18.09.2013 (dan 4)
Kuta
U 1 sat iza ponoći smo sletili na aerodrom Ngurah Rai Airport u blizini Denpasara, na Baliju. Aerodrom se zapravo nalazi bliže gradiću Kuta, ali se međunarodno tretira kao Denpasar, po najvećem gradu na Baliju. Noć je, sa ruksacima na leđima idemo pješke prema Kuti, koja bi trebala biti 2 – 3 km južno od aerodroma. Taksisti su užasno dosadni. Svi pokušavaju da nas nagovore da idemo s njima. Tek smo stigli, i ne znamo ni koliko bi taksi koštao, a pošto ne želim da nas naprave budalama odmah na početku, tako što bi platili taksi 10 puta više nego što stvarno košta, odlučujemo da idemo pješke. Kuta je zapravo odmah tu, pored aerodroma, a sam centar mjesta je nekih 2 – 3 km udaljen. Imamo malih problema da se orijentišemo, pa usput pitamo ljude za centar mjesta. Uspjeli smo da ga nađemo. Region Kute je najveće i najpoznatije turističko mjesto na Baliju. Svi ovdje dođu prije ili kasnije, ako ni zbog čega drugog, a ono bar zbog blizine aerodroma. U suštini, Kuta se sastoji od dvije glavne paralelne ulice i niza sporednih poprečnih ulica, od kojih su neke vrlo uske. Dvije glavne ulice su Jl Legian, koja prolazi kroz centar mjesta i u kojoj je glavni centar noćnog života i zabave sa nizom barova i restorana, i Jl Pantai Kuta ili Kuta Beach Rd, koja ide uz morsku obalu. Hodamo glavnom centralnom ulicom Legian i nailazimo na dio gdje su barovi i neonski natpisi i svuda se čuje muzika i vrištanje. Sada je već oko 2 sata iza ponoći i žurka dostiže vrhunac. Potrebno je naći smještaj, ali smo se malo umorili hodajući od aerodroma sa ruksacima na leđima, pa smo odmah sjeli u jedan bar na ulici da popijemo pivo i da vidimo gdje ćemo. Pivo koje se ovdje najviše pije je lokalna marka Bintang, malo od 0.33 l i veliko od 0.66 l. Očekivao sam da će pivo biti jeftinije. Mali Bintang je ovde oko 20.000 Rp, a veliki oko 28.000 Rp. Ovo je još i prilično povoljno u odnosu na ostali dio Balija gdje je veliki Bintang čak i 38.000 Rp, a mali oko 28.000 Rp. U prodavnicama je oko 15.000 Rp, što je oko jednog eura. Njegov ukus se često poredi sa onim od Heinekena, a i crvena zvijezda na flaši je ista kao kod Heinekena. Ostale marke piva, koje se inače piju znatno manje od Bintanga, su Anker i Bali Hai. Bali Hai je prilično sladunjavo, i to je izbor tek kada nema Bintanga. Nakon piva idemo da potražimo smještaj. Veliki broj jeftinih mjesta se nalazi između ulice Legian i plaže, u uskim ulicama. Kuta i Legian imaju na stotine mjesta u kojima se može naći smještaj. Luksuzni hoteli su pored plaže, a jeftini losmeni su u malim ulicama između plaže i ulice Legian. Losmen je osnovni smještaj, često u većim kućama, često vođen od strane familije koja tu živi. Tražimo malu uličicu koja se zove Poppies Gang I, u kojoj bi trebalo biti dosta jeftinih hostela. Naravno da ju je teško naći jer je široka manje od 2 m. Nakon pola sata lutanja smo je konačno našli. Sa svih strana čujemo dozivanja lokalaca „Hello,boss! Hotel, massage?“ Vidim da je ovdje i priličan broj prostitutki. Najčešće prevozno sredstvo je motor, i pravo je čudo kako se uopšte mimoiđu u ovim uličicama. Široke su toliko da automobil može proći, ali onda nema prostora čak ni za pješake. Sa strane su brojne prodavnice u kojima se prodaje odjeća i razne gluposti, a koje su sada sve zatvorene. Sutra, u toku dana će sve ovo oživjeti. Dolazimo do hostela Rita. Iznad ulaza stoji jasan natpis „We sell magic mushroom“. Taj natpis se može često vidjeti. Radi se o psihodeličnim gljivama koje izazivaju jake halucinacije. Droga je strogo zabranjena a kazne su vrlo teške. Ovo je vjerovatno legalno, ali sigurno nećemo probati.
Kuta
Cura, koja bi trebalo da radi na recepciji, spava na podu. Budimo je i pitamo za sobu. Ima slobodnu samo jednu sobu i to za 200.000 Rp. Pošto je već prošlo 3 sata ujutro i umorni smo, odlučujemo da uzmemo tu sobu. Soba je užasna, vrlo jednostavna, i prilično prljava. Jasno je zašto je samo ova slobodna – jer je niko nije htio. Definitivno, jedna od najgorih soba koju sam vidio. WC ne radi, zidovi se raspadaju i probija vlaga sa svih strana, a posteljina je prljava. Ovo ne vrijedi ni 50.000 Rp. Ali samo da legnemo i spustimo ruksake sa leđa. Čim ustanemo, idemo odavde. Dobićemo tifus ili koleru ovdje. Spavaćemo obučeni, jer je očigledno da posteljina nije mijenjana dugo vremena. Imamo i nekakav doručak uključen u cijenu. Tuširamo se hladnom vodom i idemo spavati. Svaki početak putovanja mi počinje loše, tako da sam na ovakve situacije već navikao. Ustali smo oko 9 ujutro da se pregrupišemo i prebacili se u drugi hotel po imenu Ayu Beach Inn, nedaleko odavde, u istoj ulici. Soba je sada odlična, čista i kupatilo je u redu, ali je dosta skupa – oko 225.000 Rp, što je oko 15 eura. Nakon što smo se smjestili, otišli smo na plažu. Kuta beach je centralna plaža sa bijelim pijeskom i pruža se više stotina metara, sve do Legiana, gdje već nosi naziv Legian beach.
plaža Kuta
Talasi su prilično veliki i nije baš dobro za plivanje, ali za surfanje i nije tako loše. Tu sam se okupao. Ovo se zvanično vodi kao Indijski okean. Dok smo sjedili na plaži, sreli smo neke Hrvate iz Zagreba. Ovdje su kod neke žene iz Hrvatske koja ovdje živi već godinama i imaju već organizovan put do ostrva Flores. Popili smo po hladan veliki Bintang a zatim otišli u jedan restoran u ulici Poppies I i ručali.
Mie goreng spesial
Držimo se obećanja da ćemo jesti samo lokalnu hranu. Ja sam naručio Mie goreng spesial, a Mirjana piletinu sa karijem. Mie goreng se uglavnom sastoji od tjestenine i to je uobičajeno jelo u Indoneziji i Maleziji. Sprema se od žute tjestenine pržene u ulju sa češnjakom, lukom i komadićima piletine, teletinom, račićima, čilijem, kupusom i jajetom na vrhu. Može se naći svuda u zemlji, od prodavača hrane na uličnim štandovima do skupih restorana. Nakon ručka smo šetali po Kuti i Legianu.
plaža Kuta
Legian je susjedno mjesto, koje se nastavlja sjeverno od Kute, a spojeni su u jedno naselje. U jednoj prodavnici smo kupili torbu i sandale za plažu. Ovdje je sve dosta skuplje nego u drugim dijelovima zemlje. Cijenkanje je obavezno jer su početne cijene za turiste nekoliko puta veće od stvarne vrijednosti.
Memorijalni zid
U Kuti smo posjetili mjesto gdje je nekad bio Sari klub, i gdje se u oktobru 2002. godine dogodio teroristički bombaški napad u kojem je poginulo preko 200 ljudi. Dvije bombe su eksplodirale u Legian ulici, s tim što je druga bila mnogo razornija i ona je u potpunosti uništila klub Sari. Eksplozija je uništila susjedne barove, prodavnice i kuće. Nakon što smo kupili dva peškira, vratili smo se na plažu.
Kupanje i ležanje na plaži. Posmatrali zalazak sunca. Vratili se u našu ulicu i ispred hostela popili po mali Bintang. Više se isplati piti veliko pivo nego malo, jeftinije je. Nakon kraćeg odmora u sobi, izašli smo van i večerali. Ovog puta smo se odlučili za ribu. Ja sam uzeo šniclu od tune, a Mirjana šniclu od crvenog snappera sa salatom. Snapper je, naravno, daleko ukusniji. Večera je bila izvrsna, a koštala nas je oko 70.000 Rp, što je nešto manje od 5 eura. Sada je već noć i ludilo u Legian ulici je već počelo. Sada je na redu pivo, izbor pada na Appache Reggae Bar u kojem je bila dobra muzika uživo. I sad sam ispao glupan! Prilazi mi konobar i ja mu kažem da nam donese po veliki Bintang.
Kuta
On me začuđeno gleda i pita da li sam siguran da želim veliko, a ja ne razumijem čemu to začuđeno lice i odgovaram potvrdno. Kada je donio pivo i rekao da dva piva koštaju 100.000 Rp, tada sam shvatio. Sada traje tzv. „happy hour“ od 17 do 3 ujutro, i za jedan mali Bintang po cijeni od 35.000 Rp se dobiju dva! Osvrćem se oko sebe i vidim da u cijelom baru apsolutno niko ne pije veliko pivo. Kakav tupan! A na stolu je meni na kojem piše „Happy Hour, order 1 small Bintang, get 1 for free“. Ubiću se. Totalno sam poludio i umjesto da odem u sobu, naručujem još 4 piva, naravno sada sve ide duplo. Pijemo pivo, slušamo muziku i posmatramo događanja na ulici. Nekoliko puta su mi prilazili neki sumnjivi tipovi i nudili mi da mi prodaju drogu. Kamufliraju ih u pakovanja vijagre. Kazne za drogu su ovde vrlo visoke, čak je moguće dobiti i smrtnu kaznu, tako da mi nije baš najjasnije kako to ovdje funkcioniše. Vratili se u sobu.