MACAU

30.01.2015 (Dan 5)

Hong Kong, Macau

Danas napuštamo Hong Kong. Pješke smo došli do pristaništa China Ferry i kupili karte za Makao. Cijena karte je 190 HK$. Ovdje je nekoliko prevoznika koji nude prevoz za Makao i druge destinacije. Mi smo koristili usluge kompanije TurboJet. Trajekt je prilično uredan, a vožnja prijatna. Nakon sat vremena smo stigli u Makao. Većinu puta sam prespavao. Makao izgleda odlično i čini mi se da će mi se svidjeti. Makao je jedan od dva specijalna administrativna regiona Narodne Republike Kine. Leži na zapadnoj strani delte rijeke Pearl, dok je na drugoj strani Hong Kong koji je udaljen 64 km. Na sjeveru se graniči sa kineskom provincijom Guangdong, a na jugu izlazi na Južno kinesko more. 1557. godine, Makao je iznajmljen Portugalu kao trgovačka luka od strane dinastije Ming. Portugalci su upravljali gradom pod kineskom vlašću i suverenitetom sve do 1887. godine, kada je Makao i zvanično postao portugalska kolonija. Makao se brzo razvijao kao veliki trgovački centar, najviše iz razloga jer je kineskim trgovcima bilo zabranjeno da napuštaju Kinu. Portugalci su dobro iskoristili tu priliku i radili su kao njihovi agenti uzimajući njihovu robu i mjenjajući je za pamuk i tekstil. U 16.vijeku su Portugalci bili posrednici u trgovini između Kine i Japana. Pored trgovine, Makao je postao i centar hrišćanstva u Aziji. Sa portugalskim brodovima, pored trgovaca, često su dolazili i razni misionari i sveštenici koji su širili hrišćanstvo na ovim teritorijama. Jedan od najpoznatijih je bio Francis Xavier, misionar s kojim sam se već sreo u Malaki. Nakon što su Britanci potpisali sličan ugovor sa Kinom u vezi predaje Hong Konga, i Portugal je uradio istu stvar. Razgovori su počeli 1986. godine i ugovor je potpisan iste godine. Tim ugovorom je bilo definisano da Makao postane specijalni administrativni region Kine. Datum za predaju bivše kolonije je postavljen na 20. decembar 1999. godine i time bi bila završena vladavina Portugala nakon 442 godine. Kao i Hong Kong, Makao će uživati visok stepen autonomije narednih 50 godina po svim pitanjima osim odbrane i spoljnih poslova, pod sloganom “jedna zemlja, dva sistema”. Makao danas ima oko 620.000 stanovnika, od kojih su 95 % Kinezi. Portugalci čine nešto manje od 2 % populacije, a ostali su Makanezi, ljudi koji su mješavina Kineza i Portugalaca. Portugalski uticaj je vidljiv svuda i ogleda se u baroknim crkvama, starim kamenim tvrđavama, urednim parkovima i vrtovima. Vrijednost Makaoa je prepoznao i UNESCO koji je 2005. godine stavio pod svoju zaštitu 30 istorijskih zgrada i trgova. Makao se može podijeliti na tri dijela: Macau poluostrvo, koje se na sjeveru spaja sa Kinom, ostrvo Taipa, južno od poluostrva a koje je spojeno sa poluostrvom sa tri mosta i ostrvo Coloane, najmanje i najjužnije ostrvo, koje je spojeno sa Taipom zemljom koja je oteta od mora. Makao je jedino mjesto u Kini gdje je legalizovano kockanje. Često ga zovu Las Vegas Azije. Ušli smo u besplatni bus koji nas je dovezao ispred kazina Grand Lisboa. Od pristaništa do kazina u gradu voze besplatni autobusi. Otišli smo do trga Largo do Senado u centru grada. Senatski trg nosi to ime jer je ispred zgrade senata Leal Senado. UNESCO ga je 2005. godine stavio na svoju Listu svjetske baštine kao dio istorijskog centra Makaoa. Nekada su Portugalci na ovom trgu postrojavali svoje kolonijalne trupe. Trg je ukrašen valovitim mozaikom kojeg čine crno i bijelo kamenje. Ovo mjesto je vrlo popularno za razne kulturne aktivnosti. Oko trga su shopping centri i kineski restorani. Ovaj trg će nam naredna dva biti glavni centar za orijentaciju u gradu. Željko i Siniša ostaju na trgu da nam čuvaju stvari, a ja i Toni idemo da nam nađemo smještaj. Čini mi se da ćemo imati problem sa smještajem. Našli smo nekoliko hostela i hotela, ali sve je zauzeto.

Vikendom je teško naći smještaj jer ljudi tada obično dolaze da se kockaju. A tada i cijene idu gore. A mi smo, naravno, ovdje došli za vikend. U jednom hostelu smo našli sobu sa četiri kreveta, koja jeste bila skupa, ali kad se podijeli na nas četvoricu, to i nije tako loše. Međutim, dok se Toni, stara cicija kojem je sve skupo osim ako nije džabe, predomišljao, grupa Kineza je uzela i tu sobu. Ušao sam u jedan hostel i krenuo da se penjem gore stepenicama. Nisam se popeo ni na prvi stepenik, a sa prvog sprata je nagrnula gomila kurvi prema dole. Dozivaju me, mašu rukama i kikoću se. To me malo podsjetilo na scene iz Western filmova kada prašnjavi kauboj uđe u bordel, a kurve na prvom spratu se guraju koja će prije do njega. Ovo i nije hostel nego bordel. Hm, a u centru grada je, a preko ulice je policijska stanica. Dobro da znamo kako stoje stvari. U sledećem hostelu, koji je izgledao prilično jadno, na zidu stoji natpis „prostitution free to ask“. Dakle, ne treba se stiditi i pitati za kurve na recepciji. Nažalost, ni ovdje nema slobodne sobe. Ovo me sad već brine i razmišljam da li će se moći spavati na nekoj klupi u parku. Vratili smo se do trga Senado i pokupili onu dvojicu. Sada smo krenuli u drugom smjeru i nakon 10 minuta hodanja našli smo smještaj u hostelu Vila Ka Meng u ulici Rua da Madeira. Hostel izgleda prilično staro, ali je bar posteljina čista. Na recepciji je bila neka baba koja ne govori engleski, pa sam se mučio sa njom pokazujući rukama i nogama šta mi treba. Nemoguće je naći dvokrevetnu sobu ispod 50 – 60 eura. Ova košta 530 MOP$ za noć.

Samo da smo se smjestili. Odmah idemo u grad i prvo što moramo uraditi je da razmijenimo nešto novca. U prvoj mjenjačnici sam razmijenio 50 $. Valuta koja se ovdje koristi se zove pataka – MOP$ i sastoji se od 100 avosa. Odnos sa honkoškim dolarom je približno isti i ovdje se obe valute primaju sasvim normalno. Obišli smo hram Hong Kung koji se nalazi vrlo blizu našeg hostela. Star je 200 godina i posvećen je jednom generalu Han dinastije koji se zvao Li Lie. Nakon ovoga posjetili smo i hram Sam Kai Vui Kun ili Kuan Tai. Posvećen je bogu rata i pravde Kwan Yu. Izgrađen je između 1723. i 1795. godine i originalno se koristio i kao mjesto sastajanja poslovnih predstavnika iz tri okolne ulice. Šetnju po gradu nastavljamo prema trgu Senado. Tu je crkva St. Dominic. Izgrađena je 1587. godine u baroknom stilu i pod zaštitom je Unesco-a. Crkvu su ustanovila tri dominikanska španska sveštenika koji su ovdje došli iz Akapulka u Meksiku. Crkva je lijepa, sa žutom fasadom i zelenim vratima i prozorima. Ušao sam unutra i ostao zadivljen prelijepim oltarom. U samom srcu trga Senado je i najstarija socijalna institucija u gradu, Sveta kuća milosrđa, Santa Casa da Misericórdia. To je vrlo lijepa, bijela zgrada izgrađena 1569. godine, po naređenju biskupa grada. U to vrijeme je služila kao dom za siročad i prostitutke. Koristila se i za smještaj udovica mornara koji su nestali na moru. Danas je tu smješten mali muzej, ne naročito zanimljiv. Makao je dosta jeftiniji nego Hong Kong, bar što se tiče hrane, pića i cigara. Marlboro sam u Hong Kongu plaćao i 55 HK$, dok je ovdje 30 HK$. Najveća atrakcija su definitivno ruševine Crkve Svetog Pavla. Mnogi smatraju da su ove ruševine najveći spomenik hrišćanstvu u Aziji.

Crkvu je dizajnirao italijanski jezuit, a završili su je protjerani japanski hrišćani i kineski radnici 1602. godine. Nakon protjerivanja jezuita 1762. godine, crkva je napuštena i tu je smješten vojni garnizon. 1835. godine je izbio požar u kuhinji kasarne i bilo je uništeno sve osim ovog što vidimo danas. A mnogo nije ostalo. Sve što danas stoji od nekadašnje velike crkve je prednja barokna, bogato ukrašena fasada i velike kamene stepenice. Crkva je na malom brdu iznad grada. Pošto je to glavna atrakcija u gradu, kao što sam i očekivao, stotine turista je ovdje. Ruševine se nalaze odmah pored čuvene tvrđave Monte Fort ili na portugalskom Fortaleza do Monte. Crkva ima 5 nivoa sa tri ulaza. Iznad srednjeg ulaza je uklesan natpis ’MATER DEI’. Na prvom nivou je 10 jonskih stubova, a na drugom je 10 stubova u korintskom stilu, a između su postavljene statue četiri sveca, među njima St Francis Xavier, apostol Dalekog istoka i St Ignatius Loyola, osnivač jezuitskog reda. Na trećem nivou je statua Djevice Marije, a na četvrtom je statua Isusa. Stvarno izgleda prelijepo. Mogu samo da mislim kako je tek izgledala kad je bila čitava. Tu su i neke grobnice, mali muzej i kripta. Na brdu iznad crkve je tvrđava Fortaleza do Monte. Tu su još uvijek veliki stari topovi. Ovo je najstarija tvđava u gradu i njena izgradnja je počela je 1617. godine, a završena je 1626. godine. U početku je pripadala crkvi Svetog Pavla i koristila se u odbrani crkve od pirata. Kasnije je postala vojna tvrđava.

Tvrđava je kvadratnog oblika sa bastionima na svakom uglu. Sa tvrđave je prilično dobar pogled na grad. U daljini se posebno ističe velika i ružna zgrada u obliku cvijeta. To je hotel i kazino Grand Lisboa. U okviru tvrđave je i Muzej Makaoa u koji nisam ulazio. Od 1623. godine pa sve do polovine 19. vijeka guverneri su imali svoju rezidenciju ovdje. Tvrđava je puna tri vijeka bila centar političkog života u Makaou, a tek kasnije je postala vojna kasarna. Vatra koja je uništila crkvu Svetog Pavla takođe je zbrisala i sve zgrade unutar tvrđave. Makao ima dušu. Pomalo me podsjeća na Malaku u Maleziji. Ima taj isti kolonijalni šarm. Jedino što je u velikoj suprotnosti sa Malakom su kockarnice i prostitucija koja je ovdje masovna. Vraćamo se prema trgu Senado. U jednoj od ulica smo ušli u jedan kineski restoran da ručamo. Ja sam uzeo piletinu sa indijskim karijem i rižom. Ručak je oko 80 MOP$, što znači i da je hrana ovdje duplo jeftinija nego u Hong Kongu. Nakon ručka nastavljamo šetnju po gradu.

Ulice su prilično uske i pune ljudi. Sa strane su nizovi prodavnica u kojima prodaju voće, hranu i kolače. Već je noć kada smo stigli do Katedralskog trga. Tu je Katedrala Makaoa ili Igreja da Se. Sama arhitektura i nije previše zanimljiva. Na ovom mjestu je prvo stajala mala drvena kapela koja je tek 1623. godine pretvorena u katedralu. Prva katedrala građena u kamenu je podignuta 1850. godine da bi bi je nekih dvadesetak godina kasnije uništio tajfun. Ovo zdanje ispred mene je tek iz 1937. godine. Odmah pored katedrale je Kuća biskupa, sagrađena oko 1835. godine. Došli smo do hotela i kazina Grand Lisboa. Hotel ima oko 430 soba, a kazino nudi 800 kockarskih stolova i 1000 slot mašina. Sa svojih 47 spratova, Grand Lisboa je najviša zgrada u Makaou. Neonska svjetla su svuda oko mene. Kao da sam u Las Vegasu! Ušli smo unutra i ostali pomalo zapanjeni svim tim sjajem. Prostor je ogroman.



Muvamo se između stolova na kojima se odnose velike pare. Postoje stolovi sa malim početnim ulozima, ali i oni sa malo većim. Posebne prostorije su rezervisane za prave kockare koji igraju u stvarno veliku lovu. Malo smo posmatrali baccarat ali smo ubrzo shvatili da se na bini dešavaju mnogo zanimljivije stvari. Upravo traje plesna tačka polugolih prelijepih plesačica. Odmah smo se prebacili tamo i sjeli za šank da gledamo. Cure su stvarno super, sve su bijelkinje i profesionalne plesačice. Naručujem točeno japansko pivo Asahi. Na etiketi piše da je to pivo broj 1 u Japanu. Pivo je dobro. Atmosfera je stvarno odlična. Namjestio sam se na šank, pijuckam hladan Asahi i posmatram super građene cure koje plešu oko šipke ispred mene. Svi hoteli i kockarnice imaju neki svoj šou program koji je najčešće jedinstven za svaku kockarnicu. Kan-kan ples me je posebno oduševio. Šetamo po raznim prostorijama sa kockarskim stolovima i slot mašinama.

Mene kockanje uopšte ne zanima. Mogu misliti koliko kineske trijade učestvuju u svemu ovome i koji novac se ovdje obrće. Zatim smo se prebacili u sledeći kazino. Ovaj se zove Star World. Ispred je bazen i upravo počinje muzički šou sa vodoskocima u raznim bojama u ritmu pjesme „Money makes the world go round“. Nakon ovoga idemo u Wynn kazino gdje smo prisustvovali predstavi sa velikim crvenim zmajem koji se podizao polako uz muziku iz jedne rupe. Kinezi bacaju novčiće na zmaja. To je vjerovatno za sreću. Čisto sumnjam da će im zmaj pomoći. Bacio sam i ja 10 avosa. Da sam znao kaku ću najebati na ovom putovanju bacio bih daleko više. Svaki kazino ima neku svoju predstavu. Za sada ipak glasam za one plesačice iz Grand Lisboa. Mnogo su bolje nego ovaj glupi zmaj ili ona fontana sa vodoskocima. Siniša obožava kockarnice, ali meni je ovo postalo i dosadno. Na njegovo insistiranje obišli smo i četvrtu i poslednju za večeras. Mislim da je ovaj zadnji MGM Macau. Već je oko 23 i prilično umorni krećemo prema hostelu.

Meni je lično ovih kockarnica preko glave. Svi su isti. Carstvo kiča i neukusa, blještavila i svjetla. Uvijek je problem naći naš hostel. Koja je naša ulica? Prije hostela smo prošli kroz jedan zasvođeni prolaz, a sa obe strane su stajale desetak kineskih kurvi. Dok prolazimo one staju u stav mirno i isprse se da bi pokazale šta imaju. Izgleda kao vojna smotra. Sa svih strana stižu poruke „I love you, I love you…“ Prva sa crnim halterima i visokim štiklama je bila prelijepa. Zadnja u redu se toliko naglo isprsila dok sam prolazio da sam pomislio da će joj puknuti oni njeni silikoni. Uzvratio sam joj smiješkom i rekao: „Nice!“ Hostel nam je u sledećoj uličici, nekih 30 m od kurvi. Zanimljiv detalj! Prvo sam mislio da su Kineskinje sitne i ružne i da sve kilavo hodaju. Mislim da ću morati prestati da generalizujem po tom pitanju.

<< prethodna                                                                             sledeća >>