26.09.2013 (dan 12)
Padangbai, Lembar, Bangsal, Gili Islands
Spremili smo stvari i otišli na doručak na krovu. Danas napuštamo Padangbai i Bali i idemo na Gili ostrva, s tim da to podrazumijeva prethodno dolazak na ostrvo Lombok. To sve je vrlo lako organizovati odavde, jer sve agencije, svi hoteli, hosteli nude transport do Gilija. Obično je u cijenu uključen trajekt do Lomboka, zatim mali shuttle bus do mjesta Bangsal i motorni čamac do Gili ostrva po želji. Naravno, može se odmah kupiti i povratna karta, ali za to nema potrebe. Mali Gili arhipelag čine tri ostrva, Gili Trawangan, Gili Meno i Gili Air, i nalaze se nedaleko od obale Lomboka.
Ostrvo Lombok
Ostrva su popularna destinacija za turiste. Pripadaju grupi Lesser Sunda ostrva ili Nusa Tenggara. Svako od ostrva ima nekoliko manjih rezorta, koji se obično sastoje od manjih kolibica i restorana. Većina stanovnika živi na Trawanganu, duž istočne obale ostrva. Sav motorizovani saobraćaj na ostrvima je zabranjen, ali s obzirom da su ostrva vrlo mala, to i nije problem. Postoji i jedna vrsta male kočije koju vuče konj a zove se cidomo. To su vrlo popularne destinacije i za ronjenje zbog obilja podvodnog života i atraktivnih korala. Mi smo odlučili da idemo odmah do najudaljenijeg ostrva Gili Trawangan, pa da se prebacujemo sa jednog na drugo prema Lomboku. U 9.30 smo se ukrcali na trajekt za ostrvo Lombok. Ovo je najjeftiniji ali i najsporiji način da se dođe do ostrva. Pred nama je oko 4 sata lagane i dosadne vožnje. Trajekt prevozi i autobuse i kamione, i ima dovoljno mjesta da ih stane nekoliko. Prostorije za putnike su klimatizovane, čak i previše, tako da je unutra čak i hladno, pa smo većinu vremena proveli vani, pržeći se na suncu. Nakon 4 sata smo stigli do pristaništa u gradiću Lembar na Lomboku. Ovdje je nekih desetak trajekata i sada opet imamo problem.
Lombok, Lembar
Moramo čekati naš red da pristanemo i da se iskrcamo. Pročitao sam pola knjige dok smo čekali. Jedan član posade kaže da ćemo čekati još pola sata. Lombok izgleda vrlo brdovito. U daljini se vidi i Gunung Rinjani, koji se izdiže do visine od 3772 m, i to je drugi po visini aktivni vulkan u Indoneziji. Čekanje se odužilo na skoro dva sata. Ovo nije uvijek slučaj, ali danas imamo tu lošu sreću. Sad je pitanje da li ćemo danas uspjeti stići na Trawangan. Noćna vožnja čamcem do ostrva ne dolazi u obzir. Gladni smo i nemamo pojma kakva je procedura za nastavak puta kada se iskrcamo. Gdje će nas i da li će uopšte, čekati taj shuttle bus koji smo platili?
Na trajektu se može kupiti hrana i piće, ali se to uglavnom svodi na neki loš keks, a i sve je nekoliko puta skuplje. Konačno je i naš trajekt došao na red pa smo se iskrcali na ostrvo. Mjesto u kojem se trenutno nalazimo se zove Lembar, i to je glavno pristanište za trajekte sa Balija. Gradić je totalno nezanimljiv i tu se nema šta tražiti. Nakon iskrcavanja dočekao nas je momak koji nas je doveo do našeg shuttle busa. Odmah smo krenuli prema najvećem gradu Lomboka, Mataramu. Zaustavili smo se ispred turističke agencije od koje smo kupili karte. Tu su nas ubijedili da kupimo i povratne karte za Bali. To mi se baš i nije svidjelo, jer ne volim kad me tako lako nagovore na nešto. Dvije karte u jednom smjeru koštaju 300.000 Rp. Ovde sve tako funkcioniše. Da smo probali da idemo sami, možda bi troškovi bili ukupno 150.000 Rp, ali to onda podrazumijeva i traženje prevoza, cijenkanje i svađanje sa vozačima, tako da se pitam da li bi to vrijedilo. Datumi povratka su otvoreni, tako da možemo prenoćiti u Mataramu i javiti im samo u kojem smo hotelu da dođu da nas pokupe ispred. To i nije loše.
Gili Trawangan
Polazimo prema mjestu Bangsal, na sjeveru ostrva, i tu ćemo se ukrcati u čamac koji će nas prebaciti do Gili Trawangana. Vozač se zove Eddie i vozi kao luđak. Put je vrlo krivudav i prilično uzak, a prolazi kroz dio džungle i kroz prolaz Pusuk. Pored puta vidimo grupice majmuna. Mnogo je motorista na putu. Ovde ne postoje saobraćajni znakovi, a ni neka jasna pravila vožnje. Preticanje u manjim krivinama je normalna stvar, a u većim se ni ludi Eddie ne usuđuje, što je ipak neka utjeha. Stalno mi se čini da ćemo se sudariti sa nekim od njih. Stižemo u Bangsal, malo mjesto na obali Lomboka. Tu je nekoliko motornih čamaca, a sa jednim ćemo se i mi prebaciti do Trawangana. Stigli smo prilično kasno i sunce je već na zalasku. Dok smo se ukrcali u čamac i krenuli, već je pala noć. Drveni čamac je malo veći, ali prilično jednostavne građe, a u njemu nas je 15-tak. Uglavnom ronioci, mnogi sa sobom nose i dio svoje opreme. More je nemirno i talasi su veliki, tako da je putovanje veoma opasno. Postoji veliki rizik da se čamac prevrne, a s obzirom da je Mirjana još uvijek neplivač, zaledili smo se od straha svaki put kada je naišao veći talas. Čamac se opasno ljulja, čas na jednu, a čas na drugu stranu, i izgleda da nećemo stići do obale bez problema.
Gili Trawangan
Da je bar dan, pa da se možemo vidjeti, ako se prevrnemo u more biće vrlo, vrlo gadno. Vidim da ni iskusnim roniocima u nekim trenucima ovo nije prijatno. Mirjana se trese od straha, a ja se spremam da je uhvatim u slučaju nesreće, i razmišljam kako ćemo se u tom slučaju održati na površini. Moram joj čestitati na hrabrosti ili ludosti, da kao neplivač pristane da uđe u ovu drvenu ljusku sa kojom se more poigrava kao sa igračkom. Za sebe se ne brinem, ali šta sa njom? Sad je jasno da se ne vraćamo sa Gilija dok ne riješimo taj njen problem sa plivanjem. Ovo je vrijeme kada ne bi smjeli ploviti morem, ali pošto smo zakasnili, oni su odlučili da rizikujemo, vjerovatno računajući da smo svi iskusni plivači i ronioci. Kako bi sada rado zadavio onog patuljka iz agencije od koje smo kupili karte za ovaj krš od čamca. Na ostrvo Gili Trawangan smo stigli u 18.30. To možemo da zahvalimo samo momcima koji su upravljali čamcem i njihovom iskustvu. Možda i bogu da se zahvalimo. Čim smo stupili nogom na čvrsto tlo, odmah smo sjeli u prvi restoran da popijemo pivo i da dođemo sebi. Mirjana se još sva trese, a ni meni nije lako. Vidim da ovde postoji i noćna riblja pijaca i to me mnogo raduje. Već počinje sa radom i jasno je da ćemo tu večerati čim se smjestimo. Noć je, i nama se opet ne hoda previše u potrazi za smještajem.
Gili Trawangan
Naseljeni dio ostrva, u kojem smo mi trenutno, se sastoji od jedne glavne uličice koja se proteže uz more i više još užih poprečnih, koje vode ka unutrašnjosti. Vjerovatno je jeftiniji smještaj u tim poprečnim i udaljenijim od mora, ali ne poznajemo mjesto, a i slabo se vidi po ovom mraku. Nakon samo 10 minuta hodanja sa ruksacima na leđima, našli smo smještaj u Purnama Homestay, u glavnoj ulici, u centru svih zbivanja. Cijena je 150.000 Rp, nemamo toplu vodu, a i ne treba nam. Imamo TV u sobi, ali možemo samo gledati filmove sa DVD playera, jer navodno ovde niko nema TV signal. Tako su mi bar rekli, iako mi to nije baš najjasnije. Možda sutra potražimo i sobu za 100.000 sa toplom vodom i TV koji radi. Za sada ostajemo ovde. Nakon što smo ostavili stvari, izašli smo van i otišli do riblje pijace. Tu je velika gužva i skoro svi večeraju upravo ovde. Postavljeni su stolovi i štandovi sa ribom i drugim morskim plodovima i tu se prži na licu mjesta ono što kupac odabere. Mi smo odabrali bijelog i crnog snepera, uz dodatak riže i malo povrća. Svi ovde jedu, jer je prilično jeftino. Ove naše dvije ribe su 47.000 Rp. Nakon večere smo malo šetali po mjestu i obilazili prodavnice. Oko 23 smo u sobi, i odmaramo. Ispred imamo mali stolić i stolice pa smo tu malo sjedili pred spavanje.