08.09.2016 (dan 6)
Plovdiv, Veliko Tarnovo
Ustajem prilično rano, oko 07.00. Treba popiti kafu i uhvatiti bus za Tarnovo. Zvonim na vrata sprat niže da vratim ključ. Sa druge strane čujem šuškanje i očekujem da se pojavi baba sa krvavim očima. Na moje veliko iznenađenje umjesto babe pojavljuje se prelijepa mlada djevojka sa dugom kosom i divnim osmijehom. Htjela da me isprati do izlaza, ali joj rekoh da nastavi sa spavanjem jer je očigledno da sam je probudio. U restoranu pored bazena sam popio kafu. U žurbi sam zaboravio i da platim. Odmah sam uzeo taxi do bus stanice Sever. Taksista je veoma ponosan na svoj grad i pita me da li sam znao da je Plovdiv najstariji grad u Evropi. Ovi Bugari su gori od Srba što se tiče istorije. Na bus stanici uzimam minibus za Veliko Tarnovo. Oko 10 smo na stanici u gradu Stara Zagora. Ovako ružan grad odavno nisam vidio. Sve zgrade su sive i ružne. To je stari sovjetski tip gradnje, kompaktno, veliko, ružno i funkcionalno. Gradonačelniku treba predložiti da oboji zgrade u neke žive boje – sigurno bi dobio još jedan mandat. Nešto slično su uradili u Tirani, pa sada Tirana izgleda kao Diznilend. Oko podne sam stigao u Veliko Tarnovo. Ovo je grad od velike istorijske važnosti i sjedište mnogih bugarskih careva tokom Drugog bugarskog carstva. Grad ima oko 70.000 stanovnika i danas je takođe i prestižan univerzitetski centar u zemlji. Ovdje je 1879. godine napisan i ustav Bugarske, a 1908. godine je zvanično proglašena nezavisnost države. Izašao sam na bus stanici Zapad, vrlo mala bus stanica. Centar grada je udaljen 3 km, istočno naravno. Hodam oko pola sata i nikako da se pojavi nešto što bi izgledalo kao centar grada. Nakon kraćeg vremena mislim da sam stigao.
Veliko Tarnovo
Sjeo sam u neki kafić da se malo odmorim i da vidim šta dalje. Šumensko pivo mi savršeno odgovara nakon ove šetnje. Na prvi pogled mi se grad uopšte ne sviđa. Ovaj stari dio grada i dio koji je meni zanimljiv se uglavnom prostire duž glavne ulice kojom sam hodao. Odmah preko puta zgrade pošte je mali hostel Anhea, pa bez mnogo okolišanja idem tamo da pokušam da se smjestim. Slobodnu sobu imaju, a i cijena od 30 leva me prijatno iznenadila. Čim je tako jeftino mora da je soba kao zatvorska ćelija. Osoblje je krajnje ljubazno, a soba savršena. Sve je tako čisto i uredno i divno miriše. Imam TV, sasvim novo kupatilo i frižider napunjen sa pivom i sokovima. Lokacija hotela je odlična, u glavnoj ulici i lako se nalazi. Sada je oko 14 časova tako da imam vremena da nešto obiđem i danas. U turističkom informacionom centru, koji se nalazi ispod pošte, kupio sam mapu grada. Tu je i neki restoran Tempo gdje sam sjeo da ručam. Pojeo sam svinjska rebarca i predivan prženi krompir, šopsku salatu i sve to zalio sa točenom Zagorkom. Prženi krompir u Bugarskoj mi se mnogo sviđa. Nisam siguran da li je neka domaća sorta, ili se radi o nekom uvoznom genetski modifikovanom sranju iz Holandije. Vjerovatno ovo drugo. Ulaskom u Evropsku uniju, Bugarska poljoprivreda je uništena. Kao i sve ostalo. Sada proizvode ono što im Nijemci narede. Ako Švabo kaže da se proizvodi paradajz, a nipošto krompir – onda tako i bude. A kažu da su komunisti imali plansku privredu. Istočne zemlje koje su u EU uglavnom imaju zadatak da se bave prljavim tehnologijama i da rade ono što im stare i bogate članice kažu. Totalno sam se uništio sa ovim ručkom. Dvije osobe su ovo mogle pojesti.
Veliko Tarnovo, Carevec
Za danas planiram da obiđem stari carski grad Carevec i možda neke crkve u gradu, a sutra ću za selo Arbanasi. Grad se nalazi u šumovitom i brdskom području i uglavnom prati rijeku Jantru. Najveća znamenitost u gradu je tvrđava Carevec na istoimenom brdu. Tračani i Rimljani su koristili ovo brdo kao odbrambeni položaj zbog velike strateške važnosti brda, ali su prvu tvrđavu na ovom mjestu sagradili Vizantinci u periodu između 5. i 7. vijeka. Kada je Tarnovgrad postao prijestolnica Drugog bugarskog carstva, tvrđava je imala izuzetan izgled. Nakon turske invazije, 1393. godine, tvrđava je opljačkana i srušena. Plaća se ulaznica od 6 leva. Na ulazu me dočekuje plakat sa najavom koncerta Cece Veličković. Tvrđava mi uopšte nije impresivna. Mrzim ovakve stvari. Vidi se da je rađena intenzivna rekonstrukcija, a reflektori su postavljeni na zidinama na svakih par desetina metara i totalno kvare autentičnost građevine. Reflektori se vjerovatno koriste u toku predstave „Light & sound show“, koja se dešava naveče, ako ima dovoljan broj turista.
Veliko Tarnovo, Carevec
U toku predstave se koriste reflektori u raznim bojama i velika zvona. Te gluposti za turiste me ne zanimaju. Na vrhu brda se nalazi crkva Patrijarhov kompleks ili crkva Blagoslovljenog spasitelja koja je vjerovatno sagrađena 1235. godine. Toliko su je restaurirali da sada izgleda kao nova. Malo sam se odmorio ispred crkve i popio kafu iz aparata. Priličan broj turista je prisutan u tvrđavi. Do sada su iskopali ostatke oko 470 kuća, krčmu, 23 crkve i 4 gradska manastira.
Najveću restauraciju su doživjeli vanjski zidovi, Baldwinova kula, a trenutno se najviše radi na Kraljevskoj palati. Iz ove palate su vladali 22 bugarska vladara, a nekada je imala i ogromni tron širine 30 m i visine 10 m. Posebno mi je interesantna stijena sa koje su nekada bacali izdajnike države sa velike visine u rijeku Jantru. Pored mnogih znakova upozorenja da se ne penjemo na nju, to sam ipak uradio. Na stijeni je poprilična pukotina, pa se nadam da neće baš sada popustiti pod mojom težinom nakon što je izdržala toliko vremena. Najpoznatija žrtva je patrijarh Joakim III koje gurnut sa ove stijene 1300. godine. Bugarska crkva nije nikada priznala optužbe koje je iznio tadašnji car Teodor Svetoslav i nesrećnog Joakima i dalje drži na spisku svih patrijarha. Nakon ovoga idem još samo da obiđem i Baldwinovu kulu u kojoj je pogubljen Baldwin I od Flandrije, nemilosrdni krstaš koji je 1204. godine vodio pljačkaški pohod protiv Vizantije.
Carevec, Baldwinova kula
Tada su lideri iz 4. krstaškog pohoda osnovali tzv. Latinsko carstvo koje je obuhvatalo zemlje otete od Vizantije, a prvim carem je proglašen grof Baldwin IX od Flandrije, koji je tada postao Baldwin I. Bugarski car Kalojan ga je porazio i zatvorio u ovoj kuli, gdje je na kraju i pogubljen 1205. godine. Ova kula je rekonstrukcija iz 1930. godine, tako da ni tu ne mogu da osjetim Baldwinov duh. Ispod kule je rijeka i baš posmatram nekog ribolovca koji je zagazio u plićak. Oko 18.30, nakon skoro dva sata muvanja po tvrđavi, krećem nazad prema hostelu. Usput sam pitao taksistu za manastir Preobraženja. Manastir je 6 km odavde. Ipak mi je sada već i preko glave crkava i manastira. Bugarska postaje dosadna. Izašao sam da prošetam oko 23. Naravno, nigdje nema nikoga. Muka mi je cijeli dan od onog ručka. Možda je ipak trebalo žvakati onu prasetinu. Deset dana jedem samo meso. Sutra će zato biti neka čorbica ili samo salata.