21.04.2010 (dan 7)
Kisumu, Kampala
Ustali smo oko 7. Otišli smo do Akamba bus stanice da vidimo kad imamo bus za Ugandu. Tek u 13.00. Rezervisali smo mjesta u busu, nemamo šilinga, pa moramo sačekati da se otvori neka banka ili mjenjačnica. Ovdje se sve otvara tek oko 8.30. Šetamo po gradu i tražimo neko prikladno mjesto da popijemo jutarnju kafu. Još uvijek je sve zatvoreno. Nedaleko od bus stanice smo našli neki mini restorančić u kojem se može popiti kafa za 150 Ksh. Kafa je užasno loša. Imamo dosta vremena do polaska tako da smo nastavili sa razgledanjem grada. Sve zanimljivo je u ulici koja povezuje Clock tower. Grad ima više od 350.000 stanovnika i predstavlja vrlo važan ekonomski centar na jezeru Viktorija. Odavde negdje je i sadašnji američki predsjednik Barack Obama. U gradu i nema mnogo toga da se vidi, a ni radi. Zgrade su uglavnom niske, na jedan ili dva sprata, a na ulicama su ulični prodavači postavili svoju robu koju prodaju. Uglavnom su to razne kineske stvari, gaće, odjeća, kućni aparati… Do jezera nam se ipak ne ide, iako je vrlo blizu, na par stotina metara od nas. U banci sam razmijenio 20 eura.
Nakon toga smo otišli u jedan supermarket po imenu Nakumatt. Lanac supermarketa Nakumatt se nalazi u svim zemljama regiona i sigurno predstavlja najbolje mjesto za kupovinu. Ima svega i sve je vrlo povoljno. Čaj i kafa su vrlo jeftini, a odličnog su kvaliteta.
Žestoka alkoholna pića su vrlo jeftina. Kupili smo sendviče za put, cigare dunhill za 140 Ksh i tanzanijsko pivo Castle lager. Zatim smo otišli i kupili bus karte za Kampalu. Karta je 1400 Ksh. Vratili smo se u sobu da se malo odmorimo do 12 i da napravimo sendviče za put. Vrijeme odjavljivanja iz sobe je u 9.00, pa sam tipu na recepciji dao još 100 Ksh da ostanemo do 12. Pred nama je oko 7 sati puta busom. Trebali bi stići u Kampalu do 21.00. Otišli smo do pošte i poslali razglednice kući. U 13.00 smo ušli u bus neke kompanije po imenu Royal day. Ovo su najudobnija sjedišta koja sam vidio – fotelje. Vozač je, naravno, lud. Nekoliko puta smo izbjegli sudar kod preticanja. Sa obe strane puta se redaju velike plantaže čaja.
Stižemo na granični prelaz Busia. Viza se dobije na granici i košta 50 $. Uh, mamu im lopovsku! Granični prelaz izgleda užasno i vrlo nesigurno. Tu je gomila sumnjivih likova, raznih švercera devizama, prosjaka i lopova. Kako vidim, ova Uganda će biti mnogo bijednija od Kenije. Vegetacija je dosta bujnija, a tu su i planine i šume. Djeluje više divlje. Seoske kuće su od zemlje u obliku kruga sa kupolom i krovom od trske.
UGANDA
Prošli smo kroz grad po imenu Jinja na obali jezera Viktorija i mjesto gdje je navodno izvor Nila. Vidim žutu, zarđalu tablu na kojoj piše: „River Nile“, a iza nje je neka rijeka. To je valjda to – rijeka Nil. Prvo sam mislio da se iz Kampale vratimo do grada Jinja i malo bolje osmotrimo taj izvor Nila, ali sad vidim da se to ne isplati. To i nije neka scena za gledanje. Ipak, nećemo se vraćati u Jinju, daleko je i nema šta da se vidi. Ja sam zamišljao planinski potok koji se može preskočiti, a ovo nije ni slično tome. Izvor i ne izgleda tako očigledan.
Noć je, i oko 21.00 stižemo u Kampalu. Hodamo po gradu punom sumnjivih likova i nalazimo smještaj u hotelu City square, koji se nalazi u strogom centru grada. Odličan hotel sa prostranim, čistim sobama, kupatilom, TV, a ima čak i room service. Cijena je 50.000 Ush, što je oko 18 eura. Valuta u Ugandi je ugandski šiling, i 1 $ je oko 2.600 Ush. Uganda je dosta jeftinija od Kenije. Nakon što smo se smjestili u sobu, oko 22.00 smo izašli u grad da negdje popijemo pivo, ali smo samo napravili malo veći krug oko hotela, jer nismo našli nijedno mjesto gdje bi mogli nešto popiti a da nije previše daleko. Trebali bi negdje razmijeniti nešto novca, jer uopšte nemamo lokalne valute, ali je sve zatvoreno. U restoranu našeg hotela uzeli smo po jedno pivo Bel i založili 5 $ za šankom. Platićemo sutra a oni će nam vratiti 5 $ tada. Kakva glupost! Sudeći po onome što smo vidjeli večeras dok smo tražili hotel, Kampala ima dobrih stvari u vezi noćnog života. Istuširali smo se i malo planirali šta ćemo sutra.