12.02.2015 (Dan 18)
Mandalay, Bangkok
Doručak u hotelu Garden se sastoji od omleta, marmelade i crne kafe. Spremio sam sve stvari za polazak. Danas napuštamo Myanmar. Uglavnom sam postigao sve ciljeve i završio sa ovom zemljom. Nije bilo loše. Oko 10 sati smo uzeli uzeli taksi do međunarodnog aerodroma u Mandalayu. Cijena taksija je 12.000 kyata, a do aerodroma ima nešto manje od sat vremena vožnje. Za Bangkok letimo sa kompanijom AirAsia u 12.50. Nakon dva sata smo sletili na aerodrom Don Mueang u Bangkoku. Ovaj aerodrom je prilično udaljen od grada. Do centra grada ima čak i više od sat vremena vožnje. Taksisti traže oko 30 eura do grada. Mi smo u ovom slučaju uradili najpametniju stvar.
Bangkok
Izašli smo iz aerodroma, ignorisali taksiste, i pojavili se na malom bus stajalištu gdje staju lokalni busevi koji idu prema gradu. Bus broj 29 ide do Spomenika pobjede, što je savršeno, a cijena karte je manje od 1 $. Kod spomenika smo uzeli drugi bus, broj 509, do nama dobro poznatog Khao San Roada. Nakon 15 minuta šetanja po Khao Sanu, smjestili smo se u New Siam Guesthouse, u istoj uličici gdje sam bio prije više od 6 godina. Soba košta 20 $ i imamo klimu, TV, toplu vodu i kupatilo. Khao San se nije mnogo promijenio od mog zadnjeg boravka ovdje. Još uvijek je vrlo živo na ulicama i skoro svi stranci su ovdje. Barovi, restorani i klubovi su puni tokom cijelog dana.
Volim ove mirise sa ulica Bangkoka. Ručali smo na ulici, sjeli smo za mali stolić i naručili pečenu teletinu sa krompirom koju je stari Tajlanđanin pržio na ulici. Na sve to sam dodao i jedno veliko Chang pivo. Jedina promjena koju sam primjetio u odnosu na moj prošli boravak ovdje je ta da je sve dosta skuplje nego prije. I Tajland se ubrzano razvija i polako prestaje da bude jedna od onih jeftinih destinacija.
Bangkok, Wat Arun
Dok smo ručali, na suprotnoj strani ulice sam vidio malu turističku agenciju na čijim vratima je pisalo da rade i vize. Pa zašto da gubimo vrijeme? Odmah nakon ručka smo otišli kod njih da vidimo da li mogu sutra da nam srede vize za Vijetnam. Prilično neljubazan lik nam kaže da nema problema i da ćemo sutra naveče imati vize u džepu. Naravno da to treba dobro platiti, što smo i učinili. Ostavili smo im pasoše i osjećamo se odlično. Meni je sutra rođendan. Imam osjećaj da ću se večeras napiti. Već je noć i šetamo se prepunim ulicama Khao Sana. Kakva gužva na sve strane! Barovi su puni, muzika se čuje sa svih strana, a mlade, lijepe Tajlanđanke dozivaju prolaznike u barove. Ja i Siniša smo sjeli u jedan bar i naručili po veliko pivo. Nakon toga još jedno. Pa još jedno. Ubrzo smo stupili u kontakt za susjednim stolom za kojim je sjedila grupica Tajlanđanki. Jedna od njih izgleda vrlo pametno i obrazovano. Možda i nije kurva ili sam ja od piva već zaglupio? Sledeća slika je ta da smo ja i Siniša, ta cura i neki kreten Nijemac za stolom unutar tog istog bara. Švabo nam zove tekilu za tekilom. Vjerovatno želi da nas pićem otkači od ove male. To mu je i pošlo za rukom. Mi smo se napili do besvijesti, a on je vjerovatno otišao jebati. Sada već imam isprekidan film. Sledeća slika je ta gdje sjedim na sred ulice sa nekim hipi Englezima i Tajlanđanima i pijemo pivo. Kako smo se vratili u gesthaus, toga se ne sjećam. Ili ne želim da se sjetim.