13.05.2010 (dan 29)
Arusha, Nairobi
Doručak i kafa u hotelu Meru. Danas napuštamo Tanzaniju i idemo za Nairobi. Otišli smo na glavnu bus stanicu da kupimo bus karte. Cijena karte do Nairobija je oko 13000 Tsh. Kad se samo sjetim da je onaj peder htio da nam je proda po 30 $. Samo da je otići iz ove lopovske zemlje! Autobus je pravi krš, a polazi u 9.30. Kažu da mu treba oko 6 sati do Nairobija. U busu smo kod neke babe promjenili preostale tanzanijske šilinge u kenijske. Nije nam mnogo ni ostalo.
Plavi gnu, Ngorongoro krater
Odmah do nas, sjede dvije dobre, plave Dankinje. Put je užasan, nigdje asfalta nema, samo zemlja. Mogu misliti kako to izgleda kada padne kiša. Pokušao sam čitati knjigu, ali je to nemoguće od stalnog poskakanja zbog rupa na putu. Prešli smo granicu i ostavili Tanzaniju iza sebe. Opšti utisak za Tanzaniju – prelijepa zemlja sa odvratnim ljudima u istočnom dijelu. U bus je ušla grupa Maasaija i zasmrdila cijeli bus. Sjeli su iza nas, a toliko smrde na pokvareno meso, da suze udaraju na oči. Ne može se disati. Oko 15.00 smo stigli u Nairobi. Ovo nam je već treći ulazak u Keniju. Srećom, ona prva viza još važi.
KENIJA
Centar grada izgleda super i prilično moderno. Tu su visoki neboderi, poslovne zgrade, banke i supermarketi. Glavna ulica je Kenyatta avenija. Uzeli smo taksi za 300 Tsh i otišli u hotel Terminal. Soba je 20000 Tsh, nije malo, ali je odlična, a još je i lokacija sjajna. Odmah preko ulice je Nakumatt supermarket. Najvjerovatnije ćemo je uzeti na 2 dana. Nakon što smo se smjestili i malo odmorili od puta, otišli smo u Nakumatt i tamo pojeli po pizzu. Ovdje ima svega, mislim da ovdje možemo kupiti sve što nam treba. Nema potrebe da se luta dalje po gradu. Nakumatt ima restorane brze hrane, kafiće i tu se može kupiti sve: hrana, piće, odjeća, knjige…
Izašao sam ispred supermarketa i stao na ulaz da zapalim cigaru, nakon dobrog ručka. Prišao mi je neki lik, lijepo obučen, u odijelu i rekao mi da bi mogao biti uhapšen. Bio je vrlo ljubazan. Ne razumijem, zašto. Pa pušenje je strogo zabranjeno u gradu i za to se ide odmah u pritvor, a kasnije sud određuje vrlo visoku novčanu kaznu. Nema pušenja ni na ulici. Samo u strogo određenim mjestima za pušače. U gradu najvećeg kriminala gdje su ubistva, pljačke i silovanja normalna stvar, za pušenje cigareta se ide u zatvor! Ugasio sam cigaretu i zahvalio se momku. Djelovao mi je kao policajac u civilu ili nešto slično, jer je rekao da oni obično prvo upozore turiste jer ovi ne znaju za pravila. Svakako mislim da ostavim cigare, a sad sam još jači u toj odluci. Ako mogu ovi crnci da se bore protiv toga, nema smisla da ja nastavljam. Vrijeme Hemfri Bogarta i cigare u ustima je definitivno prošlo. Veče smo proveli u sobi. Normalno, jer se ovdje noću ne izlazi.