SLOVENIA

15.09.2013 (dan 1)

Ljubljana

Sa autobuske stanice u Banjaluci polazimo na daleki put prema Indoneziji.  Prvo bi trebali busom do Ljubljane, gdje će nas dočekati naš prijatelj Dragan Ciganović kod kojeg ćemo prenoćiti, a slijedeći dan poletiti za Istanbul. Kao što smo se i dogovorili, Dragan nas je dočekao na stanici u Ljubljani pa smo se smjestili kod njega u stanu u naselju Fužine.

Večeras je košarkaška utakmica Srbija – Francuska u okviru Eurobasketa 2013. Pokušao sam da kupim karte, ali su ostale samo one najskuplje. Naveče smo izašli u cafe Sombrero gdje smo uz pivo gledali utakmicu. Sa nama je bila i Mirjanina drugarica Maja koja živi ovdje. Nismo ostajali dugo u gradu jer smo prilično umorni, a i sutra nas čeka naporan dan.

16.09.2013 (dan 2)

Ljubljana

Prvi pisani dokumenti spominju postojanje grada na ovom mjestu još davne 1144. godine. U to vrijeme je grad nosio ime Laibach. Prvo važnije naselje na ovom mjestu je nastalo dolaskom Rimljana koji su ovdje sagradili vojni logor oko 50. godine prije nove ere. U sljedećih stotinu godina, na ovom mjestu je nastao grad po imenu Emona i koji je tada imao oko 5000 stanovnika. Tokom Srednjeg vijeka, rijeka i grad su nosili njemačko ime Laibach, koje je bilo u službenoj upotrebi sve do 1918. godine. Ljubljana je postala glavni grad Socijalističke Republike Slovenije u Jugoslaviji 1945. godine i taj status je zadržala i nakon nezavisnosti Slovenije 1991. godine. Danas je to najvažniji i najveći grad u državi. Ujutro smo uzeli taksi do centra grada. Taksista je iz Doboja.

Mislim da je većina taksista u Ljubljani iz Bosne. Najstariji dio grada, sa najvažnijim i najljepšim istorijskim građevinama, smješten je na desnoj strani rijeke Ljubljanice. Centar grada okupira Prešernov trg sa spomenikom najvećem slovenačkom pjesniku Francu Prešernu. France Prešern je okrenut prema jednoj drugoj statui na suprotnoj strani trga. Na zidu jedne kuće je izvajan prozor na kojem je mlada ženska osoba. To je Julija Primic, djevojka u koju je Prešern bio zaljubljen i o kojoj je često pisao u svojim pjesmama. Ona je živjela u toj kući, a mladi pjesnik je često stajao ispod njenog prozora gdje je dobijao inspiraciju za svoje pjesme. Nedaleko od trga smo popili svoju prvu jutarnju kafu. Nešto južnije od spomenika je trostruki most, Tromostovje, koji se nekad zvao Špital most, izgrađen 1842. godine. Poznati slovenački arhitekta Jože Plečnik mu je dodao još dvije strane 1931. godine.

Prelazimo preko Tromostovja i dolazimo na Pogačarjev trg nad kojim dominira prelijepa Katedrala Svetog Nikolasa. Prva crkva je stajala na ovom mjestu još u 13. vijeku, ali ova sadašnja barokna građevina sa dvije kule sa zelenim kupolama je sa početka 18. vijeka. Odvojili smo malo vremena i da posjetimo njenu unutrašnjost koja je prelijepa. Unutra su prekrasne barokne freske, naslikane odmah po završetku gradnje katedrale, 1706. godine, bijeli i ružičasti mermer i pozlaćeni ukrasi. Ispred nas je Ljubljanski grad, stari dvorac koji se nalazi na brdu iznad grada. Postoji uspinjača koja nas može prebaciti na vrh vrlo brzo, ali mi ipak odlučujemo da malo prošetamo i idemo pješke prema dvorcu. Nakon 20 minuta laganog hodanja stižemo na vrh brda i ulazimo u dvorac. Sa brda se jasno vidi cijeli grad. Ljubljanski grad datira iz 16. vijeka i ovo što danas vidimo uglavnom je sagrađeno nakon zemljotresa iz 1511. godine. Tokom 17. i 18. vijeka imao je ulogu kraljevske rezidencije, a zatim, u 19. i početkom 20. vijeka, služio je kao kasarna i zatvor.



Danas se ovdje često održavaju koncerti i druge kulturne aktivnosti, a u određenim danima se koristi i za vjenčanja. Najzanimljiviji dio dvorca je Osmatračnica, kula sagrađena u 19. vijeku, sa koje se pruža prelijep pogled na grad. Ispod Osmatračnice je mala Kapela sv Jurija i ona je jedan od najstarijih dijelova zamka. Sagrađena je 1489. godine i posvećena Svetom Juriju, zaštitniku Ljubljane.

Nakon posmatranja grada sa zidina zamka, vraćamo se istim putem prema gradu. Ljubljanski grad nije ostavio neki naročit dojam na nas. Zamak je jednostavan i dosadan. Čak je upitno i da li vrijedi penjati se do njega. Prolazimo pored Crkve Sv. Jožefa iz 1913. godine, a zatim nastavljamo dalje prema Kongresnom trgu na kojem su neki momci sa šeširima iz 30-tih godina svirali neku veselu muziku. Na ovom trgu se nalaze neke od najvažnijih građevina u državi. Tu je čuvena zgrada filharmonije u kojoj je smješten slovenački filharmonijski orkestar, osnovan još davne 1701. godine, i jedan je od najstarijih na svijetu. Haydn, Beethoven i Brahms su bili počasni članovi, a Gustav Mahler je bio dirigent jednu cijelu sezonu 1881. godine. Na drugoj strani trga je Uršulinska crkva Sv Trojice iz 1726. godine i to je najljepša barokna građevina u gradu. Našu šetnju nastavljamo do Trga francuske revolucije. Ovo mjesto koje još zovu i Križanke, bilo je vjekovima sjedište teutonskih vitezova krsta. Vjeruje se da je izgradnja manastira teutonskih vitezova počela 1228. godine. Zemljotres iz 1511. godine je ozbiljno oštetio zgrade manastira.

Originalna crkva je ponovo izgrađena u baroknom stilu 1714. godine. Ovdje je sada smješteno Križanke pozorište na otvorenom, u kojem se održava ljetni festival, a postavljeno je u dvorištu bivšeg manastirskog kompleksa. Na sredini trga je stub Ilirija, posvećen Napoleonu i njegovim ilirskim provincijama. Slovenci su mu vrlo zahvalni jer se tada, u periodu njegove vladavine od 1809 – 1813. godine, ovdje prvi put učio slovenački jezik u školama. Na stubu je lice Napolena u zlatnoj boji. Vrijeme našeg avionskog leta se približava, pa smo primorani da prekinemo obilazak grada. Krenuli smo prema autobuskoj i željezničkoj stanici gdje smo uzeli taksi do aerodroma. Nismo imali vremena da čekamo autobus koji dolazi svakih sat vremena. Aerodrom Brnik se nalazi oko 28 km od Ljubljane i mnogo je bliže Kranju nego Ljubljani, pa je malo čudno što ga zovu Ljubljanski aerodrom.

Ovo je relativno mali aerodrom. Naš let za Istanbul je u 14.35. Polijećemo avionom kompanije Turkish Airlines i stižemo u Istanbul. Let za Jakartu je tek u 00:40, što znači da su pred nama dugi sati dosadnog čekanja i lutanja po aerodromu. Ne isplati nam se da izlazimo u grad da ubijemo vrijeme, jer bi opet morali trčati nazad na aerodrom. Tačno na vrijeme smo poletili prema dalekoj Indoneziji. U avionu možemo gledati filmove, ali smo ipak većinu leta proveli u spavanju.

sledeća >>