vulkan nije eruptirao na gore nego prema dole, iako mi to i nije baš najjasnije. U krateru je i malo jezero po imenu Magadi. Prvo smo se zaustavili na samoj ivici kratera i malo uživali u prekrasnom pogledu. Džipom ulazimo u krater tačno određenim putem, jer postoji jedan put za silazak i drugi za izlazak iz kratera. Ruben kaže da u krateru trenutno ima oko 20 lavova i oko 200 slonova. Cijelo područje kratera je pokriveno žutim cvijećem. Pošto je padala kiša, putevi su se pretvorili u male rijeke i teško su prohodni. Džip ispred nas pokušava da prođe, ali ne uspijeva.

Pomislili smo da je gotov, zaglavio je u blatu, ali se nekako uspio vratiti nazad. Ruben uzima dobar zalet i uspijeva da prođe kroz blato. Naš dobri stari Barikelo! Drugi džip se totalno zaglavio i zamalo prevrnuo. Izvukli su ga sajlom uz pomoć druga dva džipa.

U krateru je mnogo zebri, a nekoliko puta smo naišli i na slonove koji su nam prelazili preko puta. Takođe smo vidjeli i dva geparda. Dosta je i babuna i različitih vrsta ptica. Posebno su zanimljivi majmuni sa crnim licem i plavim mudima. Zovu ih blackface monkey. Pitam se zašto se ne zovu blueballs monkey? U daljini smo uspjeli da vidimo i rijetke primjerke crnog nosoroga. Šteta što im nismo mogli prići bliže.

Oko 15.00 nam je crkao hladnjak u džipu pa smo stali. Srećom, došao je drugi džip koji nas je odbacio do mjesta za piknik, pored jezera, i tu smo ručali. Za ručak imamo pileći batak i kuvana jaja. Iznad naših glava kruže orlovi, pa nam jedan vozač kaže da ih ne izazivamo sa hranom, jer se znaju zaletiti i ukrasti hranu iz ruke.

Malo smo čekali i posmatrali nilske konje u jezeru i neku pticu koja je upravo ulovila neku ribu i nosi je u kljunu. Drugi džip je stigao i vraćamo se nazad u kamp. Vraćamo se džipom kojeg vozi lik koji popravlja toalete u parku, tako da povremeno stajemo dok on ne provjeri da li je sve ok.



Životinje ulaze u njih pa znaju napraviti nered i sve polomiti. Pored nas je manja grupica majmuna. Dolazi još jedan džip u kojem su neke debele Švabice i majmuni skaču na krov, dok su Švabice još unutra, i poslije samo dvije sekunde iskaču van, noseći u rukama sendviče.

Kakva vještina i uvježbanost! Ostadoše debeloguze Švabice bez sendviča. Nakon 15 minuta smo krenuli ka Aruši. Do Aruše imamo preko 150 km. Oko 19.00 smo stigli u grad i izašli ispred Meru hotela gdje smo opet uzeli sobu.

Ovog puta je soba čak jeftinija nego juče – 15000 Tsh. Razmijenio sam još 20 eura pa smo otišli na Internet. Noću je Aruša sablasno pusta i izgleda vrlo nesigurno. Nije pametno mnogo se muvati po mračnim ulicama. U hotelu sam tražio naše stvari koje smo ostavili na recepciji, ali momak ništa ne razumije. Ja tražim torbe, a on meni prvo daje meni iz restorana, pa zatim zove nekog momka koji kao razumije engleski. Ovaj je još gori od njega. Poveo nas je dole gdje je parkiran džip i nudi nam organizaciju safarija. Torbe čovječe, torbe, kakav safari!

Imam još samo 100 eura u džepu, a treba stići kući. Mnogo smo do sada potrošili, ali se nadam da će nam to biti dovoljno do kraja putovanja.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>