01.07.2009 (dan 12)

Tartus, Damascus, Bosra, Irbid

Ustao sam oko 7.30 i otišao do Kadmous bus stanice. Kadmous i Al Ahlia su dvije najpoznatije sirijske bus kompanije. Odlazim iz Tartusa. Danas ću pokušati stići do Bosre, grada na samom jugu zemlje, a nakon toga i preći u Jordan. Direktan bus za Bosru iz Tartusa ne postoji, pa ću morati prvo do Damaska, pa onda iz Damaska do Bosre. Kupio sam kartu za Damask, bus polazi za sat vremena pa čekam na stanici. Tu se motaju neki dječaci-čistači cipela i gnjave me da mi očiste već prilično prljave patike. Toliko su bili dosadni da sam na kraju popustio, iako mi se to ne sviđa, jer ne želim da glumim nekog gospodina. Iako dečko i nije napravio neki posao sa mojim bijelim patikama, platio sam mu višestruko nego što je tražio. Stigao je i bus i krenuo sam prema Damasku. Sirijsko more sigurno neću dugo pamtiti. Kakvo sranje od plaža i mora! Oko 13.00 časova evo me opet u Damasku. Idem odmah prema Pullman bus stanici, ali srećom sam pitao taksistu za savjet u vezi odlaska u Bosru, a on mi je rekao da busevi ne idu iz Pullman stanice nego iz Bab Mousala garaže. To je garaža sa minibusevima. Ovaj moj ne ide direktno za Bosru nego do mjesta Dara’a, ali odatle se nije problem prebaciti dalje. Ni ovo nije najbolje rješenje. Direktno se može ići sa nove Al Samariyye stanice, ali šta je tu je, ići ću ovako. U busu mi dosađuje neki momak koji želi da vježba engleski sa mnom. Uglavnom pričamo o ženama. Kaže da je običaj u njegovom selu da kad muškarac prevari svoju ženu da ga otjeraju iz sela na 2 godine. „A šta kad se vrati nakon dvije godine i učini opet isto?“ – pitam. „Onda ga ubijemo.“ – kratak i jasan odgovor. Nakon par sati vožnje stigao u grad Dara’a. Ovdje nema ništa interesantno.

Jedina zanimljivost vezana za ovo mjesto je to da je ovdje negdje čuveni Lorens od Arabije doživio svoje još čuvenije seksualno iskustvo sa turskim komandantom kada je bio zarobljen. Kažu da poslije toga više nikad nije bio isti. Pitam se zašto… Odavde sam mikrobusom krenuo prema Bosri i stigao u grad oko 16.30. Bosra je poznata po najbolje očuvanom rimskom pozorištu na svijetu. To se jednostavno ne smije propustiti. Tu je i stari rimski grad izgrađen od crnog bazalta, koji je bio glavni grad rimske provincije Arabije od 106. godine. Zbog plodnih ravnica koje je okružuju, kao i puteva koji su bili izgrađeni prema Damasku i Amanu, Bosra je u to vrijeme uživala u prosperitetu. Tu je i prorok Muhamed saznao da će postati prorok. Muhamed je tu prolazio sa svojim karavanom i sreo je nekog sveštenika po imenu Bahira koji mu je rekao da će postati prorok. Pozorište je zapravo samo dio tvrđave koju su sagradili Arapi. Tu je najprije bilo samo klasično rimsko pozorište, a kasnije su, u više faza, Arapi oko pozorišta sagradili utvrđenje.

Tvrđava je impresivan primjer arapske vojne arhitekture i izgrađena je u 11. vijeku, a pojačao ju je Saladin u 12. vijeku tako da je mogla da izdrži krstaške i mongolske napade. Rimsko pozorište je izgrađeno u 2. vijeku i primalo je oko 9000 ljudi (6000 mjesta za sjedenje) i originalno je imalo fasadu od bijelog mermera, ukrašenu statuama i drveni krov na jednom dijelu, a na drugom platno koje se moglo i uvlačiti. Citadela je izgrađena u nekoliko faza.



Prve zidine su izgradili Arapi u periodu vladavine Amajada i Seldžuka 1200. godine, nakon krstaških napada iz 1183. godine. Pozorište je prilično veliko i izgleda fantastično. Za sve ove rimske stvari, ako čovjek želi pravi doživljaj, mora sjesti i zamišljati kako je to nekada izgledalo. U ovom slučaju, potrebno je sjesti i prisustvovati zamišljenoj rimskoj predstavi. Srećom nema ni mnogo turista ovdje, pa mogu u miru da uživam i da slikam. Tu su samo neke dvije cure iz Holandije pa smo se malo slikali. Nedaleko od pozorišta je rimski grad. Nevjerovatno, pa ovdje postoje i ulice sa starim, rimskim kućama sa obe strane. Grad je veliki i zauzima površinu od 1 km2. Stižem do stare kapije tj. monumentalnog luka po imenu Bab al -Qandil iz 3. vijeka.

Na jednom stubu je zapis koji kaže da je podignuta u ime 3. legije koja je bila ovdje stacionirana. Tu su i javna kupatila, pijaca, kao i neke najstarije džamije na svijetu kao što su Omar džamija iz 7. vijeka i Fatimina džamija koju su izgradili Fatmidi u 11. vijeku, a nazvana je po Fatimi, kćerci proroka Muhameda. Tu je i Nabatinski luk od prije nove ere, kao podsjetnik da je ovaj grad nekada, još prije Rimljana, bio prijestolnica Nabatinskog kraljevstva, kada su je premjestili iz jordanske Petre. Takođe, tu su i ruševine manastira iz 4. vijeka, a lokalci vjeruju da je Muhamed tu sreo onog sveštenika koji mu je odredio sudbinu. A i sudbinu njujorškog WTC-a. Sad sam već umoran, gladan i žedan. Odmah preko puta pozorišta je neki mali restoran gdje sam popio pivo i pojeo švarmu. Raspitao sam se kako najlakše preći granicu jer planiram da idem u Jordan. Poslednji busevi idu iz Bosre oko 18.00, a to vrijeme je već prošlo, tako da postoji mogućnost da moram ostati ovdje. Ta mogućnost mi se ne sviđa, jer ovdje ima samo jedan hotel, a taj je sa 5 zvjezdica, a soba oko 150 $, tako da nema šanse da tu prespavam. Dok sjedim u restoranu, konobar mi dovodi nekog svog poznanika-policajca u uniformi, koji mi nudi da me prebaci do granice u službenom policijskom vozilu za malo žešću lovu. Toliko o korupciji i poštenju sirijske policije.

Odbio sam ga jer je njegova ponuda preskupa i otišao na glavnu ulicu i čekao da naiđe bus ili neko vozilo. Šanse za bus su minimalne, konobar kaže da ih više nema, ali mu baš i ne vjerujem jer njemu i policajcu odgovara ta situacija. Poslije desetak minuta, zaustavlja se jedno auto i čovjek se sam nudi da me poveze, naravno, ako mu platim. Traži prvo 500 – 600 SYP, ali ja mu dajem sve što imam, a to je nekih 400 SYP. Više novca nisam ni razmjenjivao, jer mi ne treba. Poslije malo negodovanja, lik ipak pristaje i idem do mjesta Daraa. Ipak se ovo isplatilo, jer do tamo ima i 40 km. Već pada noć, a ja još nisam prešao granicu. To mi je pomalo zabrinjavajuća situacija. Tu nalazim neke taksiste i dogovaram se s njima da me odvezu do grada Irbid, u sjevernom dijelu Jordana. Cijena od 5 JD do Irbida mi je prihvatljiva, jer noć je, a ni Irbid nije tako blizu. Prelazak granice između Sirije i Jordana podrazumijeva bar jedno desetak raznih vojnih i policijskih kontrola. Nevjerovatno, kao da prelazim granicu između dvije neprijateljske države. A u obe zemlje vrlo često se vide zavezane sirijska i jordanska zastava i međusobni odnosi su dobri, ako ne i bratski. Ipak, granica je nešto drugo. A na svakoj kontroli me gledaju sumnjivo. Još moram da platim i izlaznu taksu iz Sirije od 8 JD. Šta sve neće smisliti. Pa opet 10 JD za jordansku vizu. Na kraju su me detaljno ispitivali o razlozima posjete, da li planiram da radim u Jordanu i takve stvari. E još samo da me vrate sa granice! Ne znam kud bi u tom slučaju. U Liban mi ne daju, u Irak-ma kako da ne, Izrael-nema šanse odavde, jer su i oni u hladnom ratu, tako da bi mogao samo u Tursku. Službenici na šalteru me gledaju pažljivo, provjeravaju u kompjuteru gdje i kad sam ušao u zemlju, a ja napravio facu kao da sam anđeo. Nakon 20 minuta zezanja, daju mi pasoš i kažu:“Welcome to Jordan!“. Dobro je, još mi u prsluku puni džepovi odštampanih stranica o Izraelu, mislim još samo da su me Sirijci provalili da namjeravam da idem u Izrael, to bi bila katastrofa. Sirija je vrlo stroga u vezi Izraela. Naime, ako samo i posumnjaju da imaš namjeru ili si sanjao da ideš u Izrael – nema šanse za ulazak u Siriju. A o izraelskom pečatu u pasošu ne treba ni pričati. Nastavljamo dalje taksijem prema Irbidu. Sada sam već opet u Jordanu. Prolazimo kroz pogranični grad Ramtha. Taksista me dovezao samo do predgrađa Irbida.



Ja mu rekao da me vozi do centra, do sat-kule i nacrtao mu sat-kulu na papiru, pošto od engleskog zna samo „yes“ i „no“. Još mi pokazuje rukom, eno tamo je sat-kula. Izlazim iz taksija, noć je uveliko, ne vidi se ništa, a u totalno sam nepoznatom gradu. Sat-kula je na ovom mjestu isto kao i Ajfelov toranj! Kakav lažljivi peder od taksiste! Počeo sam da vičem na sred ulice i da psujem. Mrzim taksiste, mrzim Arape! E da mi se dobrovoljno prijaviti u izraelsku vojsku! A i dobro plaćaju, pa što ne spojiti korist i zadovoljstvo. U tom mi prilazi neki mladić sa izvrsnim engleskim jezikom, vjerovatno živi negdje van Jordana pa je u posjeti roditeljima. Vrlo je ljubazan i želi da mi pomogne. Objašnjavam mu zašto sam bijesan i spominjem sve arapske taksiste. U tom nailazi neki lik sa autom i nudi mi taxi usluge iako nije taksista. Pozdravljam se sa ovim momkom, vidim da ga je pomalo i sramota njegovih sunarodnika i kaže mi da nisu svi Jordanci loši ljudi. „OK, samo taksisti su loši ljudi.“ – odgovaram mu. A tek ovaj lik što me vozi! Pa ovaj kao da je upravo izašao iz afganistanske pećine u okolini Kandahara! Brada mu dužine pola metra, a na njemu neka bijela haljina. Samo mu još „kalašnjikov“ nedostaje. E još da me izbode onim krivudavim nožem i opljačka i super! Međutim, ispade on čak neki vrlo dobroćudan čovjek. Pita me odakle sam. „Bosnia“ – rekoh. A on sav sretan poče da gladi prstima i pokazuje mi onu svoju bradu i govori kroz poljupce: „Aaaa, Bosna…cmok, cmok… muslim, muslim!“. Vjerovatno pretpostavlja da sam musliman. Neka mu bude. Čak nije ni pokušao da mi traži previše za vožnju, imam osjećaj da bi me vozio i besplatno. Odvezao me tačno do sat – kule i pokazao mi hotel, a na izlasku iz auta – pozdravi, grljenje, osmijesi, koliko je srećan bio. Kakav lik! Ovakvog nema ni u crtanim filmovima. Uzeo sam sobu u hotelu Al Amin za 6 JD. Soba je odlična, kao i cijena. Vlasnik je neki čudni starčić, koji se neprestano smije i kikoće, bez ikakvog razloga, kao da je napušen ili na nekim žešćim drogama, ali je vrlo simpatičan i dobar. Iako se smijem kladiti da je lud. Kako sam samo umoran! Cijeli dan sam na putu. Rano jutros sam krenuo iz Tartusa, na obali Sredozemnog mora, bio u Damasku, obišao Bosru, prešao granicu i stigao sada u Irbid. Koji put! Sa Sirijom sam završio. Odrađena 100%. Sve što sam planirao, to sam i obišao – sve do poslednjeg mjesta! Lično to smatram ogromnim uspjehom. Nadam se da će i Jordan proći na isti način.

<< prethodna                                                                                  sledeća >>